Nije da baš pobegnem kada mi se obrati tetovirana osoba, kao postavljač, ali nekako na tu pojavu gledam kao na duhovno i moralno posrnuće ljudskog društva, s obzirom da ih danas ima toliko mnogo.
Nekako sam u poslednje vreme sklon da mnoge pojave posmatram kroz prizmu potrošačkog mentaliteta i načina života, pa tako i ovu. Mislim da je protivna hrišćanskom duhu. Naše telo nam je dar od Boga i ne treba ga upropašćavati. Dakle, hrišćanin ne kaže ''Moje telo, moja stvar'' jer zna da to telo nije dobio igrom slučaja, već mu ga je Bog dao s namerom. Ali savremeni potrošač zaboravlja na Boga i odaje se potrošnji, modi i trendovima, ne bi li sebe učinio atraktivnijim na tržištu.
Kao što stoji u uvodnom postu, nekad su se tetovirali samo robijaši i prostitutke. A danas je to normalno u svim slojevima i profesijama. Ko zna šta će sutra biti moderno, kad odrastu generacije ove dece koja od malena žive među potpuno išaranim roditeljima. Jer u potrošačkom društvu je svaka moda prolazna i granice stalno moraju da se pomeraju da bi roba mogla da se prodaje.