OVOZEMALJSKA A NEPOSTOJEĆA
(Misterija bez Mistike)
Kratak uvod
Tema ima veze sa poznanstvima.
Nema veze sa podtemom Suncobran
A, sada pričam Vam priču:
Pre godinu dana sretnem i pitam prijatelja kako je on njegova žena dete itd. Kao Zombi me gleda kroz oči, pogled mu je sav izgubljen...
On: Ne znam nemam pojma, ništa ne razumem ...
Ja: O čemu se radi ...
On: Znaš moju ženu ...
Ja: Da, ...
On: Ne, ne znaš je...
Ja: Ne znam tvoju ženu, zove se tako i tako, radi u toj i toj zgradi, toj firmi... ima dobar posao, zna nekoliko jezika, ima dobru platu, stalno putuje export-import ima dnevnice, divna majka tvom sinčiću i ćerkici, živite kod nje ... kako da ne znam takvu lepotu...
On: Ne nije tako, to nije Ona ...
Ja: ...kako nije Ona ... šta se događa...
On: Juče su mi došli na vrata dužnici ... tražili su 20,000.ooEura. Ona nije htela da prizna o čemu se radi...
Ja: ...?... (moje...čuđenje, vilica, oči .... )
On: ... da ja sam posle istraživao, zvao, interesovao sam se... firma ne postoji, koleginice ne postoje, zgrada je tu, ali takva firma nikada nije bila registrovana, sećam se aviokarata njihovih stranih predstavništava po gradovima.... zvao sam u par zemalja ... nema ničega takvog... nema nikoga, proizvodi takvi ne postoje u Americi, što su kao bili predstavnici, ... službena vozila sa tim registarskim tablicama sa fotografija ne postoje ...
Ja: ... hoćeš da kažeš da je Ona redovno išla na posao, na službena putovanja, a da ti još uvek ne znaš gde je bila svih ovih godina ... ,pa morao si je zvati na posao, imati neki kontakt sa tako „uspešnom“ firmom i saradnicima ...
On: ... sve To kao da je u zemlju propalo ... ja sam pobegao od nje ... neka jeza me uhvatila, nisam uspeo od njenih decu da uzmem ... plašim se svaga toga, za decu za sebe od svih tih „Ničega“ i „Nikoga“ ... i Ona je davno postala Niko, ali ja to nisam znao ...i živeli smo u laži tj. u Ničemu ...
Ja: (mislim se: Kafka je malo maštovito dete ...) ... popi još jedan dupli ...
Imao sam neku siću u džepu ... stavih na sto ... čovek Zombi je samo vrteo glavom ... vidno ostareo, isrpljen falsifikatima, neznanjem, užasom, neizvesnošću.
* * *
Pomislio sam da ima posla oko misterija ... kada jedna krotka munja sa kule svesti prođe kroz mene najsporijom brzinom osećanja ... kada su prošli vekovi bili toliko srećni pod stalnim pljuskovima suza i smeha humanog, stvarnog, materijalnog i duhovnog.
Gde nam je sve to i kada promaklo ?
Mystic: L.G.D.