Sumrak rimokatoličke i protestantske teologije - odriču se Biblije

[Gedeon]

Evo šta zapravo uče o Bibliji budući rimokatolički i protestantski teolozi. Uče da je Biblija zbirka legendi i bajki. To sam proverio i više ljudi koji su završili te fakultete mi je potvrdilo. Evo u nastavku kao svedočanstvo jedan tekst hrvatskog teologa koji je potvrda sumraka zapadne teologije.

 

[Gedeon]

https://www.index.hr/mobile/vijesti...2660957.aspx?index_ref=naslovnica_najnovije_m

Danas više ni teolozi ne vjeruju u Bibliju. Imaju jako dobre razloge za to

Piše: Željko Porobija
07:30, 13. aprila 2025.

PRETPOSTAVLJAM da ste svi pročitali makar nešto iz Biblije, znate puno priča, nešto izreka, možda ste si dali truda i da naučite malo više od obavezne lektire u školi. Vjerujem da među vama ima i onih koju su pročitali cijelu Bibliju, bilo bi dobro da to napravi svaki obrazovaniji čovjek. Kako sam i prije govorio, radi se o književnom dragulju.

Ne znam kakav generalni stav imate o toj knjizi, ali trebate znati ovo: ljudi koji je dobro poznaju, koji su analizirali brojne njezine tekstove i bavili se samim njezinim nastankom i razvojem, jednostavno više ne vjeruju u nju kao božansku objavu.

Vapaj teologa

Upoznao sam brojne stručnjake koji su proučavanju Biblije posvetili cijeli svoj život. Krenuli su još u ranoj mladosti, nošeni iskrenom vjerom i željom da kroz tu knjigu spoznaju Boga.

Svi oni danas su zakleti skeptici. Ostat će mi u pamćenju scena s jednog biblijskog simpozija kad sam prolazio pokraj jedne skupine tih istinskih znalaca. Jedan mi se okrenuo i uz prešutno odobravanje drugih mrtav ozbiljan rekao: "Mi trebamo drugu Knjigu."

Iz ranijih sam razgovora shvatio što je htio reći. Pokušat ću to i vama što jednostavnije objasniti, a imate i udžbenika koji to rade puno detaljnije.

Nepoznati pisci

Da krenem s pitanjem autorstva biblijskih spisa.

Kratak odgovor: ne znamo tko su autori.

Duži odgovor: Mojsijeve knjige nije pisao Mojsije, zapravo, nije ih pisao jedan čovjek, osobito ne iz ranog željeznog doba. Pisala ih je raznolika skupina autora stoljećima nakon što je navodno živio Mojsije.

 

[Gedeon]

Nastavak teksta sa Indexa:

Matej, Marko, Luka i Ivan postali su pisci Evanđelja tek krajem drugog stoljeća. Drugačije rečeno, tako je tada Crkva nadjenula imena (i prigodne kratke biografije) anonimnim autorima četiri ključna kršćanska spisa. Oni se nisu potpisali, samo je u Ivanu pisac završnog poglavlja aludirao da se radi o omiljenom Isusovom učeniku. Spisi su nastali desetljećima nakon navodnih događaja i jamačno ih nisu pisali ljudi koji su osobno poznavali Isusa.

Davidove Psalme pisali su brojni pjesnici, nijedan od njih nije bio David (podnaslovi nekih psalama možda i daju prave autore).

Od spisa Novoga zavjeta znamo samo da je Pavao napisao sedam poslanica, dok su ostale poslanice pripisane Pavlu napisali ljudi koji su se lažno predstavili (kao i spise Petra, Jakova i Jude). Autor Otkrivenja možda se stvarno zvao Ivan (kako se i sam predstavlja na početku), samo što definitivno nije apostol Ivan, posebno ne onaj koji je pisao Evanđelje.

Ovo su samo neki od primjera, za detalje uzmite bilo koji teološki udžbenik na ovu temu, imate ih na KBF-u, da ne mislite kako sam sad ja krenuo odoka nabadati.

