Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Nakon nekoliko prvih optimističkih izveštaja, Nemcima je ubrzo postalo jasno da su izgubili u bici na Sutjesci: glavnina NOVJ ne samo da se probila, već je i ostala operativna, sposobna i spremna za daljnje borbe. Partizani su jačali i dalje.
Pošto imamo teme o bitkama na Zelengori, Ljevče polju....logično je da imao temu o najznačajnijoj bitki na područiju okupirane Jugoslavije. Ovaj prvi post je samo skica, a posle u detalje.
Peta neprijateljske ofanzive od 15. maja do 16.juna 18000 hrabrih partizana protiv 127000 okupatorskih fašista i kvislinga, plus dve eskadrile aviona, i takva vojna sila nije bila dovoljna da pobedi partizane.
Partizanske jedinice gladne, vlada tifus, nema smene, ali moral na visini nema predaje, samo pobeda.
Nemci su na Sutjesci imali oko hiljadu mrtvih, partizani sedam i po hiljada – i pobedili. Druga četa Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju poslednju poruku Vrhovnom štabu: "Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera." Proleteri su izginuli. Nemci nisu prošli. Partizani su probili obruč.
….
Opet Isaković: "Samo ideš... Fanatično napred. U magnovenju sam video ranjenog druga kako puca u sebe. Neće da ostane kao ranjenik. Izletili smo, iz te šume, i samo trčali, nezadrživo trčali... I naš stalni povik, više krik, svih nas: ‘Juriš proleteri! Juriš!...’ Samo juriš... Znamo da nemamo kud osim – napred. Mora da smo izgledali strašni, iz te šume, zarasli i neobrijani, izgladneli, iscepani i izmučeni... Samo trčiš, i taj žuti rov sve bolje vidiš; Nemce koji tu leže, njihove šarce... Nemci pucaju, ali mi nadiremo; jedan Nemac, vidim, podiže se da pobegne. Sećam se te slike: nemački oficir iz pištolja puca u njega, puca u svoje vojnike. Ne da im da beže. Uzalud, razbili smo Nemce, da ne znam ni kako. (...) Činilo se da ćemo zubima da ih pokoljemo.
….
Započevši borbe sa partizanima, njemačke jedinice su istovremeno razoružale oko 3200 četnika. Nije pružen otpor, nema poginulih.
….
PRED SLOMOM: "Nemci nadiru u više talasa", piše Dedijer. "Sve njihovo ljudstvo je odlično uhranjeno, maršuju lako po ovim našim planinama, a avijacijama im stalno baca municiju, hranu. Čim se jedna jedinica zamori, druga je smenjuje, tako da napad ne prestaje ni danju ni noću. Sem toga, Nemci su pokupili na desetine hiljade konja zajedno sa konjovodcima iz veoma udaljenih krajeva. Na taj način su postigli da budu pokretni kao i mi, ne moraju samo da zavise od komunikacija, već mogu da se veru po brdima i čukama."
Partizani su iznureni i gladni. Umiru u marševima, ginu u borbama. Ozbiljnije ranjavanje ravno je smrtnoj presudi – mnogi, tada, sami sebi presuđuju. Svi pogledi uprti su u nebo; nadaju se kiši i magli – tada njemački i talijanski avioni ne mogu poletjeti sa aerodroma u Rajlovcu, Butmiru, Mostaru i Skadru. Iako ne posustaje, iako se žestoko tuče po vrletima za svaki važniji vis, glavnina NOVJ je zapala u očajnu situaciju
…....
Bez ičije suglasnosti i odobrenja, po sopstvenom nahođenju, nakon što je manjim grupama ispitao njemačke položaje, komandant Prve proleterske divizije naredio je 9. juna proboj na jedinom mogućem mjestu – Balinovcu. U zoru 10. juna 1943, Prva proleterska je probila njemačke položaje, a slijedile su je druge brigade šireći brešu i produbljujući prodor. Koča Popović odmah javlja Titu da, što prije, za njima krene sa cjelokupnom vojskom
….
14. juna 1943, njemačke jedinice pobile su oko hiljadu i dvjesta partizanskih ranjenika: otkrivali su njihove grupe psima, pratili tragove, češljali vrtače, šume, pećine...
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1113628
Partizanski borci iz skoro cele Jugoslavije učestvovali na bitki na Sutjesci.
