Дај Боже да ти тема потраје Кор!
Него да пређем мало на наше савезнике. Дражи су ми.
Грчки добровољци.
Kada se govori o ucescu dobrovoljaca u redovima srpskih jedinica najcesce se spominju Rusi. To je razumljivo jer je broj dobrovoljaca iz Rusije bio najveci. Medjutim, treba napisati i nekoliko reova o ucescu grckih dobrovoljaca u oruzanim sukobima na prostorima bivse Jugoslavije.
Prvi dobrovoljci iz Grcke stizu na bojista u Hrvatskoj krajem 1991. godine. Njihov broj je bio mali. Svega nekoliko njih koji stupaju u redove Srpske dobrovoljacke garde Zeljka Raznatovica Arkana. Nakon rasplamsavanja ratnih sukoba na podruciju Bosne i Hercegovine, Grci uzimaju vece ucesce kao pripadnici Vojske Republike Srpske. Medju svojim saborcima vazili su za odvazne i srcane momke, spremne na najvece napore. Procenjuje se da je tokom gradjanskog rata u BiH njihov broj bio izmedju 30 i 50. U razgovoru sa Grcim ucesnicima rata 1992-1995. moze se saznati da je ukupan broj grckih dobrovoljaca bio oko 100. Prijavljivanje za odlazak u Bosnu vrsilo se u vecim gradovima u Grckoj. Putem medija mladici su pozivani da se prikljuce borbi srpskog naroda koji je prezivljavao najdramaticnije trenutke svoje novije istorije. Centri za vezu su oformljeni u Solunu i Atini odakle su mladici upucivani u Beograd i dalje u Republiku Srpsku. Po pristizanju na podrucije RS upucivani su na liniju fronta kao pripadnici VRS. Naredjenjem nacelnika generalstaba VRS, generala Ratka Mladica, marta 1995. godine se formira Grcka dobrovoljacka garda u sastavu Drinskog korpusa koja je bila razmestena u reonu Vlasenice u srednjoj Bosni. U leto 1995. jedinica se upucuje ka Srebrenici gde uzima ucesce u borbama sa muslimanskim jedinicama. Nakon oslobadjanja Srebrenice, na rusevinama pravoslavnog hrama isticu zastave Grcke, Srbije i Vizantije a borci zajednicki pevaju himne Boze pravde i Elefterija. Ostaje nedoumica da li je ovo bio spontani cin ili je kako muslimani tvrde (na osnovu razgovora koji su presreli) bilo naredjenje generala Mladica. Za iskazanu hrabrost i pozrtvovanost tokom ratnih dejstava, tadasnji predsednik Republike Srpske je cetvoricu Grka odlikovao medaljom “Belog orla”.
Ugledni grcki list je nedavno objavio clanak vezan za umesanost grcke vlade u krvavu balkansku dramu isticuci da su postojala tri nivoa pomoci Srbima.
Prvi nivo se ticao dopremanja u prvom planu goriva i lakog pesadijskog naoruzanja i municije. Transport se odvijao od Pireja do barske luke odakle se pomoc prebacivala u Republiku Srpsku.
Drugi nivo, obezbedjivanje obavestajnih podataka preko svoje obavestajne sluzbe EYD, narocito u leto 1995. godine tokom bombardovanja srpskih polozaja od strane NATO saveza. U komandi NATO je odavno postojala sumnja da Grci omogucavaju curenje podataka zbog cega su kolege prestale da ih obavestavaju o planiranim operacijama.
Treci nivo, upucivanje dobrovoljaca u redove VRS i VJ. I pored zahteva da se spreci regrutacija grckih mladica uz obrazlozenje da je Grcka priznala BiH, grcka vlada je omogucila nesmetanu regrutaciju i prebacivanje dobrovoljaca u Srbiju.
Ne sme se zaboraviti ni velika politicka podrska koju su celni ljudi Republike Srpske imali tokom rata u Bosni. Zahvaljujuci predsedniku Drustva srpsko-grckog prijateljstva, Arisu Mousionisu organizovana je poseta Radovana Karadzica Grckoj. Tom prilikom lider bosanskih Srba se sastao sa tadasnjim predsednikom Grcke, Konstantinom Micotakisom i predsednikom vlade Andreasom Papandreuom. Tada je Karadzic izrekao cuvenu recenicu: “Svi nam govore da polozimo oruzije jer smo sami. Ali mi kazemo ne jer nismo sami. Imamo uz nas Boga i Grke”.