Jednom, jako davno
Odmah povezano s pitanjem autora jest i vrijeme nastanka spisa. S nekima imamo malo više sreće, primjerice, za Poslanicu Rimljanima znamo da je nastala negdje 57./58. godine. Evanđelja (Marko, Matej, Luka) su pisana nakon 70. godine, Ivan nakon 90. Brojne starozavjetne knjige nastaju tijekom i nakon sužanjstva u Babilonu. Možda je najstariji tekst Deborina pjesma (iz Suci 5), jezično gledano je arhaičan i vjerojatno iz XI.-XII. stoljeća stare ere.

Određivanje vremena nastanka nekog spisa zna biti nemoguća misija. Uzima se u obzir jezik, pokušava shvatiti povijesna pozadina, svejedno, nitko pametan ne zna kad je, primjerice, pisana Knjiga o Jobu.

 

[Gedeon]

Nastavak članka sa Indexa:

Kako je glasio tekst?

A još veće probleme imate kad pokušavate otkriti kako je izvorno glasio biblijski tekst. Ostao je priličan broj drevnih rukopisa, a među njima koliko god hoćete razlika (samo u Novom zavjetu imate ih oko 330 tisuća). Stari zavjet nam je sačuvan u nekoliko rukopisnih tradicija, od kojih je najočuvanija takozvana masoretska (nastala u srednjem vijeku). Mislim da sam vam već spomenuo riječi jednog katoličkog starozavjetnog stručnjaka o tim različitim tekstualnim predajama: "Svi su oni mesarili po tekstu."

I to toliko mesarili da mi nikad nećemo znati kako je točno glasio tekst u izvorniku. Vrhunski stručnjaci za Novi zavjet sve su bliže tome da odgonetnu kako je 99% glasio tekst u drugom stoljeću, dakle, stotinjak godina nakon izvornih spisa (koji, naravno, nisu i nikad neće biti pronađeni). Nitko ne misli da je u izvornom tekstu, primjerice, stajalo da je Isus kamenovan, ali je prilično jasno da ne stoje, među ostalim, ni riječi "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" (Luka 23,34).

Što su htjeli reći?

Dug je put od onoga što su pisali autori do onoga što vi čitate. Osim razlika u rukopisima, imate i probleme u razumijevanju određenih riječi, posebno u Starom zavjetu. Svojedobno me jedan zajapureni vjernik uvjeravao da njegov rabin zna značenje svih riječi Tanaka (kako Židovi zovu svoj sveti tekst). Ne zna ih nitko, imate brojne izraze koji se samo jednom spominju u cijeloj knjizi i onda se nagađa što bi mogli značiti.

Čak i kad na kraju zbog tradicionalnih i dogmatskih razloga neka kršćanska denominacija prihvati jedan prijevod kao točan i mjerodavan, opet vam ostaje pitanje što je autor htio reći. S kim to točno razgovara vračara u En Doru – s pokojnim prorokom Samuelom ili s nekim duhom? Ako je Samuel, gdje se onda on to uopće nalazi? (Prva Samuelova 28). O tome je još u antici postojalo bezbroj tumačenja.

Ili na što Pavao misli kad kaže: "Što čine oni koji se krste za mrtve?" (15,29). Čitao sam jedan detaljan pregled osamdesetak različitih tumačenja ovoga teksta, nijedno ne zadovoljava.

Ova razmimoilaženja nisu bezazlena, cijele dogme ovise o njima. One iste dogme koje vam na vjeronauku izlažu kao Einsteinovu formulu za odnos energije i mase.

 

[Gedeon]

Povijest s agendom

Da Biblija nije sa znanošću na ti, ne treba nikoga čuditi niti je to za neku posebnu osudu. Puno su veći problem povijesne netočnosti, iskrivljenja i izmišljanja. Ni nakon više tisućljeća nemamo ni jedan jedini pokazatelj da su Izraelci izašli iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom. Sve što na temelju arheologije znamo o periodu nakon Davida totalno se kosi s onime što nam Biblija priča o Salomonu.

