Teške boje… njima ja sam obojen

Banovic Strahinja

Ističe se
Poruka
2.752
Pesma Teške boje“ govori o unutrašnjem bolu, duševnoj borbi, gubitku, ali i o nepokolebljivoj snazi da se preživi. To je pesma o ljudima ili čoveku koji je prošao kroz pakao — bilo da se radi o zavisnosti, depresiji, smrti bliskih osoba ili egzistencijalnoj praznini — i koji je do srži protresen, ranjen, ali usprkos svemu stoji uspravan.

Naslov “Teške boje” je simbol:

• Emocionalne težine koju nosimo u sebi
• Mračnih perioda života koji ostavljaju tragove
• Psiholoških i emotivnih stanja poput tuge, besa, razočaranja itd…
• Duhovne, unutrašnje borbe između svetla i tame: Pesma ne beži od mračnih tema, već ih “osvetljava” iznutra.
To nije pesma za zabavu, već za suočavanje — sa sobom, sa prošlošću, sa tragedijama, gubitkom i bolom.

„Ja nisam ono što sam bio“
Ovaj stih nosi duboku refleksiju o promeni identiteta. Govori o transformaciji kroz bol — o tome kako nas životne tragedije menjaju, oblikuju, lome i sastavljaju. Čovek više ne prepoznaje sebe, jer je prošao kroz iskustva koja su ga nepovratno promenila.

Gledano iz ugla psihologije, ovo je:
• Egzistencijalna kriza – preispitivanje smisla, vrednosti i sopstvene uloge
• Disocijacija – osećaj da je osoba „odvojena“ od sopstvenog identiteta
• Posttraumatski rast – kada osoba menja pogled na sebe i svet nakon teških iskustava
—————

Naravno, ovo je samo uvod. Prava tema ste vi — vaša iskustva, borbe i snage.
Bilo da ste već prošli kroz svojih „devet krugova pakla“ ili se još uvek nalazite usred borbe, pozivam vas da podelite svoje egzistencijalne krize, strategije preživljavanja, padove i usponе.
Kako su vas ta iskustva oblikovala? Kako ste se menjali, sazrevali, lomili i sastavljali?

Da li sebe doživljavate kao „tešku osobu“ — nekoga ko nosi slojeve iskustava, rana i refleksija
Ili ste, uprkos svemu, uspeli da sačuvate jednostavnost, mladalački šarm i lakoću postojanja?
Koje „teške boje“ nosite u sebi?
Da li ste ostali uspravni?
Da li samo “svetlite” ili još uvek „sevate“?
 
Da li sebe doživljavate kao „tešku osobu“ — nekoga ko nosi slojeve iskustava, rana i refleksija
Ili ste, uprkos svemu, uspeli da sačuvate jednostavnost, mladalački šarm i lakoću postojanja?
Svi nosimo slojeve iskustava, rana i resenja i to ne znaci da smo teske osobe.
Koje „teške boje“ nosite u sebi?
Ovo je tema za novu temu.
Recimo da je to realizam koji stremi pesimizmu, i ume da preraste cesto u njega.
Da li ste ostali uspravni?

Za okolinu sam stena :lol:, ali oni nemaju pojma o meni.
Trenutno lezim dok pisem ovo :lol:.

Ozbiljan odgovor je da balansiram. Ne mogu non stop u vertikali (znas li nekog ko jeste?)



Da li samo “svetlite” ili još uvek „sevate“?
Meni je ovo lepse prvo - svetlim :).
Ovo “sevanje” me asocira na neku neuravnotezenost.
 
Uhhhh
Ovde ima jedno 5 tema:hahaha:
Znaci sasvim dovoljno izbora da izaberes jednu, generalno volim da povezujem stvari i gledam siru sliku i otvaran teme za siroku diskusiju, uvek ostavim prostora i za jednostavne komentare- i za siri i dublji dijalog- koji je dosta redak na forumu.

Ne znam ko je to pisao i koga ima ali bolje da je shvatio da je nebitan i da se treba nekom posvetiti kome je pogrebnija pomoc
Tekst pesme “Teske boje” je napisao Goran Bare, a ja sam napisao uvod za temu.

Svako je nekome bitan, i svako je ostavio baram neki trag na svoju okolinu.
 
Meni je ovo lepse prvo - svetlim :).
Ovo “sevanje” me asocira na neku neuravnotezenost.
Pa uglavnom svetlim, ali znam i da itekako sevam :)
Dosta nas znamo da “sevamo” i na forumu, a verovatno jos vise u privarnom zivotu,
verovatno tu ima neuravnotezenosti, vezao bih to za “emotivnu regulaciju”
koja kod mene jeste jedna od slabijih stavki vezanu za samu licnost.
 
Pesma Teške boje“ govori o unutrašnjem bolu, duševnoj borbi, gubitku, ali i o nepokolebljivoj snazi da se preživi. To je pesma o ljudima ili čoveku koji je prošao kroz pakao — bilo da se radi o zavisnosti, depresiji, smrti bliskih osoba ili egzistencijalnoj praznini — i koji je do srži protresen, ranjen, ali usprkos svemu stoji uspravan.

Naslov “Teške boje” je simbol:

• Emocionalne težine koju nosimo u sebi
• Mračnih perioda života koji ostavljaju tragove
• Psiholoških i emotivnih stanja poput tuge, besa, razočaranja itd…
• Duhovne, unutrašnje borbe između svetla i tame: Pesma ne beži od mračnih tema, već ih “osvetljava” iznutra.
To nije pesma za zabavu, već za suočavanje — sa sobom, sa prošlošću, sa tragedijama, gubitkom i bolom.

