Тамо где вас не зна нико

Svakih par godina promenim mesto gde zivim, ponekad i drzavu.
Ne mogu da zamislim da pored ovolike planete zivim samo na jednom mestu, okruzen jednim te istim ljudima.

Promena uvek prija - bude pocetak stresan i tezak, ali ta situacija i izvlaci iz tebe ono najbolje (ili najgore, zavisi), i posle svake takve promene postanes mnogo spretniji i naucis neke stvari koje ni u jednoj drugoj situaciji u zivotu ne bi naucio.

I uvek sam isao tamo gde me niko ne zna.....u potpuno novo....
 
Svakih par godina promenim mesto gde zivim, ponekad i drzavu.
Ne mogu da zamislim da pored ovolike planete zivim samo na jednom mestu, okruzen jednim te istim ljudima.

Promena uvek prija - bude pocetak stresan i tezak, ali ta situacija i izvlaci iz tebe ono najbolje (ili najgore, zavisi), i posle svake takve promene postanes mnogo spretniji i naucis neke stvari koje ni u jednoj drugoj situaciji u zivotu ne bi naucio.

I uvek sam isao tamo gde me niko ne zna.....u potpuno novo....

To je lepo, ali ja lično nisam imala prilike...da se ne lažemo ni hrabrosti.
A i kada sam boravila daleko od kuće duže od 3 meseca hvatala me je nostalgija.
Mislim da postoje 3 vrste ljudi - oni kao Ti, i oni "sa korenjem". Ja sam ona treća kategorija, koja je za nomadski život, ali nije spremna za to. Možda ću se jedared odvažiti :)
 
Vecina vas sa teme je kao glavni protagonista ovog filma.... Ustvari, mozda sam malo prenaglio. On je zapravo otisao ka krajnjoj istanci vaseg razmisljanja. Bukvalno otisao gde ga ne zna niko, gde ga i ne vidi niko.....Osim prirode.

Trebalo bi svi da pogledate ovaj fantasticni film, prijace vam.

 
Poslednja izmena:
дал често размишљате о овоме као реакцији на презасићење окружењем у којем сте поникли

Imam drugu asocijaciju na odlazak gde te niko ne zna. Neki prijatelji su koristili takve prilike za korenite promene, uglavnom na bolje u smislu da su postajali otvoreniji, dosledniji sebi, oslobađali su se stega.
To je nešto što mi nikad nije bilo jasno do kraja, zašto je išlo lakše bez odraza u tuđim očima koji ima staru reputaciju, ako kod čoveka već postoji iskren i jak poriv za promenom i zbog čega ti porivi postoje kod nekog, kod nekog ne. Prejak super ego, nefleksibilan ego, ili izvesna doslednost, kontinutet u ličnosti.
 
U novoj sredini gde si sam, bez zastite, bez podrske, imas ogromnu sansu da ti serviraju nesto sto nisi ni znao da postoji dotad. Sto si mladji, sve je gore, jer si ranjiviji i neiskusniji. Sve zavisi na kakvu ekipu natrcis. Ako odbijes da saradjujes, mogu da ti rade sta hoce, odbace te lagano uz organizovano prebijanje/vredjanje/namestanje otkaza/stagod, a jos plus ti niko nece verovati sta ti se desilo, ne mozes lagano da vratis grupi koja ti je to uradila. Grad je pun psihopata i kojekakvih emotivno ustrojenih bolesnika, nastalih od oca tvora i majke zvecarke, pa skola ne gine kad-tad. Bez podrske je jako tesko, upadas u kandze iz kojih se ne izvlacis vise isti. Neko je gore napomenuo da te borba ojaca. Jeste, ojaca, ali postoje borbe u kojima nemas nikakve sanse.
 
дал често размишљате о овоме као реакцији на презасићење окружењем у којем сте поникли

malo si grbavo postavio ovo

menjala sam mesta boravka, uglavnom zato shto sam htela, jednom zato shto je postojao razlog ( veci prostor)
u sushtini, koren je u choveku, ne u mestu prebivalishta
da li me neko zna , nije bitno, znam samo one koje hocu da znam (prepoznam)
 
Mali doprinos temi...

Duboko u mojoj dusi patim jer nisam odrasla u jednom mestu, mormalno sa roditeljima koji su isli u skolu gde i ja, da mi profesori kazu da se secaju moje majke, oca, babe...
Volela bih da sam se posle fakulteta vratila u svoj gradic da se moja deca druze sa decom mojih prijatelja iz detinjstva, da zivim u kuci koju je moj deda sagradio i tako dalje.
Sudbina ili sta god, je uredila tako da sam se do sad cetiri puta selila ne samo iz grada u grad nego i iz drzave u drzavu i uvek tako sve iz pocetka. Kao neka nomadska kamila.
I mogu reci da su ljudi svuda slicni. Kad zivite u gradu relativno nikog ne zanimate, kad zivite u manjem mestu ili selu svi hoce sve da znaju. Narod je svuda relativno isti.
Ono sto se kod mene nastalo kao posledica seljakanja tokom vremena je da sam stvorila svoj svet koji se ne menja. I to bez obzira na lokaciju, posao, ljude, porodicu... imam svoj mir u kome su knjige, muzika, filmovi... I to je duhovna "tvrdjava" koju nosim svuda sa sobom. Mojih par prijatelja iz mladosti su ljudi sa kojima zaista mogu otvoreno da pricam. Stalno upoznajem nove ljude i kao sve super, prijateljski ali bas me briga, danas su tu, sutra ne, ako mogu da me zabave ili nauce necemu super, ako ne mogu isto super. Kad vidis i upoznas svet shvatis da si zapravo upoznao sebe. Znaci nema veze da li te neko poznaje ili ne, tvrdjava je bitna.
 

Back
Top