Jedan od ključnih razloga povijesnih netočnosti je to što se tekstovi pišu stoljećima nakon navodnih događaja. I tu pisanje povijesti ima svoju agendu, prema kojoj se vodi cijela naracija. Nepoznati svećenici iz vremena progonstva u Babilonu smišljaju cijelu priču o jedinstvenom Izraelu pod Davidom i Salomonom, o uzurpatorima sa sjevera, o zlim ženama koje su zavele Izraelce u idolopoklonstvo. Kad istražite dublje bilo koju od tih naracija, shvaćate da su sve redom ili izmišljale ili iskrivljavale činjenice do neprepoznavanja. Događaji u Esteri, Juditi i Danielu totalna su fikcija, samo su smješteni u određeni povijesni okvir kako bi glumili vjerodostojnost (Judita je čak i u tom pogledu totalno pogrešna).

Izuzetak čine knjige Ezre i Nehemije, kao i dijelovi knjiga o Kraljevima, njih pišu suvremenici. Ali i tu imamo prije svega propagandu, a ne pravu historiografiju. Dodajmo tome i brojne legende o Petru i Pavlu u Djelima apostola te popriličan broj izmišljenih priča i Isusovih izreka u Evanđeljima. I o tome možete čitati u suvremenim katoličkim udžbenicima, a još više kod protestanata koji o tome slobodnije pišu.

Nemoralni problemi

Svemu tome nadodajte i brojne biblijske tekstove koji se protive svim našim moralnim osjećajima. Ljudi su, veli Postanak 6, postali toliko zli da Bog odlučuje pobiti praktički cijelo čovječanstvo – uključujući žene i djecu – zajedno s 99.99% životinja. Egipćani su toliko zli da Bog odlučuje svima ubiti prvorođenca, kaže Izlazak 11. Masovni pokolji od Postanka do Otkrivenja, kao i brojna okrutna ubojstva i silovanja, najčešće s izravnim božanskim odobrenjem, djeluju stravično i nama koji smo se nagledali svega i svačega u ratnim i akcijskim filmovima (ili i u stvarnosti). Sami vjernici pokušavaju to nekako zaobići raznim metaforičnim tumačenjima, čime samo pokazuju da su im opisani događaji ljudski i vjernički gledano neprihvatljivi.

"Mi trebamo drugu Knjigu", rekli bi praktički svi teolozi koji su se dublje bavili Biblijom. No kao što znate, ta se druga knjiga neće nikad pojaviti.

Ako unatoč svim ovim problemima i dalje vjerujete u božansku nadahnutost Biblije, to je vaše ljudsko pravo. Činite to slobodno, ali unutar svoja i crkvena četiri zida.

Kraj teksta članka sa Indexa.hr

 

[Gedeon]

Od samog fra Ive Pavića, poznatog bosanskog franjevca, sam čuo da je prestrašno koliko se Sveto pismo omalovažava na rimokatoličkom teološkim fakultetima. Da se radi o čistoj jeresi. Čak je rekao i da pojedini bibličari (urednici izdanja i prevodioci) ne veruju u to što piše u Bibliji. I takvi ljudi su profesori na teološkim fakultetima.
+++
Šta reći na to? Strašno otpadništvo. Ali, naravno ima i tradicionalista i revnitelja i tamo, ali verovatno se radi o malom broju. Dobro sam zapamtio reči našeg blaženopočivšeg starca oca Tadeja (Štrbulovića) kad je rekao da u zapadnoj crkvi to jest Rimokatoličkoj skoro svi biskupi masoni. I onda normalno masoni postavljaju svoje kadrove...

 

[korisnički]

Šta reći na to? Strašno otpadništvo. ...

I što se tiče SPC je slično, kada se bave naukom.
https://eparhija.com/istorijat-problema-petoknjiženja

 

[Dobro situirani gospodin]

Evo šta zapravo uče o Bibliji budući rimokatolički i protestantski teolozi. Uče da je Biblija zbirka legendi i bajki. To sam proverio i više ljudi koji su završili te fakultete mi je potvrdilo. Evo u nastavku kao svedočanstvo jedan tekst hrvatskog teologa koji je potvrda sumraka zapadne teologije.

boljeg dokaza od ovog - nema

 

[Galadmanasijin]

Najveca je greska sto se sa sirenjem hriscanstva islo dalje od Beograda.To je granica do koje dopire istinska duhovnost i mogucnost sireg sagledavanja sveta i samog sebe.Varvarska plemena od te tacke pa na zapad i sever nemaju tu sposobnost i sirenje ljubavi prema njima je bacanje bisera pred svinje.Oni se ne trebaju baviti izucavanjem Biblije

