Teret nekazanog...

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...
 
Sokolice sa M, da... postoji nesto sto nisam rekla jednoj osobi (bilo je to pre cetiri-pet godina), a trebala sam.
Sada to vise nije bitno, sto se ono kaze davno proslo vreme, ali opet se ponekad setim, obicno pocetkom februara, pa se ljutim na samu sebe.
Rekla bih mu: "... kako si samo mogao tako da prekines i zaboravis - kao da nista nije bilo..."
Eto, to bih mu rekla.
 
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...

Nravno da postoji...postojace uvjek...jer uvjek u trenutku kad treba da se kaze, mislite da se doci pogodniji trenutak...ili ce naici bolja situacija...ili je mozda u tom trenutku bolje da cutite....

Ja sam cutala...ali sa razlogom...bar sam tako mislila...cutala sam jer sam mislila da cu tako sacuvati mir koji imam sa dragom osobom, nisamhtjela dapovrijedim ni njega ni sebe...jer ga volim i nisam htjela da se neke stvari iz proslosti shvate pogresno( a bile bi shvacene tako jer je takav splet okolnosti) ..i ocuvala sam taj mir...uspjela..do jednog trenutka...

Sve izadje na vidjelo..pa i to...i onda sam tek vidjela da je to sve trebalo reci mnogo prije...vidjela sam da volim pravu osobu..i bila sam presrecna!

Eto toliko...
 
Ja se više ne opterećujem, jer jednom sam rekla pa je samo prećutao, tako da mislim da je on taj koji govori.
Izuzetak je ako me pita a ja ne kažem istinu. A ovako, nikad više (to je bilo davno). :D
 
imam...jednoj dragoj devojci koju sam povredio zbog sopstvene sujete i ljubomore...nikada joj nisam rekao : Izvini ........jos uvek je volim i ako je proslo nekih 8 godina.....kakav sam magarac ispao..i jos uvek me boli srce kada je sretnem....Jovana se zove...
 
Ima stosta, ali kad razmislim ne bi ni ta neizrecena nezna ili gorka rec nesto narucito promenila.

Uf, navlacis me sad na tu temu o kojoj imam da kazem samo ono sto znaju sve oni sto treba da znaju. A oni sto ne treba da znaju oni nece znati nista o tome ni onda kad procitaju sta imam da kazem u vezi sa tim.

Vazno je da znas da se koristis recima. Reci su najjace oruzje. To je sve.
 
Htela sam onom karatisti iz srednje da kazem da mi se svidja.
Htela sam bivshem-best-friendu da kazem , da je on zaista super lik , i da mu zelim sve najbolje , i zato sam i nestala.
A dragi ce da dobije svoje sve u lice! :)
 
To postoji u svakom od nas....te neke skrivene i nikad ne izgovorene reci,a u sebi milion puta ponovoljene.
Ima nekih stvari koje nisam rekla mom bivsem decku.Mnogo zalim zbog toga,mislim da bi mozda sve bilo drugacije da sam mu neke stvari rekla.Ne nisam nista slagala,samo sam precutala kako se osecam u datom trenutku.ne znam gde je sada i sta radi,neprestano mislim o njemu,i ponavljam sve te precutane stvari tiho u sebi,kao da ce on svakog trenutka naici da me saslusa........a ko zna kada cu ga opet videti.....
Najboljem drugu nisam rekla nikada koliko mi je znacio u jednom periodu mog zivota i koliko sam ga volela...bila je to neka plantonska ljubav nesvesna i obostrana.....he,he ponekad pomislim da i on isto ovako misli kao i ja-da mi je ostao duzan i da mi tu tajinu poveri.
 
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...
da
ali nekad ne mogu
hocu i ne izadje glas
i onda precutim pa mi valjda bude krivo...
inace sam bedna u iskazivanju osecanja i slicno...najcesce zbog sebe same,mada nekad i zbog drugih :?
 
Vidi, to je opste mesto da se preslisavamo sta smo sve rekli i uradili, ili nismo, a mogli smo... i sta bi onda bilo, da si bas tog pravog momenta, kad je sve bilo u ravnotezi, rekla... to sto si trebala da kazes, sta znam. "volim te", "nemoj", "svastikin but", sta bilo.

Medjutim, ljudski odnosi uglavnom nisu takvi, i nema mnogo presudnih tacaka kad je sve dza ili bu, i kad je sve moguce, i kad jedna rec moze da pretegne, nego se radi o velikim setovima iskustava, reci, dogadjaja, secanja koja imaju neku svoju, tesko zaustavljivu dinamiku...

Prema tome, da si Djoki rekla "volim te" tog sudnjeg casa, verovatno bi sve opet bilo isto, jer ni on ni ti ne menjate sve zbog jedne reci, a i kad bi ste hteli, ne bi ste mogli.
 
Slazem se.Ali kao sto je potrebno biti u pravo vreme na pravom mestu,mislim isto tako,da je vazno reci prave reci u pravom casu.Mozda da sam u tom casu Djoki rekla to sto sam trebala mozda bi se nesto promenilo.Ali ja sam cutala jer nisam bila sigurna i dovoljno hrabra da bilo sta menjam.A napominjem on je tada ucunio nesto sto je pokrenulo svu tu dinamiku o kojoj ti pricas,ali ja nisam ucinila nista da se ona nastavi.Ko zna,mozda je tako i bolje,i nadam se da je sve sto si rekao tacno,jer ako je tako meni ce onda biti mnogo lakse.
 
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...

ne... postojalo je dosta toga ali poshto te osobe vishe nisu bitne samim tim nema ni tog necheg vishe...:roll:
 

Back
Top