Kakvi temelji u sf filmovima, to je budalaština a evo zašto.
Holivud je mašina za pravljenje para, oni ne ebu ni umetnost, ni nauku, ni proročanstva. Da procene da će na filmu o Tarabićima zgrnuti stotine miliona, braću bi glumili Tom Kruz, Bret Pit i ostale megazvezde.
Svi mi u podjednakoj meri znamo za te moguće kataklizme, i osećamo, manje više, teskobu zbog toga. Naravno, producenti to znaju, jako dobro kontaju kako se diže gledanost i ubire dolar. Igranjem sa ljudskim strahovima, željama i htenjima. Nedavno sam na jednom književnom sajtu napisao zašto je zombi podžanr besmrtan i mega popularan; to nema veze sa samim zombijima, oni su opravdanje i pokretač anarhije i divljanja koji svako od nas priželjkuje. Zombi su opravdanje, šatro potraga za lekom i uspostavom civilizacije izgovor pred sopstvenom savešću i da bude sve lepo prikriveno (htenja i želje) i politički korektno.
Sve to producenti znaju i štancaju hipergledane zombi i ostale postapokaliptičke cirkuse.
Ko želi malo dublji film (naravno, nisu se proslavili mnogo) neka pogleda The road i On the beach. Tu su ti holivud recepti zanemareni i gledaoc se ne oseća sjajno nakon završetka filma.
Za umetnički cirkus, uz koji će mnogi da zaspu, obavezno Tarkovski sa Stalkerom i Solarisom, može i Kronenberg sa Exzistenz, a i onaj ludak von Trier sa Antihristom.
Sva nabrojana dela nemaju veze ni sa Holivudskom mašinom, ni sa proročanstvima koje je ista samlela. A ni obratno.