Suvise dobar...

Pitanje je sad da li smo svi slicni? Ili su nas od malena programirali preko kulture, vaspitanja, medija da treba da odreagujemo na odredjen nacin jer tako sredina ocekuje tj. masa?
Da.
I kakav je to prosecan odgoj?
Cime najjace uticemo na svest nasih mladunaca? Kontrolom ili primerom?

Kako od istih roditelja izadju totalno karakterno razliciti ljudi? Pozitivac i negativac?
Isto tako izlaze i ljudi razlicite jacine. Neko se slomi jer nije zavrsio fax na vreme a neko npr.lakse prebrodi smrt voljene osobe.

U cemu se ogleda ta jacina?
Da li mislite da ste jaki ilise pribojavate da cete se slomiti kod nekih stvari sto vas cekaju?
pazi da ti ne kazu
Ako bih sad otvorila temu o komsinici i njenom muzu i zeni iz prvog braka... cenim da bi se 8 stranica iskuckalo za par sati :aha:
 
Da.
I kakav je to prosecan odgoj?
Cime najjace uticemo na svest nasih mladunaca? Kontrolom ili primerom?

Kako od istih roditelja izadju totalno karakterno razliciti ljudi? Pozitivac i negativac?
Isto tako izlaze i ljudi razlicite jacine. Neko se slomi jer nije zavrsio fax na vreme a neko npr.lakse prebrodi smrt voljene osobe.

U cemu se ogleda ta jacina?
Da li mislite da ste jaki ilise pribojavate da cete se slomiti kod nekih stvari sto vas cekaju?

Ako bih sad otvorila temu o komsinici i njenom muzu i zeni iz prvog braka... cenim da bi se 8 stranica iskuckalo za par sati :aha:
Da li misliš da znaš šta te čeka? Kako možeš da znaš koliko si jaka kada ne znaš za šta sve treba da budeš jaka?
Ako ti ne znaš,zašto misliš da drugi znaju?

A možda i znaš.Eto,odgovori ti prva na svoje pitanje.Posebno me interesuje taj deo o stvarima za koje misliš da te čekaju na tvom životnom putu.
 
Poslednja izmena:
Čičak je kraljica Foruma. Može ta neka eminentna Mirka Šizika i dalje da misli da je naj, ono da se pojavi s vremena na vreme da nas podseti svog postojanja, tog nekog svog upečatljivog poluprofila i minulih raskrinkrvanja registrovanih korisnika, ali Čile je defiinitivno Kraljica svih ovih godina. Nema dalje.

To je ta neka dubina, to su pitanja koja prožimaju i razdiru forumaško biće, ogoljavaju, otkrivaju tu neku bit i taštinu praznine, nespoznatu i neizrečenu istinu.

Mi kad ga izreknemo ovde, na Čičkovoj temi, ko da smo se iz grla prodrali u Habl teleskop. Svemir nas čuje. Zborimo reči koje cela Vaseljena zna osim tih nekih retkih koji ne znaju, a koji bi da nas propitaju. To bre sve nešto nepoznato i za čuđenje netaknutom čoveku, tom nekom znatiželjnom i nedirnutom forumaškom biću.

Čuj ono, neko umre, a mi tugujemo po nekoliko meseci?! Kakav je to fenomen, ono realno normanom čoveku nepoznat.

Kakvi su to ljudi? Dobri ljudi? Dobri ljudi poput nas? Da li postoje dobri ljudi poput nas? Ako postoje, da li je dobro biti dobar čovek? Da li je humano biti dobar čovek poput Čička? Da li time osuđujemo pokoljenja na patnju i bol? Da li naš život ima smisla ako će neko da pati za nama ako smo zadužili čovečanstvo i pokoljenja našim postojanjem, dojenjem i forumašenjem, recimo?

