Susret posle mnogo godina

gost 129086

Buduća legenda
Poruka
27.221
Posle osnovne i srednje škole, druženje i kontakti se gube i nestaju sasvim, malo ko održava veze ali samo povremeno. Mislim na ovu prvu stranu, posle mnogo godina na Fejsbuku ili na drugim društvenim mrežama tragate za osobom ili ona vas nađe ili je prepoznajete, stupili ste u kontakt i obnavljate staro.......ali? Mnogo toga je prošlo, ne znate da je osoba koja se mnogo promenila, i da se trudi da vam bude ona 'stara' onakvu kakvu je pamtite ali s vremena na vreme ipak provalite da se radi o drugoj osobi i da može da vam naškodi iz nekog interesa. Da li je pametno obnavljati stare veze i nastaviti ili bukvalno je ignorišete jer ko zna ko je ona ustvari?
 
Iskreno imam jednog druga iz srednje i covek i dalje prica iste fazone i iste fore i ok,to je meni bilo zanimljivo u srednjoj,ali sada mi je to debilno i ne zelim da se druzim sa tim covekom jer me to sada smara.
Primecujem ogromnu razliku izmedju ljudi koji su nastavili skolu i onih koji su stali,ljudi koji su nastavili imaju nove price,nove fazone,a oni koji su ostali sa srednjom su ostali isti.
Iskreno ne vidim razlog zasto bi nastavljao druzenje sa nekom sa kime sam se druzio u srednjoj ili osnovnoj?
 
...осим ако га знаш од малих ногу и нераздвојни сте... То је ретко,а и та велика пријатељства с годинама знају да пукну. Све је релативно,па и љубав и пријатељство.
 
pisala sam već negde o tome kako me je na fb pronašao jedan lik iz starog kraja, kojem sam slovila za prvu ljubav...i kao ajde da ga ispoštujem, razmenimo nekoliko ljubaznih rečenica uz ono uobičajeno sumiranje gde smo, šta smo, koliko ko dece, posao isl...kad nije prošlo mnogo, eto ti njega sa porukom kako bi bilo dobro da nastavimo gde smo stali:eek:
reko čoveče o čemu ti, tada smo imali, koliko ono..šesnaest, sedamnaest?
i još je tu bilo par vrlo drskih i prisnih komentara s njegove strane, ni blizu onom finom momku od pre dva'est godina...ukratko zaražen teškim oblikom šabanizma.
pih:(
par drugarica iz osnovne su bile prijatno iznenađenje i sa njima sam obnovila kontakt:)
 
U mladosti svako ima neko svoje stalno drustvo , pa sam ga imao i ja .Ne znam tacno zasto , ali oko mene su se skupljali mladji od mene .
Svoju generaciju sam uglavnom nervirao , valjda zato sto sam bio drugaciji .Dok su oni igrali fudbal , ja sam trenirao streljastvo . Kad su oni
postali lovci , ja sam vozio motocikle .Ti mladji su vremenom postali odrasli ljudi . Rat nas je rasuo po svijetu .Neke nisam vidio i vise od dvadeset
godina , ali sada obnavljamo kontakte uglavnom zahvaljujuci Fejsbuku i Skajpu .Vidjamo se i na moto susretima jer sam dosta njih zarazio
motociklima .
 
U mladosti svako ima neko svoje stalno drustvo , pa sam ga imao i ja .Ne znam tacno zasto , ali oko mene su se skupljali mladji od mene .
Svoju generaciju sam uglavnom nervirao , valjda zato sto sam bio drugaciji .Dok su oni igrali fudbal , ja sam trenirao streljastvo . Kad su oni
postali lovci , ja sam vozio motocikle .Ti mladji su vremenom postali odrasli ljudi . Rat nas je rasuo po svijetu .Neke nisam vidio i vise od dvadeset
godina , ali sada obnavljamo kontakte uglavnom zahvaljujuci Fejsbuku i Skajpu .Vidjamo se i na moto susretima jer sam dosta njih zarazio
motociklima .

:lol:
 
pisala sam već negde o tome kako me je na fb pronašao jedan lik iz starog kraja, kojem sam slovila za prvu ljubav...i kao ajde da ga ispoštujem, razmenimo nekoliko ljubaznih rečenica uz ono uobičajeno sumiranje gde smo, šta smo, koliko ko dece, posao isl...kad nije prošlo mnogo, eto ti njega sa porukom kako bi bilo dobro da nastavimo gde smo stali:eek:
reko čoveče o čemu ti, tada smo imali, koliko ono..šesnaest, sedamnaest?
i još je tu bilo par vrlo drskih i prisnih komentara s njegove strane, ni blizu onom finom momku od pre dva'est godina...ukratko zaražen teškim oblikom šabanizma.
pih:(
par drugarica iz osnovne su bile prijatno iznenađenje i sa njima sam obnovila kontakt:)

Tog drugara iz osnovne sreli smo se posle 20 godina, preko jedne prijateljice,kakav susret baš me je šokirao jer je plakao i bio više emotivan nego ja. Skroz se promenio i ne bih ga poznala.Otvoreno mi je pričao kako je bio zaljubljen u mene ali nije smeo da pokaže osećanja, razlog bio je najmanji u razredu. :D Tako malo po malo hteo da muva sa mnom i ja sam tu presekla. :roll: Na FB-u neko me startovao pod tuđim imenom a znao sve o meni i mrzelo me je da pogađam ko je taj, i predstavio se i taj je bio u mom odeljenju, bili smo dobri drugari. Pa ajd kamera. Uopšte ga nisam prepoznala, Skroz ćelav i ugojen. I neko vreme se dopisivali i ukapirala sam da on mi nije stari drugar nego potpun stranac, šta je sve napričao sva sam se naježila kao da to nije on. I tu prekinem. I sledeće, nađem jednog drugara na istom, iz odeljenja je, i gledala mu slike a nisam mu se javila i bogami nisam ga poznala. Kakav zgodan čovek da padneš u nesvest, :zblesav: bio je skoro u Meksiku, a svi kažu da je slika najlepša na FB. Ne, ne pada mi na pamet da kontaktiram sa prošlošću. Stari ljudi kažu, život ide dalje i ne treba se vraćati nazad.

