Andrew Salter: "Činjenica je da pravljenje razlike između razuma i emocija predstavlja skoro srednjovekovni ostatak. Morgan, razmatrajući dokaze o anatomskoj lokaciji emocinalne integralnosti kaže 'ni za jedno jezgro ili region se ne može reći da sadrži nervni centar... emocionalnog ponašanja.'
Ukazati racionalizaciju u ponašanju je izdvojiti naročitu seriju niti u temeljno isprepletenom tkanju cortial-sympathetic ponašanja. Terapeutska korist od koncepta racionalizacije leži u isticanju ideje da se stvaran uzrok ponašanja ne nalazi u neposrednim okolnostima, već u nastavljanju pređašnje uslovljenosti. U pravom smislu reči, razum i osećanja su dve nozdrve istog nosa.
Mi možemo govoriti o različitim nivoima ponašanja, ali voleli mi ili ne, proces emocija i razuma idu jedno s drugim. Niko od nas ne može, a da ih ne koristi zajedno sve vreme pošto su oni u stvari jedna ista neurološka stvar. Nikada nije bilo drugačije vrste razmišljanja još od kako su naši reptilski preci napustili močvaru. Ovo izgleda da nas ostavlja u dilemi. Međutim, rešenje je jednostavno.
Nema ničeg lošeg u vođenju od strane emocija. Mi tu ne možemo ništa. Jedino je pitanje: Кojih emocija? Da li sterilnih, osakaćenih, strahom ispunjenih emocija inhibicije ili slobodnih, zdravih, vigoroznih i korisnih emocija eksitacije?"
***
Svest, kao i boga, nije lako definisati. Oba pojma podrazumevaju sveobuhvatnu, fundamentalnu suštinu postojanja. Pored toga, svest je kompleksna i dinamična. Sadrži nesvesno i svesno. Nesvesno je domen osećanja asociran sa srcem, dok svesno simboliše glavu ili misli.
Dakle, komplementarne suprotnosti koje pojavno izgledaju isključive i nespojive mada se suštinski ne mogu odvojiti jer se medjusobno stvaraju i održavaju. Misli i osećanja su samo različita stanja i transformacije Jedne svesti. Predstavljaju dve strane istog novčića. Bez njih svest ne bi mogla biti ono što jeste. Onog momenta kada se pojavi osećanje iskrsnu misli. Osećanje prelazi u misli, misli u razumevanje, a razumevanje aktivira nova osećanja i obrnuto. Svest takvim preobražajem stvara unutrašnji pokret i promenu. To joj omogućava da opstaje kao živi smisao.
Misli i osećanja drugih se ne mogu neposredno znati. Mogu se samo nazirati i pretpostavljati iz reči, ponašanja i reakcija. U proceni se obično polazi od vlastitih reakcija i na osnovu toga donose zaključci. Medjutim, oni ne moraju uvek biti tačni. Zavise i od emocionalno-mentalnog stanja posmatrača.
Na primer, ukoliko rasuđivanje nastaje iz straha i besa dolazi se do drugačijih zaključaka, nego kada se rasuđuje nepristrasno i trezveno. Zato se više oslanja na instrumente koji mere fiziološke funkcije pošto telo prvo reaguje. Dok je prosečna osoba sposobna da otkrije laž oko 55% dotle je tačnost poligrafa izmedju 80% i 90%. Mada i u vezi toga postoje kontroverzna mišljenja.
Ukazati racionalizaciju u ponašanju je izdvojiti naročitu seriju niti u temeljno isprepletenom tkanju cortial-sympathetic ponašanja. Terapeutska korist od koncepta racionalizacije leži u isticanju ideje da se stvaran uzrok ponašanja ne nalazi u neposrednim okolnostima, već u nastavljanju pređašnje uslovljenosti. U pravom smislu reči, razum i osećanja su dve nozdrve istog nosa.
Mi možemo govoriti o različitim nivoima ponašanja, ali voleli mi ili ne, proces emocija i razuma idu jedno s drugim. Niko od nas ne može, a da ih ne koristi zajedno sve vreme pošto su oni u stvari jedna ista neurološka stvar. Nikada nije bilo drugačije vrste razmišljanja još od kako su naši reptilski preci napustili močvaru. Ovo izgleda da nas ostavlja u dilemi. Međutim, rešenje je jednostavno.
Nema ničeg lošeg u vođenju od strane emocija. Mi tu ne možemo ništa. Jedino je pitanje: Кojih emocija? Da li sterilnih, osakaćenih, strahom ispunjenih emocija inhibicije ili slobodnih, zdravih, vigoroznih i korisnih emocija eksitacije?"
***
Svest, kao i boga, nije lako definisati. Oba pojma podrazumevaju sveobuhvatnu, fundamentalnu suštinu postojanja. Pored toga, svest je kompleksna i dinamična. Sadrži nesvesno i svesno. Nesvesno je domen osećanja asociran sa srcem, dok svesno simboliše glavu ili misli.
Dakle, komplementarne suprotnosti koje pojavno izgledaju isključive i nespojive mada se suštinski ne mogu odvojiti jer se medjusobno stvaraju i održavaju. Misli i osećanja su samo različita stanja i transformacije Jedne svesti. Predstavljaju dve strane istog novčića. Bez njih svest ne bi mogla biti ono što jeste. Onog momenta kada se pojavi osećanje iskrsnu misli. Osećanje prelazi u misli, misli u razumevanje, a razumevanje aktivira nova osećanja i obrnuto. Svest takvim preobražajem stvara unutrašnji pokret i promenu. To joj omogućava da opstaje kao živi smisao.
Misli i osećanja drugih se ne mogu neposredno znati. Mogu se samo nazirati i pretpostavljati iz reči, ponašanja i reakcija. U proceni se obično polazi od vlastitih reakcija i na osnovu toga donose zaključci. Medjutim, oni ne moraju uvek biti tačni. Zavise i od emocionalno-mentalnog stanja posmatrača.
Na primer, ukoliko rasuđivanje nastaje iz straha i besa dolazi se do drugačijih zaključaka, nego kada se rasuđuje nepristrasno i trezveno. Zato se više oslanja na instrumente koji mere fiziološke funkcije pošto telo prvo reaguje. Dok je prosečna osoba sposobna da otkrije laž oko 55% dotle je tačnost poligrafa izmedju 80% i 90%. Mada i u vezi toga postoje kontroverzna mišljenja.