Majko, što je to puter, što su to jaja? Što je to pretinac za puter i jaja? - da parafraziram citat iz starog stirpa.
Znanje je krhko. Emocije su varljive. Osećanja nemerljiva. Svemir bezgraničan, a duboka pitanja beskonačna.:(
... i zašto su neke planete gasovite, a druge u čvrstom stanju?
Mene to zanima, molim lepo :zkez:
 
Da.
I kakav je to prosecan odgoj?
Cime najjace uticemo na svest nasih mladunaca? Kontrolom ili primerom?

Kako od istih roditelja izadju totalno karakterno razliciti ljudi? Pozitivac i negativac?
Isto tako izlaze i ljudi razlicite jacine. Neko se slomi jer nije zavrsio fax na vreme a neko npr.lakse prebrodi smrt voljene osobe.

U cemu se ogleda ta jacina?
Da li mislite da ste jaki ilise pribojavate da cete se slomiti kod nekih stvari sto vas cekaju?

Ako bih sad otvorila temu o komsinici i njenom muzu i zeni iz prvog braka... cenim da bi se 8 stranica iskuckalo za par sati :aha:
ja se bojim.:sad2:
 
Čičak je kraljica Foruma. Može ta neka eminentna Mirka Šizika i dalje da misli da je naj, ono da se pojavi s vremena na vreme da nas podseti svog postojanja, tog nekog svog upečatljivog poluprofila i minulih raskrinkrvanja registrovanih korisnika, ali Čile je defiinitivno Kraljica svih ovih godina. Nema dalje.

To je ta neka dubina, to su pitanja koja prožimaju i razdiru forumaško biće, ogoljavaju, otkrivaju tu neku bit i taštinu praznine, nespoznatu i neizrečenu istinu.

Mi kad ga izreknemo ovde, na Čičkovoj temi, ko da smo se iz grla prodrali u Habl teleskop. Svemir nas čuje. Zborimo reči koje cela Vaseljena zna osim tih nekih retkih koji ne znaju, a koji bi da nas propitaju. To bre sve nešto nepoznato i za čuđenje netaknutom čoveku, tom nekom znatiželjnom i nedirnutom forumaškom biću.

Čuj ono, neko umre, a mi tugujemo po nekoliko meseci?! Kakav je to fenomen, ono realno normanom čoveku nepoznat.

Kakvi su to ljudi? Dobri ljudi? Dobri ljudi poput nas? Da li postoje dobri ljudi poput nas? Ako postoje, da li je dobro biti dobar čovek? Da li je humano biti dobar čovek poput Čička? Da li time osuđujemo pokoljenja na patnju i bol? Da li naš život ima smisla ako će neko da pati za nama ako smo zadužili čovečanstvo i pokoljenja našim postojanjem, dojenjem i forumašenjem, recimo?

Majko, što je to puter, što su to jaja? Što je to pretinac za puter i jaja? - da parafraziram citat iz starog stirpa.
Znanje je krhko. Emocije su varljive. Osećanja nemerljiva. Svemir bezgraničan, a duboka pitanja beskonačna.:(

Nemoj srasti da ne znaš ko je Mirka Šizika? Pa idi bre. Ovim rizikuješ da aktivira Komisiju, da te nešto raskrinka i to nešto, deranžira, ishejtuje ili to. Pazi, nije ona samo tako neki lik što ga ja nepametno pomenuh; postoji Komisija, zaista. To ti je nešto onako, kao trenutno je u mirovanju. misim iz senke. Čeka da se aktivira. Ne bih se ja sa tim zajebavao. To ti je nešto ko masoni il jevreji, templari, roznekrojceri, gušteri iz sazveđa, tako ta neka organizacija. Ne zaebavam se, ozbiljno ti kažem.
Misim ja se kao sprdam, al tako je i Galilej mrsio, pa je na kraju morao krišom da poručuje da se ipak okreće.

... i zašto su neke planete gasovite, a druge u čvrstom stanju?
Mene to zanima, molim lepo :zkez:

:rotf: umrecu od vas
 
Da li misliš da znaš šta te čeka? Kako možeš da znaš koliko si jaka kada ne znaš za šta sve treba da budeš jaka?
Ako ti ne znaš,zašto misliš da drugi znaju?

