Testament

Sem toga, interesantan je i ovaj deo koji kaze da ako davalac izdrzavanja umre pre izdrzavanog lica, njegovi najblizi nemaju prava ni na kakvu naknadu za sve godine izdrzavanja, ako ne zele da produze ugovor:

``Posle smrti davaoca izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasleđe, ako pristanu.

Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida a oni ne mogu zahtevati naknadu za ranije dato izdržavanje.``
 
Clan 203. kaze sledece:

``Zakonski naslednici mogu poništaj ugovora zahtevati u roku od jedne godine od dana saznanja za ugovor, a najkasnije u roku od tri godine od dana smrti primaočeve.``

Inace, cisto da bude notirano, ja nisam pravnik, vec prepricavam reci naseg pravnika koji je zastupao ljude i organizacije pred evropskim sudovima, pa i onim u Strazburu, te cenim da zna sta prica.

Poenta je da u kloaki kakva je Srbija, ne postoji niti jedan dokument koji bi pred sudom coveku garantovao sigurnost u bilo cemu, pa tako i po pitanju zaostavstine.
Da, to je taj objektivni rok od 3 godine u kome se uopšte ima pravo tražiti poništaj tužbom.

Inače, testamenti su teško oborivi pod uslovom da su sačinjeni valjano, što podrazumeva izbor najjačeg modaliteta testamenta (npr. ne obični pismeni testament, već sudski koji je sastavljen pred sudijom) i poštovanje celokupne forme, uz dodatno obezbeđenje u vidu npr. nalaza i mišljenja veštaka da je zaveštalac, pogotovo ako testament sastavlja u kasnijim godinama života, da ne kažem pred smrt, testamentarno sposoban odnosno narodski rečeno svestan i normalan.
Ugovori o doživotnom izdržavanju još teže, jer se za njih zahteva stroga zakonska forma.

Sem toga, interesantan je i ovaj deo koji kaze da ako davalac izdrzavanja umre pre izdrzavanog lica, njegovi najblizi nemaju prava ni na kakvu naknadu za sve godine izdrzavanja, ako ne zele da produze ugovor:

``Posle smrti davaoca izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasleđe, ako pristanu.

Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida a oni ne mogu zahtevati naknadu za ranije dato izdržavanje.``
Pa, ima neke logike u tome. Upravo u tim odredbama leži pravna sigurnost odnosno zaštita primaoca izdržavanja koji nekome daje svoju nekretninu u zamenu za izdržavanje (pri čemu nekretnina u najvećem broju slučajeva vredi više nego što bi vredela ta srpska plata na gomili nekoj negovateljici u penziji npr) jer ne može sam da se izdržava. Naravno da rizik eventualnog gubitka nekretnine zbog prevremene smrti davaoca izdržavanja treba da snosi sam davalac - taj rizik je "cena" nepokretnosti koju verovatno ne bi mogao da kupi od prosečne srpske negovateljske plate, a na koji rizik je pristao samim zaključenjem ugovora.
 
Poslednja izmena:
evo jedne prijatne teme za razmisljanje :mrgreen:

elem sta je to u ljudima pa se izbece i krenu da redjaju :pop:
pu-pu-1.gif
na pomen reci testament :huh:

ja na to gledam kao na nesto odgovorno sto treba svako da uradi da bi obezbedio svoje bliznje u slucaju da mu se desi nesto

jel to samo u srba ta sujevernost i tripovi tipa "taman posla za zivota da planiram smrt"

sta mislite uopsteno o celoj toj prici pravljenje testamenta?

ps: ne bacajte me na drugi pdf interesuju me misljenja ljudi odavde
da...
 
v1 beginner: da bih rpoštedeo mojenaslednike eventualnih svađa i razdora u prorodci, u poznim godinama ću jednostavno sve da utucam na alkohol, drogu i striptizete, onda da se smrznem pijan u bari. :lol:

v2 moderate: istog toga: sve ću pare da spičkam na mačiju hranu, pelene za odrasle i lekove. :lol: :lol: :lol:

v3. hardcore: oženim neku fufu u 90oj i sve joj ostavim testamentom. :lol: :lol: :lol: :lol:

v4 ultra hardcore: ceo život živim na kreditima i ostavim im samo dugove :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
 
ne vidim svrhu.kad bacim kasiku,muz dobje pola,a deca po cetvrtinu.sta ja sad ima da rasporedjujem evo tebi stan,a tebi kuca...svakako ce deca sacekati da i zmu umre,pa prodati i podeliti pare.sigurno nece od njega traziti da ih isplacuje
ja mislim da to sve zavisi u kakvoj si porodici rastao i kako si vaspitavao svoju decu
drugo je to ko nema dece,pa ima zelja kome da ostavi a koga da zaebe
U tvom slučaju, muž bi dobio trećinu, jedno dete 1/3 i drugo dete 1/3.
 
Ne postoji zakon niti testement koji bi jedno dete ostavio bez nasledstva bez obzira da li je to dete zensko ili nije "normalno" kako je neko pomenuo. Ako je kcerka ostala bez nasledstva to se desilo iskljucivo zbog toga sto se odrekla istog ili nije pokrenula pitanje svog dela, tako da nema razloga kriviti obicaje, bracu ili nesto trece, jednostavno sama je kriva.

Ja cu se verovatno odreci svog dela roditeljskog nasledja jer u mojoj porodici nikad ni jedan zet nije uzeo taj deo pa nece ni moj muz, a ruku na srce i to sto se nudi nije bog zna sta. Svojoj deci cu jos za zivota prepisati imovinu, tacno ce se znati sta kome i zbog cega. Tako ce ostati prostora da se dogovore, da ispravimo nesto ako je pogresno, nije garancija ali ne zelim da se posle moje smrti deca natezu po sudovima, ostavinskim raspravama i slicnoim glupostima, neka me se sete po lepim trenutcima, srecnom detinjstvu i osobini da sve volim da kontrolisem. :)
Tvoj muž ne može da nasledi tvoje roditelje.
 
Ok je ako niko ne živi sa roditeljima.

Moj stric ima dva sina. Stariji živi u NS, ima porodicu. Mlađi živi sa stricem u kući. Rade on i žen, stric ima dobru penziju. Zajedničkim snagama ulažu u kuću. Promenili stolariju, uveli CG, promenili auto, napravili šupu, svinjac, kotobanju, promenili nameštaj u kući...Snaha koja je u kući pere, pegla, kuva, dočekuje i ispraća svekrove prijatelje penzionere koji dolaze na čašicu razgovora. Oni se staraju o mom stricu, vode ga kod lekara, misle o njegovim lekovima, o tome da ima šta da obuče, pojede, popije... Onaj u NS je u NS. Dođe jednom mesečno, natrći gepek da mu spakuju štošta iz bašte i pušnice, posedi sat, dva, i ode svojoj kući...Pa bilo bi suludo da sutra kada mog strica ne bude njih dvojica dele imanje na ravne časti.

- - - - - - - - - -



Nikakva, jer je testament najlakše oboriv. Po zakonu svako mora da dobije makar nužni deo.
Još jedna u nizu zabluda vezana za testament. Ako je sačinjen kako valja, nema tu obaranja.
 
Nem’ pojma imam jedno dete sve moje će njoj. Ako umrem pre muža naša zajednicka imovina se deli, on polovinu, a drugu polovinu njih dvoje po pola, ali ono sto je samo moje ide detetu i to ću verovatno da napišem.
Ako ne zaboravim posto planiram da živim dugo..
 

Back
Top