Tango

tumblr_lr09a6nRl71qjotwao1_500.jpg
 
Noćas Dame biraju..Orkestar svira strastveni tango,noć je ova magična.Zvezdanom prašinom posuta..Noćas Dame biraju,a ja biram Tebe.Ja…Tvoja Dama i Prostakuša, Veštica i Vila..Princeza i Prosjakinja,Grešnica i Bludnica…Noćas ću ti pokazati sva svoja lica i naličja.Pustiću da vidiš sve
moje Andjele i Demone..Sve sreće i tuge,radosti i strahove..Ništa neću sakriti,sem svoga lica,kao sto je i tvoje meni skriveno..Vide nam se samo oči,a to je dovoljno.To je sve što je potrebno…Noćas plešem samo sa Tobom i za Tebe.Mirišem na kolačiće od čokolade i kokosa,poslužene na mesečini…Igram bosonoga u tvom naručju,po krhotinama stakla svojih razbijenih iluzija…
Ljubiš me…ljubim te,usne ti mirišu na Istinu.Poput krila bele golubice koja je preletela cvetove divljih trešanja.Drziš me stiskom poslednjeg ljubavnika.Nemiri mojih bedara u ovom zanosnom plesu,mesto su tvog smirenja…Ti…moj Andjeo i Djavo, Veštac i Vilenjak,Pesnik i Čarobnjak…Sve moje.Noćas cu ti dati da piješ crno vino sa mojih usana,da uneseš moj dah u svoj krvotok i shvatiš da sam tvoja sudbina…Noćas sam sva tvoja,bez juče i sutra.Samo čista strast.Žena i Muskarac.
Ovo je drhtavo vreme Čeznje..Ostavljam ti med svojih očiju…do noći u kojoj ćeš doći da me vodiš na ples…Do noći u kojoj ovo neće biti san…Drhtaćeš dok mi budeš pružao ruku,ne znajući da sam sve buduće plesove sačuvala za Tebe …jer ti si jedini partner za mene, u ovoj dvorani zivota…Biće to vreme Ljubavi…
Čekam te uzdrhtala..

 
Sjedila je opušteno u daljem kutu, iza zavjese dima sapletenog o tromu igru valova zraka vrućeg i još toplijeg.

Rio de La Plata nije milostiva u ovo doba godine, razmišljala je prebirući vrhom jezika usne nabubrile od uzbuđenja posve određene vrste, one koju proizvode duge, vruće noći, kad u prostoriju ušao je krupan muškarac unijevši za sobom o prsa si (naizgled) zakačen val novog, ne i svježeg, zraka. Zastavši bliže ulazu, doneseni je zrak odbacio u mrak pokidavši zavjesu od dima i vrućine, novonastalim je putem odaslao pogled istraživački, osvajački, s prvim je zvucima muzike, bez mnogo riječi, pružio ruku jasnom porukom koja ne prihvaća odgovor koji nije potvrdan.

Čvrstim je korakom prišla muškarcu kojeg su noge savijene u koljenima sad već očito odavale, mestizo, procijenila je priličnom sigurnošću novopridošlo lice, tek trenutak prije urona u valove muzike što brisala je sve osim dvoje. Pratila je ovog stranca u stopu, prelamajući svoje vitke, vretenaste noge na njegovim bedrima, njegovom struku, kružila oko teškog mirisa yerba mate pomiješanog s još težim mirisom muškarca koji je danima jahao i istoj odjeći, hvatajući zrak rasterećen tog bremena zabacivala je pogled preko lakta prelomljenog visoko iznad njegovog ramena pružajući svoj vitak dugi vrat daleko na kraj luka svojih leđa što bjelasala su se poput svilene marame prebačene preko njegove podlaktice, zastale u prostoru i vremenu kao što će jednom mnogo godina kasnije slika mnogih biti.

A njen korak koji je samo korak, pretvorio se u vez života nitima sjete iz očiju jednog stranca...


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Sjedila je opušteno u daljem kutu, iza zavjese dima sapletenog o tromu igru valova zraka vrućeg i još toplijeg.

Rio de La Plata svakako je odmor nakon prekooceanskog leta, razmišljala je ogledavajuć lica oko sebe u potrazi za korijenima bora koje bi prepoznala kao one koje svakog jutra gleda u ogledalu svog doma. Lica, zapravo, nalikuju jedna drugima, ljudi se mijenjaju, postaju neki drugi, može li se uopće u stalnoj mijeni pronaći konstanta osim mijene same?

Melodijom prekinuta kruta uzica kontrole popusti pod teretom te misli, pažnja priliku iskoristi pa se otme, poleti i obuhvati par na podiju: neobičnom čarolijom sklada, ovdje se odvijalo odmjeravanje muško – žensko, nježno – arogantno, odrješito – sentimentalno, senzualno i erotično. Ne baš nalik plesu koji je običavala viđati, ovdje se činilo da pravila nema, a da sve je u savršenom skladu, da dvoje su povezani tajnom niti koja bi tijela im vodila i kad muzika bi nestala. Čarolija.

Zadnjim taktovima krenula je prema izlazu, „... el tango argentino es un pensamiento triste que se puede bailar...“ pomislivši, kad zaustavi je ruka nečija na podlaktici joj. Muškarac s podija, očite namjere, bespogovorne ponude.

Prije nego muzika ponovno stane ona će pronaći sebe, plešući kako živi, gazeći po riječima:

... descubrimos vos y yo, en el triste carnaval, una música brutal, melodías de dolor...


 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top