Ja bih samo da skrenem pažnju mladim mamama, koje imaju male bebe i žale se na svekrve - sve su takve. I babe i dede. Samo oni umeju da nahrane dete, samo oni umeju da ga obuku adekvatno, samo oni umeju lepo da ga nauče...

To je smešno u suštini. I ja sam se nervirala zbog toga, pa sam skontala da nema svrhe i - prestala. Tačno znam da će, čim sidjem dole, biti komentara da je gladan, da je slabo obučen i slično. Ma.... i ne osvrćem se. Na pitanje - što ga ovako slabo obuče, žeeenoooo, pa hladno je? Samo kroz smeh odgovorim - loša sam majka, šta ćete, loooošaaaaa

I smejem se, usta od uva do uva. Ali onda oni meni krenu da objašnjavaju da nisu tako mislili, da samo brinu o detetu....
... ma sve znate, svuda je isto

Ne vredi se nervirati radi toga, ali zaista ne vredi.
A što se tiče spavanja kod babe... Moja je ćera sa 2 godine prvi put bila odvojena od nas, i to na bum, neplanirano. Imali smo smrtni slučaj u kući i morali smo je udaljiti odmah. Bila je kod mojih roditelja, u drugom gradu, celih 7-8 dana i nije bilo problema. Posle smo je slali na par dana, kada poželi. Sada ima 4 godine i sve češće se dešava da prespava kod babe ( moje svekrve ), pa i da se kupa tamo, da je baba kupa, pa da jede kod nje - iako smo u istoj kući, tj. pod istim krovom, a mi imamo svoj odvojen stan u okviru porodične kuće. Eto, dete želi, pa neka je. Ako želi da je baba kupa u njenom kupatilu, neka je kupa, ako želi da spava izmedju babe i dede, pa neka je. Mogu i ja da filozofiram da smo u istoj kući i da je glupo, ali jednog sam svesna - da je moja mama u pitanju bilo bi mi ok i prirodno i ne bih u tome videla ništa loše. E, pa ne vidim ništa loše ni kada je svekrva u pitanju. Detetu su obe babe, iste u milimetar. Pa ako želi da spava kod babe, neka dete, a i baba, da se ne lažemo, ispune sebi želje
