Tačnost sećanja

Nije lagao. To što je nedosledno prepričavao kako je prolazilo vreme je zapravo i najveći dokaz da je govorio istinu.

Ne znam da li su se psiholozi izjašnjavali povodom te situacije?

Da da, pa mislim da je baš ovaj lik Vilijam Hirst, vodeći istraživač na desetogodišnjoj studiji koju sam referencirao, rekao da je ceo esnaf kognitivnih psihologa iza njega i da bi svi trebali da mu se izvine.
 
pominjala sam oružanu pljačku...

Moja prva izjava je bila da su pljačkaši 30 tialih godina i da sigurno nisu iz okoline ,jer bi prepoznala fizionomiju itd još nekih detalja je bilo..
A onda su mi u policiji uporno pokazivali slike daleko mlađih momaka,tvrdili da je neko iz kraja...Jednom sam prepoznala oči,ali pod utiskom njihove priče nisam smela da tvrdim da sam sigurna.
Prosto su mi izmenili sećanje tim upornim insistitranjem da nisam u pravu.
Kada su uhapšeni,posle 6,7 meseci ispostavilo se da sam bila apsolutno u pravu.

I da nisam suočena sa njima na suđenju ili da nisu uhvaćeni,verovatno bi danas verovala da sam videla nešto drugo.
 
Da, to je jedan od mogućih razloga.

Vilijamsa sam uzeo kao primer da vas zainteresujem za temu, jer je on javna ličnost i njegov slučaj je interesantan i medijski propraćen, ali kad pričamo o njemu... ja ne znam koji bi bio njegov razlog da laže. Lik bukvalno ima sve, u vrhu je svoje profesije, ima poštovanje, ima kredibilitet, dobija nagrade... njemu ne treba nikakvo dodatno priznanje, dodatna potvrda. Mislim, pretpostavljam da čovekov ego može da ide do neslućenih granica, ali ovaj lik je novinar. Bukvalno mu je kredbilitet njegova cela karijera. I sad je odjednom odlučio da laže o nečemu, što je u principu veoma lako proverljivo, jer to nije bilo tako davno, posade oba helikoptera su živa, postoji gomila i posrednih svedoka... ne, mora da se desio neki bag u pamćenju.

Mmmmooožda. Ne bih da osporavam rad i istraživanje doktora i stručnjaka čiji intelekt i znanje verovatno ja ne mogu ni da opišem, Ali.... ja sam prilično ubeđen da je on svesno lagao. Da, sećanja variraju, ja sam sam po sebi veoma dementan i zaboravljam ili, vezano za temu, premećem mnogo skorije i mnogo prostije stvari, ali zaista, ne sećati se da li je helihopter u kom si bio pogođen granatom ili ne, to je malo nemoguće. Jedino ako osoba pati od neke teške demencije ili sličnog obolenja.
A to što je novinar, to još ide u prilog tvrdnji da laže. Nebitno da li si novinar BBC-ja, Blica ili nekog desetog portala, jednostavno moraš biti lažljiva gnjida. Nema novinara koji to nije.
Plus, Mr. Williams, živi u eri u kojoj je moguće lagati i govoriti apsolutno bilo šta (osim ako se ne tiče crnaca i pedeera) o bilo čemu bez ikakvih posledica i odgovornosti. Zar nije tako?
 
Nije. Kad si novinar imaš neke zadatke kao što su da zainteresuješ publiku, stalno se razmišlja o ciljnoj grupi kojoj prodješ priču. Samim tim što se zahteva "objektivnost" (a objektivnost šta je?) novinar svoj subjektivni doživljaj potisne i sebe lišava iskrenosti (istine?). To je profesionalna deformacija. Činjenice postoje ali naravno da se njima vrši određeni manevr. To morate da shvatite. Nisam mislila tako grubo da je lažov. Kucala sam bzvz. :(
 
Istina je da se razliciti dogadjaji, razlicitim ljudima, razlicito pamte, a jos problematicnije rekonstrujisu.
Znam da za mnoge dogadjaje moram da vrsim svesnu rekonstrukciju prema nekim drugim dogadjajima, jer dovedem u sumnju, automatsku rekonstrukciju, pa je korigujem svesno, ali to nije pravilo za dogadjaje kojih se dobro secam jer su su bili znacajni za mene.
Sa druge strane znam ljude koji sva secanja drze na istom, emotivnom mestu, pa su sva dogadjanja u zivotu jedna mesavina iz koje se tesko izvlace detalji.
Sa trece strane, ako se neki dogadjaj pamti kao prepricavanje, onda je prosto nemoguce da budu objektivna, jer su zabelezena pogresno. Sa velikom dozom subjektivnosti.
Dakle, u pricu tog novinara ja bih odmah posumnjao od pocetne pa do korigovane.
 

Back
Top