sizife covece uzmi istoriju pa vidi da su najveci umovi upravo bili religijski inspirasani za stvaranje najvecih umetnickih dela,svi ocevi modernih nauka su bili religiozni...
Voliš li da slušaš Verdija, Prokofjeva, Šostakoviča, Gilmura, Zapu? Sviđaju li ti se slike Monea, Pikasa, Matisa? voliš li da čitaš Beketa, Kamija, Asimova, Čehova, Bukovskog... ima toga koliko hoćeš.
Što se tiče nauke, preko 60 nobelovaca su bili (ili jesu)
deklarisani ateisti, a dosta njih su u istoriji bili deisti, koji su se protivili insitucionalizovanju vere.
interesuje me dokaz da je zemlja nekad bila deo sunca,dokaz,materijalni dokaz...dakle.....
Treba da znaš da je Zemlja nastala isto kao i ostale planete u Univerzumu... Današnji Sunčev sistem bio je deo zvezde, koja je eksplodirala kao supernova. Gas i prašina u međuzvezdanom prostoru se kreću, i polako pod uticajem gravitacije kolabiraju u manja i veća nebeska tela. Najveća gravitacija je u centru, i od toga je nastalo Sunce, koje je u trenutku dostizanja kritične mase pod dejstvom sopstvene gravitacije otpočelo fuziju u svom jezgru i prestalo da bude "hladno"... od ostatka materijala nastale su planete, sateliti, asteroidi i ostala nebeska tela koja takođe pripadaju sunčevom sistemu. Ovakve procese astronomi otkrivaju svakodnevno u vidljivom delu galaksije (formiranje čvrstih nebeskih tela kondenzacijom prašine od rasprsnutih supernova), imaš recimo čuvenu Orion Nebulu. Sastav planeta i zvezda je nešto što se takođe da izmeriti, i ta merenja potvrđuju ove teorije.
Naravno, problem je što mi gledamo ove promene tek par stotina godina, što u kosmičkom vremenu nije ni treptaj oka, ali svemir je toliko veliki i star da se za svaku
fazu tog stvaranja mogu naći primeri. Naravno, sada je fizičko merenje dostiglo tako neslućene razmere da se već precizno može izmeriti brzina pomeranja kontinenata, što je recimo pre par stotina godina bilo nezamislivo.