A možda i znaš.Eto,odgovori ti prva na svoje pitanje.Posebno me interesuje taj deo o stvarima za koje misliš da te čekaju na tvom životnom putu.

Surovi sam realista.
I negde uvek naginjem ka tome da se pripremim i ocekujem najgore,
ne zato sto mislim da se lakse prebrodi tim sistemom,
vec sto sam skoro sigurna da bi me svaki pad slomio ako bih bila optimista.
Zatvaram svoju skoljku cim vidim da se sprema oluja.
Kako godine idu nisam sigurna da je to ispravan nacin.
Preispitujem se
Da li su moji odbrambeni mehanizmi dobri ili nisu

Nisam neko ko pusti stvari da teku... niz reku...
a mozda gresim...
 
suvise si mlada da bi makar delimicno mogla da dobacis kolika je hebena anarhija zivot.
cuti i plivcaj..
nemas pojma kao bi reagovao dok se ne desi..
a kad se desi, ono cega se najvise plasis, ono sto nisi mogao ni da zamislis, i prezivis..i opet stanes na noge...sve se menja..zauvek.
covek je izdrzljiva zivotinja.
 
ma pomeraju se te neke granice, sto bi rekao juki vi vec deset godina u najboljjim godinama
kad sam ja imala 23 godine vec sam prosla sito i reseto do tad, o 33 da ne govorim
a sad mi se te godine cine kao rana mladost
najboilji dokaz da sam omatorila
 
Bog te, kao da smo Albaniju pregazili, a ne kao da zivimo sasvim obicne zivote.
zivote koji podrazumevaju i radosti i smrti voljenih osoba i otkaze na poslu, prevare, suze, smeh...mislim meni stvarno nije jasno da li iko bivstvuje na planeti a da je se rodio i umro mirisuci cvece i sklopivsi oci nesvestan tuge i jada. nekog ce stiici ranije, nekoga kasnije, ali ce stici svakako.to kako ko podnosi ono sto zivot odnese je nesto sto ne moze da se predvidi.
da ne bih opet bila okarakterisana kao gruba, samo cu, najdobronamernije, pozeleti postavljacici da uziva u cvecu i prolecu, a kada nastupi period u kome ce morati da stisne zube i ponasa se kao covek, a ne kao lik iz matrixa, da tada ostane na nogama. doduse, citam da ima 28 godina, to je sve samo ne majska ruza mladjana, do sada je vec trebala da prestane sa sisanjem palca.
 
u pravu si, lupam.

- - - - - - - - - -

osim sto ona nije prosla pakao
Ponekad se pitam da li se ljudi vrednuju po velicini nedaca koje su preneli preko svojih ledja?

I pitam se odkud vam kristalna kugla kad sa tolikim uverenjem pricate o necijem zivotu i necem o cemu realno nemate pojma

- - - - - - - - - -

Vitsaveja, vise se potrudi da ne budes gruba. Ruzno je
 
Odnos prema ljudima... kakav moze biti?
Posledice? Da li merimo koliko dajemo?

Nedavno smo izgubili daljeg clana porodice... veoma dragog... iza njega su ostali zena, sinovi, snaje, unuci itd...
Zena vidno pati, i nakon nekoliko meseci jos uvek je slomljena... pricali smo o tome i izmedju ostalog neko rece:"Problem je u tome sto je on bio previse dobar. Previse dobar za nju, za decu..."
Zapitah se... kako neko moze biti previse dobar?
Da li to znaci da je trebao da bude los da bi lakse prebrodili njegov gubitak?
Da li unapred treba da mislimo o osecanjima nasih voljenih kad ih napustimo?

Ne odnosi se samo na smrt. Na raskid veze, prijateljstva...
Da li stvarno mozemo biti previse dobri i time naneti stetu drugima?

Da li je neko za vas previse dobar? ...muz, otac, majka, prijatelj...

- - - - - - - - - -

Moja sveki je izgubila oca sa 30 i kusur godina i veoma tesko podnela to.
Smatra da je on znao(pretpostavio) kako ce joj biti tesko, da ne bi bio tako dobar prema njoj.

Da li zaista lakse odbolujemo lose ljude ili bar one koji su losi prema nama?
Najvise sto mozemo jedni drugima da pruzimo kao ljudi je da budemo najbolji moguci, narocito sa onima koji su nam najvazniji.
Ako zamislimo (inace zaista besmislenu situaciju) da mozemo i da treba da doziramo ljubav prema najblizima (?!), vecu bol nanosimo necinjenjem, tj time sto lisavamo ljubavi svoje bliznje, nego time sto ce nas zaliti kad odemo zato sto smo im bili previse dragi i vazni.

Iza hladnog i praznog odnosa ostaje bol zbog hladnoce i praznine, a iza odnosa punog ljubavi ostane neprocenjiva vrednost uprkos patnji koja je za svaki odlazak neminovna kad nam je neko vazan.

Postoje odnosi gde se mozete postavi kao vazna ili nevazna osoba, npr u prijateljstvu, ali je roditlej uvek vazan i kad je dobar i kad to nije, samo se postavlja pitanje da li ce posle njegovog odlaska ostati nesto lepo ili nista.
 
Najvise sto mozemo jedni drugima da pruzimo kao ljudi je da budemo najbolji moguci, narocito sa onima koji su nam najvazniji.
Ako zamislimo (inace zaista besmislenu situaciju) da mozemo i da treba da doziramo ljubav prema najblizima (?!), vecu bol nanosimo necinjenjem, tj time sto lisavamo ljubavi svoje bliznje, nego time sto ce nas zaliti kad odemo zato sto smo im bili previse dragi i vazni.

Iza hladnog i praznog odnosa ostaje bol zbog hladnoce i praznine, a iza odnosa punog ljubavi ostane neprocenjiva vrednost uprkos patnji koja je za svaki odlazak neminovna kad nam je neko vazan.

Postoje odnosi gde se mozete postavi kao vazna ili nevazna osoba, npr u prijateljstvu, ali je roditlej uvek vazan i kad je dobar i kad to nije, samo se postavlja pitanje da li ce posle njegovog odlaska ostati nesto lepo ili nista.
Slazem se.
Ali pogledaj 'napredne' zemlje, Amerikance i zapad.
Sve je vise otudjivanja. Deca i roditelji se maltene ne poznaju. Vidjaju se par puta godisnje. Distanciraju se
I sami odnosi medju ljudima "napreduju" toliko da se partneri cesce menjaju, uz podizanje kvaliteta svog zivota time,
a dobijanjem povrsnih hladnih plitkih odnosa i veza
Bez obzira na odnos, ako ti roditelji padnu na postelju i napate se pred kraj velika ja sansa da ces njihov odlazak prihvatiti sa dozom olaksanja.

Istina
 
Slazem se.
Ali pogledaj 'napredne' zemlje, Amerikance i zapad.
Sve je vise otudjivanja. Deca i roditelji se maltene ne poznaju. Vidjaju se par puta godisnje. Distanciraju se
I sami odnosi medju ljudima "napreduju" toliko da se partneri cesce menjaju, uz podizanje kvaliteta svog zivota time,
a dobijanjem povrsnih hladnih plitkih odnosa i veza


Istina
Cekaj, da li sad treba da brinemo i za Amerikance? Ja mislila treba da odgovorimo licno :lol:

Otudjenje u Americi je nestro sto nam je ocigledno i cesto se navodi kao primer, medjutim, mozes i te kako ziveti u kuci pored nekoga ko ima sasvim dovoljno vremena i komunicirati sa tom osobom relativno korektno gledano sa strane, a da tu ipak nema prave konekcije.

Sustina necijeg odnosa je poznata samo njima, a i to cesto ne sasvim jasno.
Retko jedna dusa dopre do druge i kada je takav slucaj, ne treba to ometati da nas posle ne bi zalili ;)
 

Back
Top