„Ja nisam ono što sam bio“
Ovaj stih nosi duboku refleksiju o promeni identiteta. Govori o transformaciji kroz bol — o tome kako nas životne tragedije menjaju, oblikuju, lome i sastavljaju. Čovek više ne prepoznaje sebe, jer je prošao kroz iskustva koja su ga nepovratno promenila.

Gledano iz ugla psihologije, ovo je:
• Egzistencijalna kriza – preispitivanje smisla, vrednosti i sopstvene uloge
• Disocijacija – osećaj da je osoba „odvojena“ od sopstvenog identiteta
• Posttraumatski rast – kada osoba menja pogled na sebe i svet nakon teških iskustava
—————

Naravno, ovo je samo uvod. Prava tema ste vi — vaša iskustva, borbe i snage.
Bilo da ste već prošli kroz svojih „devet krugova pakla“ ili se još uvek nalazite usred borbe, pozivam vas da podelite svoje egzistencijalne krize, strategije preživljavanja, padove i usponе.
Kako su vas ta iskustva oblikovala? Kako ste se menjali, sazrevali, lomili i sastavljali?

Da li sebe doživljavate kao „tešku osobu“ — nekoga ko nosi slojeve iskustava, rana i refleksija
Ili ste, uprkos svemu, uspeli da sačuvate jednostavnost, mladalački šarm i lakoću postojanja?
Koje „teške boje“ nosite u sebi?
Da li ste ostali uspravni?
Da li samo “svetlite” ili još uvek „sevate“?
tinjam, pa zavarničim, pa opet tinjam
 
Pesma Teške boje“ govori o unutrašnjem bolu, duševnoj borbi, gubitku, ali i o nepokolebljivoj snazi da se preživi. To je pesma o ljudima ili čoveku koji je prošao kroz pakao — bilo da se radi o zavisnosti, depresiji, smrti bliskih osoba ili egzistencijalnoj praznini — i koji je do srži protresen, ranjen, ali usprkos svemu stoji uspravan.

Naslov “Teške boje” je simbol:

• Emocionalne težine koju nosimo u sebi
• Mračnih perioda života koji ostavljaju tragove
• Psiholoških i emotivnih stanja poput tuge, besa, razočaranja itd…
• Duhovne, unutrašnje borbe između svetla i tame: Pesma ne beži od mračnih tema, već ih “osvetljava” iznutra.
To nije pesma za zabavu, već za suočavanje — sa sobom, sa prošlošću, sa tragedijama, gubitkom i bolom.

„Ja nisam ono što sam bio“
Ovaj stih nosi duboku refleksiju o promeni identiteta. Govori o transformaciji kroz bol — o tome kako nas životne tragedije menjaju, oblikuju, lome i sastavljaju. Čovek više ne prepoznaje sebe, jer je prošao kroz iskustva koja su ga nepovratno promenila.

Gledano iz ugla psihologije, ovo je:
• Egzistencijalna kriza – preispitivanje smisla, vrednosti i sopstvene uloge
• Disocijacija – osećaj da je osoba „odvojena“ od sopstvenog identiteta
• Posttraumatski rast – kada osoba menja pogled na sebe i svet nakon teških iskustava
—————

Naravno, ovo je samo uvod. Prava tema ste vi — vaša iskustva, borbe i snage.
Bilo da ste već prošli kroz svojih „devet krugova pakla“ ili se još uvek nalazite usred borbe, pozivam vas da podelite svoje egzistencijalne krize, strategije preživljavanja, padove i usponе.
Kako su vas ta iskustva oblikovala? Kako ste se menjali, sazrevali, lomili i sastavljali?

Da li sebe doživljavate kao „tešku osobu“ — nekoga ko nosi slojeve iskustava, rana i refleksija
Ili ste, uprkos svemu, uspeli da sačuvate jednostavnost, mladalački šarm i lakoću postojanja?
Koje „teške boje“ nosite u sebi?
Da li ste ostali uspravni?
Da li samo “svetlite” ili još uvek „sevate“?
Jedna od mojih omiljenih i slušanijih...

Kako sve gore pitano? Pa... ono, noću se rastavljam, jutrom se sastavljam i tako dan po dan. I iz aviona sam, takoreći, ispala pa ustala tako da ne znam... Slojeva ima mnogo, mnooooogo, svaki sloj ima više od jednog iskustva i tako kako su se slagali jedan po jedan nekako su me "ižilavili", od kud znam.
Svako jutro kez na fejs i da vidimo šta iz dana mogu najbolje da izvučem.

Boja je dijapazon, ispravljam se i svetlucam.
 
Da li sebe doživljavate kao „tešku osobu“ — nekoga ko nosi slojeve iskustava, rana i refleksija
Ili ste, uprkos svemu, uspeli da sačuvate jednostavnost, mladalački šarm i lakoću postojanja?
Koje „teške boje“ nosite u sebi?
Da li ste ostali uspravni?
Da li samo “svetlite” ili još uvek „sevate“?
Tešku ne. Naprotiv.
Promenjenu definitivno. Unutar mene ima više koloseka, nijedan nije potpuno crn. Mešavina prašine i svetla, sivog i zlatnog. Mislim da svako od nas ima više varijanti, perioda svetlosti i senki.
 

Back
Top