Tacka pucanja

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?
 
ne volim da sasipam :D

ono što vredi reći trudim se da kažem na vreme...
ono drugo prećutim zauvek...
u zaista najvećem broju slučajeva..

u onim ostalim .. u afektu...
kad kažem nešto što htela nisam..
najviše se razočaram u sebe,
pa sebe najviše i kudim
 
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?

postoji....da, iznerviro me...više puta...
bije me glas da sam kuler i uglavnom i jesam, osim kad ne naletim na mamlaze...neke naočigled bezazlene stvari (misim...za nekog su bezazlene) umeju da me isteraju iz takta da puknem
 
Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?

ako nema poštovanja prema drugoj osobi,
probleme je nemoguće rešiti dostojanstveno

ako ima poštovanja..
ljudskost mu lako sledi..
 
nisam se rastajala nesto specijalno dramaticno
ali sam dramila i tek kako
no, vremenom naucis da i ako ti je stalo
bolje pustiti ljude da budu to sto jesu, a ti onda samo se okrenes i kazes "mcao dovidjenja"
ali pre toga, ako je vredno saspes u lice
i pustis ih da sami uvide svoju glupost
ili se jednostavno ne obazires
 
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?

Smatram da tačka pucanja nije-ako čovek kaže ,,sve bez ustezanja" kako si napisao.
Obično je to uvertira, nekoliko puta ,,kažeš sve" a pucanje je-bar kod mene, kada više nemam šta da kažem i ne zanima me šta taj neko drugi ima da kaže.
Inače, to ,,sve" treba što češće govriti,ali bez histerije, kako ne bi došlo do definitivnog pucanja.
Može li se ,,sve" reći na normalan način? Msm da može. Problem je, ako se to lageruje, pa posle obično čovek smatra da mu druga strana duguje nešto, zato što je dobrovoljno prećutkivala nešto što je tišti ili iritira.
 
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?

imam obicaj da budem verbalno gruba. prosto me dovede do toga, srecom jako jako retko, i treba bas nesto krupno da bude. i to samo kad mi je stalo do osobe.
 
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?
Bilo je momenata, naravno. Svako prođe kroz to, ranije ili kasnije.

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?
U principu sam za mirno rešenje najpre, ali ostaje pitanje da li je i druga strana u tom trenutku raspoložena za to. Sputavam često svoju izrazitu impulsivnost, posebno u trenucima kada nije ni vreme ni mesto za bilo kakvu vrstu ispada. Mada i ne volim konflikte generalno i trudim se da ih maksimalno izbegavam.
 
Da li vas je neko nekada toliko iznervirao, naljutio, povredio, razocarao, sta vec, da ste pukli i obrusili sve, bez ustezanja, ili ste jedni od onih koji mirno i lepo resavaju probleme bez pucanja i vike?

Da li mislite da treba da postoji tacka pucanja kada sve saspete nekom u lice ili ipak treba resavati probleme dostojanstveno i sa koliko-toliko postovanja prema drugoj osobi?

zašto jedno isključuje drugo?
 

Back
Top