
sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
TAČKE
Onaj koji stoji podno brda, kad pogleda ispred sebe vidi samo to brdo i ono je ogromno...kad podigne glavu, može ali i ne mora videti samo vrh tog brdo i nebo iznad sebe.....dve boje....zelena i plava....a i glavu je teško dugo držati zabačenu unazad....pogled na gore nije dugoročan i umara....pogled napred je jednobojan jer je to boja nemira duše i uma.
Onaj koji stoji na vrhu brda, kad pogleda ispred sebe vidi vrhove svih brda, doline, kotline, reke i nebo... mnogo boja....glava je u normalnom položaju, kratko na gore, kratko na dole, tek da vidi oko sebe sve....pogled napred je dugoročan i ne umara. Kada podigne glavu vidi nebo....pogled je prepun boja jer je to boja mira duše i uma.
Kad naidje momenat, sa svoje tačke neko vidi brdo ispred sebe....ispreči se odjedared i ujednoboji do tad šaren pogled.....samo što ga u istom momentu neko drugi ne vidi sa svoje tačke jer stoji na vrhu svog brda... Zato postoji nerazumevanje...i niko ne greši....samo ne vide isto sa svojih tačaka....Teško je onom sa vrha brda da zamisli jednobojan pogled....ali još je teže onom u podnožju brda da se popne na svoj vrh i oboji pogled. Onaj na vrhu vidi ovog podno brda kao malenu tamnu nepokretnu tačku i čudom se čudi zašto se ovaj ne odvaja od svog jednobojja kad se odozgore pruža divan pogled, dok ovaj ukopani onoga gore i ne vidi....samo ponekad čuje eho njegovog glasa što se preko brda valja.
Svačiji pogled je samo misao koju iskustvo radja a snaga duha i uma je prekraja. Nekada, je bolje ne menjati kroj iako je demode.
PS Samo zapis misli. Opisana suština (naravno moje vidjenje, verovatno mnogima nejasno usled nemuštosti ispisivanja bez konkretizacije) nerazumevanja medju ljudima kada naidje tren koji uspavani strah probudi. Neka brda za neke ljude zauvek ostaju neosvojena....bolje je tako.