Alofoni predstavljaju razlicito izgovaranje istih glasova u razlicitim rijecima.
Na primjer glas n se razlicito izgovara u rijeci Ana a razlicito u rijeci Anka..
Alofon je kontekstualno uslovljena realizacija foneme.
Kontekst je ovde glasovno okruženje.
Znači, to je realizacija iste foneme koja je drugačija u različitom glasovnom okruženju, kao što je gore u primerima ana i anka. U oba slučaja je reč o fonemi n.
glas ili fon je konkretan, to je realizacija foneme
fonema je apstraktna, to je najmanja jedinica jezičkog sistema koja ima distinktivnu funkciju tj. unosi razliku u značenje. ona sama nema značenje. šta to konkretno znači?
to znači da na primer foneme n, p, č nemaju značenje, ali unose razliku u značenje reči ren, rep, reč, ove reči se razlikuju samo po toj jednoj fonemi.
dakle u srpskom ima 30 fonema, a fonova kolko hoćeš, kad pera, žika i ja izgovorimo glas a, to je uvek različit fon, zbog različitih oblika naših govornih aparata
i da, još jedna stvar - ni pera ni žika ni ja ne izgovaramo fonemu a, ona je neizgovorljiva, apstraktna; ono što mi izgovaramo je realizacija te apstraktne jedinice
nadam se da sam malo razjasnila