Onda sam se isključila sa FB.
 
ostala sam u kontaktu sa dve drugarice iz osnovne, sa ostalima sam prestala da se čujem još u srednjoj
menjala sam i škole pa nemam prijatelja kog znam od vrtića
što se srednje tiče, i tu sam u kontaktu sa dve drugarice i jednim drugom
sad, nije prošlo ni 10 godina od srednje :lol:
nisam se ja nešto posebno družila sa ljudima
stan u jednom, škola u drugom mestu, bilo je par nas i velika razlika u godinama što nam nije bilo teško zanemariti
odemo na pivo i kuliramo
više ni sa njima nisam u kontaktu
nisam ni ja ista
umela sam da slažem, da budem sebična
ali ne totalno zlo
sad sam bolji čovek
ali i dalje nekako asocijalna, otkud znam
nisam tip koji će imati jednu drugaricu kojoj će se poveravati i tražiti savete
probleme rešavam sama ili sa suprugom, za poveravanje imam mamu pošto je tek sad skontala da sam odrasla :)
unuče joj otvorilo oči
i tako, valjda će ceo život ostati održavanje kontakta sa par ljudi
blejanje ovde i ispijanje kafe u samoći :aha:
 
Kako ignorisem prijateljske veze? Ne ignorisem ako sam sa nekim pa i u detinjstvu kao prijateljica bila bliska, znam ko mi je drag - ko ne, a sad ulazenje u neku dubiozu sa svakom tom osobom - naravno da ne.
Prijateljstvo cu i dalje intenzivno negovati samo ako mi osoba bas prija.
Mislim niko ne moze da ti tek tako dosadjuje ako mu isto i ne dopustis, tako ja kapiram nekako...
Ako krene da ti pravi neke zvrcke ignorises ga i cao.
 
Poslednja izmena:
eh, i ja oduvek mislim isto
dok nisam skontala da imam drugaricu sa kojom nemam o čemu da pričam
znamo se od osnovne, ali smo totalno drugačije
htedoh da prekinem kontakt lepo
ali čik
naravoučenije: sladoled se ne jede kašičicom
p. s. nije metafora u pitanju nego ozbiljno to mislim, dvaputa mi ispalo parče :(
 
Са три другарице са којима сам се стално дружила у основној нисам у никаквом контакту, све то пукне временом, и сад да се нађем са неком од њих не би знала о чему да причам.
Из средње имам неколико њих, са једном сам у сталном контакту, а и идемо на исти факултет, са другима повремено, већ месецима се договарамо када би могли да се нађемо и
испричамо као некад, мада ни то некад није било тако давно. Мислим и да је немогуће одржавати контакте са особама са којима немамо баш ништа заједничко, типа једна је запослена
а ја идем на факултет, и о чему ми онда да причамо, једино да претресамо неке теме од пре пар године, не иде.
 
Другови из основне и средње то је само нужно зло. Буквално си приморан да са неким делиш клупу, па се онда са њим и дружиш. Можда стекнеш пар добрих другова или пријатеља у том периоду и са њим наставиш даље да се дружиш, а осталима се културно јавиш ако их икада више сретнеш.

 
Другови из основне и средње то је само нужно зло. Буквално си приморан да са неким делиш клупу, па се онда са њим и дружиш. Можда стекнеш пар добрих другова или пријатеља у том периоду и са њим наставиш даље да се дружиш, а осталима се културно јавиш ако их икада више сретнеш.

Baš tako. :ok:
 
Jedno gorko iskustvo nebih nikome poželeo jer ti si zamišljao tu osobu kao nekada međutim sada je to sasvim druga osoba.
U srednjo poljoprivrednoj u istom razredu ja njoj simpatija ona meni tako se rastanemo i posle 15 godima slučajno se sretnemo negde gde nisam ni sanjao da ću je sresti.Ona sretno udata deca ,ja još momak.Itako posle izvesnog vremena ona pozove da budem njihov gost i ja pristanem.Kad sam otišao u goste muž joj na službeno putovanje .Ostao sam dve noći ali moja slabost i ja sam podlegao strastima.Mislio sam da je to samo ovog puta međutim ona je maltretirala toliko da sam promenio i tel. i grad i na kraju i državu jer nisam hteo da kvarim ničiji brak.Mislim da na staru simpatiju ili ljubav nikada se ne treba vraćati pogotovu ako je ta osoba već udata ili oženjena.
 
nekim ljudima je tesko prevazici neke stvari...posebno onim 'emotivcima'. nekako je neshvatljivo da sve sto ima pocetak ima i kraj.
a stvarno je tako.
nekada je kraj nejasan. ali je sasvim izvesan.

sasvim je korektno i zadrzati kulturan nivo komunikacije, ali neki kontakti su prosto proslost. dok su neki ipak konstanta :)
 

Back
Top