Proboj na Sutjesci
24.56 Britanska vojna misija je došla kod Tita.
34.50 Vrlo su potresne priče Dr. Olga Božović, koja priča o bolesnim borcima koji su skakali po vatri da se ugreju jer ih je tresla groznica, borci izbezumljeni od gladi koji su pokušavali da nadju hranu na kosturu konja....inače na Sutjesci Dr. Saši Božovići je umrla njena beba Dolores ( knjiga tebi Moja Dolores ).
https://www.britannica.com/topic/Battle-of-Sutjeska
Pošto imamo teme o bitkama na Zelengori, Ljevče polju....logično je da imao temu o najznačajnijoj bitki na područiju okupirane Jugoslavije. Ovaj prvi post je samo skica, a posle u detalje.
Peta neprijateljske ofanzive od 15. maja do 16.juna 18000 hrabrih partizana protiv 127000 okupatorskih fašista i kvislinga, plus dve eskadrile aviona, i takva vojna sila nije bila dovoljna da pobedi partizane.
Partizanske jedinice gladne, vlada tifus, nema smene, ali moral na visini nema predaje, samo pobeda.
Nemci su na Sutjesci imali oko hiljadu mrtvih, partizani sedam i po hiljada – i pobedili. Druga četa Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju poslednju poruku Vrhovnom štabu: "Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera." Proleteri su izginuli. Nemci nisu prošli. Partizani su probili obruč.
….
Opet Isaković: "Samo ideš... Fanatično napred. U magnovenju sam video ranjenog druga kako puca u sebe. Neće da ostane kao ranjenik. Izletili smo, iz te šume, i samo trčali, nezadrživo trčali... I naš stalni povik, više krik, svih nas: ‘Juriš proleteri! Juriš!...’ Samo juriš... Znamo da nemamo kud osim – napred. Mora da smo izgledali strašni, iz te šume, zarasli i neobrijani, izgladneli, iscepani i izmučeni... Samo trčiš, i taj žuti rov sve bolje vidiš; Nemce koji tu leže, njihove šarce... Nemci pucaju, ali mi nadiremo; jedan Nemac, vidim, podiže se da pobegne. Sećam se te slike: nemački oficir iz pištolja puca u njega, puca u svoje vojnike. Ne da im da beže. Uzalud, razbili smo Nemce, da ne znam ni kako. (...) Činilo se da ćemo zubima da ih pokoljemo.
….
Započevši borbe sa partizanima, njemačke jedinice su istovremeno razoružale oko 3200 četnika. Nije pružen otpor, nema poginulih.
….
PRED SLOMOM: "Nemci nadiru u više talasa", piše Dedijer. "Sve njihovo ljudstvo je odlično uhranjeno, maršuju lako po ovim našim planinama, a avijacijama im stalno baca municiju, hranu. Čim se jedna jedinica zamori, druga je smenjuje, tako da napad ne prestaje ni danju ni noću. Sem toga, Nemci su pokupili na desetine hiljade konja zajedno sa konjovodcima iz veoma udaljenih krajeva. Na taj način su postigli da budu pokretni kao i mi, ne moraju samo da zavise od komunikacija, već mogu da se veru po brdima i čukama."
Partizani su iznureni i gladni. Umiru u marševima, ginu u borbama. Ozbiljnije ranjavanje ravno je smrtnoj presudi – mnogi, tada, sami sebi presuđuju. Svi pogledi uprti su u nebo; nadaju se kiši i magli – tada njemački i talijanski avioni ne mogu poletjeti sa aerodroma u Rajlovcu, Butmiru, Mostaru i Skadru. Iako ne posustaje, iako se žestoko tuče po vrletima za svaki važniji vis, glavnina NOVJ je zapala u očajnu situaciju
…....
Bez ičije suglasnosti i odobrenja, po sopstvenom nahođenju, nakon što je manjim grupama ispitao njemačke položaje, komandant Prve proleterske divizije naredio je 9. juna proboj na jedinom mogućem mjestu – Balinovcu. U zoru 10. juna 1943, Prva proleterska je probila njemačke položaje, a slijedile su je druge brigade šireći brešu i produbljujući prodor. Koča Popović odmah javlja Titu da, što prije, za njima krene sa cjelokupnom vojskom
….
14. juna 1943, njemačke jedinice pobile su oko hiljadu i dvjesta partizanskih ranjenika: otkrivali su njihove grupe psima, pratili tragove, češljali vrtače, šume, pećine...
https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1113628
Partizanski borci iz skoro cele Jugoslavije učestvovali na bitki na Sutjesci.
Proboj na Sutjesci
24.56 Britanska vojna misija je došla kod Tita.
34.50 Vrlo su potresne priče Dr. Olga Božović, koja priča o bolesnim borcima koji su skakali po vatri da se ugreju jer ih je tresla groznica, borci izbezumljeni od gladi koji su pokušavali da nadju hranu na kosturu konja....inače na Sutjesci Dr. Saši Božovići je umrla njena beba Dolores ( knjiga tebi Moja Dolores ).
Poslednja izmena: