pa sta mislis sto sam se ja registrovao na Krstu???
ceraj!!
e da,vece
Ok, onda!
Pa, može sine da ti pričam, al ima da kažeš da je matori izvetrio.
Ok, al da sipaš još jednu.
Elem, bila jedna dobra riba, al onako baš opasna. Mislim, ono i ONO

i sve super, jbte. I bila opasno pobožna. Uvek nosila na lančetu ono, ma znaš… Plus? E, to sine, bravo. KRST. Tako je. Krst sa gimnastičarem, al ništa joj to nije vredelo. Mislim, njen čoek se trudio ko domaćin, ali bebca ni na vatromet. I ženska pravila ono, analize i sve, al nije vredelo. I tako godinama, jbte!
E, al ova imala matorku ko zmaj. Nađe baba na internetu za neki manastir di se ono, zatrudnjava i pošalje ćeru tamo. Autostopom. Kontala ako uvati nešto i usput, još bolje, a. Pa, tako i ja kažem, sine.
E, krene tako riba jedno jutro da stopira do manastira. Al tako do podne baš se i nije nešto ovajdila.
Pa sad, ša ja znam šo??? Uglavnom je povezu kilometar-dva, pa se nešto obrukaju, pa kao čitali celu noć i ti fazoni, pa je onako kulturno kaširaju iz makine.
Eeee, to ne znam kako su se obrukali.

nisu mi pričali… Baš ne znam…
Ajde, sipaj i ne zapitkuj. Nisam bolestan. Taaako.
Al, na kraju, poveze je jedan tako, mračan tip. Ša znam ja. Onako, tamni cvikeri, odi nabudženo od šuske, odi nabudženo od pljuce, onde nabudženo od… Khm, ma sav nabudžen, bre. Arapin. Kako odakle znam? Po imenu! Heruvim. A nadimak mu Zaklanjač. Gorila pouzdano. Kod jednog još više takvog nego šo je on.
E sad, ša su oni unutra radili, ša nisu. Nem pojma. Zamračena stakla, a piči 200 na sat. Strava, jbte. Ma kaki da je izbaci! Vratio je lepo kući, nisu ni išli u manastir. Uglavnom sećam se da je vikala za njim "A ti, jel čitaš nešto majstore"
Posle nekog vremena vidi matora situaciju i počne da pali sveće i kandila, a riba sve ide za njom i gasi. Kao, muka joj od tamjana. Hehe…
Pa sipaj kad si navalio. Pa joooš malo, tako bre. Šta sam ja – pola čoveka?
A tooo. E, da. I ispadne bepče tako fino, malo, crnpurasto, milina jedna, jbte, al… sa rogovima.
Sad, srećni ćale, ša će čovek. Daj šta daš, jbte kad je već takva situacija. I on se ono, umorio, mislim, pa da ne okasni.
E taaako, viš kako ti znaš šta treba i kolko. Uglavnom, ostavi bre bocu ovde….
Daklem, naprave veliku galamu i žurku. Pozvali ceo komšiluk. Bila i murija, jbte! Dobro, ono njih nisu zvali. Došli sami. Ma, nema ko nije bio…
E,al Sinketa nisu pozvali. Ša znam ja šo nisu. Možda šo malo pljucka kad govori, al mislim uglavnom šo je imo jednu neprijatnu naviku. Ne znaš. U, jbte, sine, pa ti si jedini koji nije obavešten. Pa stalno zagleda ljudima u torbe. Ne, neće da smota, nego zavidi, pa mu se iskose oči… Neprijatan karakter, pa to ti je.
E, taj vidi dolaze mnogi sa torbama, kao što je onda bio red. To sad sa plastikom i šuškom. Onda se nije ni znalo za plastiku…Nego, sa torbama, a unutra pečeno pile i litra crvenog vina Eeeee, zlatna vremena…
A Sinke ko da je povilenio. Upadne onako sa plota pravo u sred avlije pa cikne:
- Aha! Ovde se torba, a ja nisam obavešten! Sad ću da je ukunem da se ubode na vreteno kada napuni šesnaest godina, pa da joj pukne torba!
Na sreću te male, prolazio nekakav fini mladić što je terao neka goveda i zazijavao u dvorište, pa pripreti štapom Sinketu, a ovaj se koriguje onako u hodu:
- Pa će da spava 100 godina.
Mladić ode zazijajući i terajući goveda, a Sinketa najure metlom i veselje se nastavi. Ali, nisu zaboravili Sinketovo prokletstvo. Sakrili su sva vretena kod Nešto, u njenu Lokaciju, za svaki slučaj… A malu nazovu Kojica. Po ocu, Miloradu…