Jeste li vi pravili svadbu?
Čini li vam se kao licimerno?
Da li je to želja mladenaca ili moć situacije?
Postoji li i u čemu je smisao svadbi?
Da li rado odlazite na svadbe, ili..?
- Nisam niti cu, posebno ne klasicnu, srecom ne postoje samo tradicionalne svadbe...
- Trebalo bi da bude po zelji mladenaca, kako oni odluce tako...sloboda izbora koja pripada samo njima...
- Pomislim da je licemerno kada vidim da je sve fino proracunato unapred, obicno se zamoli da poklon bude u koverti jer je "tako lakse"...mislim cemu to, meni bi bilo glupo da ocekujem protivcinidbu za proslavu koju me niko ne tera da organizujem, kada zovem ljude na rodjendan ne merim zalogaje u visini poklona koji su mi doneli niti zovem ljude spram njihove platezne sposobnosti...
- Smisao je za svakog razlicit, neko voli da se pokaze, neko da igra kolo, neko da vidi tetku koju nije ni upoznao, neko jer je vaspitan da je prirodno napraviti svadbu, neko je vernik, neko ima veliku porodicu...ja zelim da mi bude lepo a lepo mi je u haljini koju ne moram da vratim, sa prstenom koji inace ne mogu da platim i na mestu na koje inace ne idem. Tako ja proslavljam a znam da je ovoj mojoj malenoj familiji najvaznije da budem srecna, dovoljno je da im posaljem lepe slike i tada je njima puno
- Odlazim ako mi je vazna osoba koja staje pred oltar. Nikada ne bih izbrukala mladence nekim durenjem, igram i veselim se sa njima, ako sam resila da dodjem znaci da volim coveka koji pravi i da mi je njegova sreca vaznija od mog ukusa za muziku i hranu, u suprotnom nisam bas diplomata niti sam pazljiva, jednostavno izgovorim se razlogom...ono malo sto imam to i postujem, sve van toga mi je nekakva tetka koju nit' znam nit' zelim da znam.