ČITANJE SA USANA, KNJIGE SA MOG JASTUKA
Uzeh knjigu sa jastuka,
Da ukradem pažnju, od svog maštanja...
... otmem sebe kišnom danu...
kraj prozora, u toplom stanu,
...i gle, medju redovima,
mene gleda tvoja slika!
Rumen zatinja obrazima,
pod trepavicom iskra živa,
lik što udje sred zenica, obajsava, grli, stvara.
Lastavica u nedrima ,
odaziva se jatima po bedrima,
pa i knjiga raskrilila krila,
pod toplinom moga bila.
Dok je kiša jače lila...lila.
K’o da čita sa usana,
dok navire pred oknima,
da mi sinoć dragi knjigu čitao,
i svu noć sam skupljala,
potok reči sa njegovih usana,
pa se toga sad dosetila, rumenila
Dok je kiša lila, lila...
Saksija sa prozora
čežnjivo u kišne kapi gleda,
sa cvet-lila usnama moli je šapatima,
da pokupi sok u njima.
cvet šššapat,
a tebe ja, listam po vrelini sećanja,
Dok je knjiga usred klila, raširila bela krila.
A kiša lila...lila..
Priča je ta sa mojih usana šumila.
__________
The Lady D
