SVADJE!

Ala sam se ja posvadjala danas...nesto smo se zakacili, pa se raspravljali, pa je raspravaq prerasla u svadju, pa je ta osoba opsovala tako da me je to jako uvredilo, na sta sam joj ja rekla da:
1) takve psovke zadrzi za svoje roditelje
2)da ne mogu da verujem da je tako primitivna i
3)da za mene vise ne postoji... :oops: :oops: :oops:
Uh kako ovo ruzno zvuci kad se kaze..ali meni i nije zao...slazem se sa svim stavkama...
 
Sa bratom nisam pričao skoro dve godine. Nije mi rođeni brat, ali je 15 dana mlađi od mene, maltene smo zajedno odrasli. Razlog je bio principijelan, morao sam da ne odstupim, odnosno da kažem i uradim nešto. Srpska posla. I onda mu se desilo loše, i ja sam mu bez njegovog znanja pomogao, on je saznao i pomirili smo se.
Život je vrtoglavo iznenađujuć, ne sudite prestrogo ljudima.
 
Ja sam samo sa sobom u stalnoj svadji, sve ostale svadje su povremeni ispadi iz mirne kolotecine zivota...
Salim se, u svadji sam sa mojim ocima koje nece da spavaju, iako znaju da ce bebci da se bude za par sati.
 
p avaljda je moguće i svađati se a ne posvađati se?
ph34r.gif
 
Imala sam dvije svadje u zivotu. Jedna je sa mojim radnim kolegom koji me je jednog dana bez potrebe napao i vrlo lako sam to zaboravila mada i sada sa njih ne razgovaram, ali ovu drugu ne mogu nikako da zaboravim i shvatim jer kao sto je rekla Sasha odrasla sa svojom prijateljicom sa kojom sam imala drugu svadju. Isle smo zajedno u vrtic,skolu i zajedno prosle sve najljepse trenutke u svom zivotu.Odjedno je nastalo okretanje glave na ulici,bez bilo kakvih pozdrava i razgovora,a zasto nikada nisam saznala. :?:
 

Back
Top