 

[38imak]

Najveca je greska sto se sa sirenjem hriscanstva islo dalje od Beograda.To je granica do koje dopire istinska duhovnost i mogucnost sireg sagledavanja sveta i samog sebe.Varvarska plemena od te tacke pa na zapad i sever nemaju tu sposobnost i sirenje ljubavi prema njima je bacanje bisera pred svinje.Oni se ne trebaju baviti izucavanjem Biblije

Postoje citave protestantske religije koje su samo tumacenje Biblije.

Hriscanska teologija i filozofija je katolicki/pravoslavni izum. Katolicka/ pravoslavna teologija je oduvek bila izrazito racionalna, protestanti su u nju uneli 'osecaje', pa nekakvo tumacenje metafora ili cega god, osecaja, tvoj licni odnos sa bogom, i ostale izume.

 

[Gedeon]

I što se tiče SPC je slično, kada se bave naukom.
https://eparhija.com/istorijat-problema-petoknjiženja

Čitao sam i ja neke članke od pokojnog Emilijana Čarnića, prevodioca Novog zaveta i profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. Čisti modernizam. Isto se sve dovodi u pitanje, počev od autorstva pa nadalje. I u svom prevodu Novog zaveta je izbacio dosta rečenica. Pa tako u Matej, u 6. glavi, 13. redak nema u tekstu Molitve Gospodnje: "Jer je tvoje carstvo i sila i slava u vekove. Amin."
Svi "savremeni prevodi" izbacuju tu rečenicu, a i mnoge druge. Evo jedan spisak:

https://www.bozjarijec.com/biblija/prijevodi1/item/241-izostavljeni-dijelovi-novog-zavjeta.html

O problemu savremenih prevoda:

https://www.bozjarijec.com/biblija/prijevodi1/item/173-suvremeni-prijevodi-novoga-zavjeta.html

Napomena: ova dva zadnja linka su na sajtu neke tradicionalnije protestantske verske zajednice.

 

[Gedeon]

Evo koliko se rimokatolički vernici zanimaju Biblijom:
Dr. sc. fra Ivo Pavić, Uzmi i čitaj, Zagreb 2020, str. 15-16: "Držeći duhovne obnove i seminare u župi (župa = парохија) i po cijelom svijetu, uvidio sam kod katolika nedostatak zanimanja za Bibliju ili Sveto pismo. Zbog toga sam počeo više proučavati Bibliju, poučavati druge, govoriti im o važnosti čitanja Biblije i njegovanja bliskog prihateljstva s njom.

Zamjećujem kako mnogi katolici na duhovnim obnovama i seminarima rado kupe knjigu, krunicu (krunica = ркт. верзија бројанице), medaljicu, škapular (привјесак за кључеве) ili neki drugi nabožni (који наводи на побожност, стимулише побожност) predmet, a Bibliju samo rijetki. Naravno, reći će kako Bibliju upijaju na Misi, kod slavljenja ostalih sakramenata (sakrament = света тајна), pri molitvi Časoslova na biblijskim molitvenim susretima, župnim katehezama, na vjeronauku .. Sve je to točno, ali je isto važno osobno imati svoju Bibliju, redovito je čitati i proučavati, tako da ona postane dio čovjekova bića, njegov život."

 

[Маки]

I što se tiče SPC je slično, kada se bave naukom.
https://eparhija.com/istorijat-problema-petoknjiženja

Нажалост таквих струјања има и код православних.

 

[Gedeon]

Нажалост таквих струјања има и код православних.

Tako je. Na žalost. Isto mnogi vernici kupe Bibliju pa skuplja prašinu. Sveto pismo treba redovno čitati isto kao što treba redovno ići na svetu liturgiju, a ne samo na velike praznike. Bar jednom mesečno se treba pričestiti.

 

[korisnički]

Нажалост таквих струјања има и код православних.

A zašto na žalost?
Ako je istina cilj, valjda je odustajanje od zabluda i verovanja koja su u suprotnosti sa njom imperativ, bez obzira ko je imao takva verovanja ranije?
U smislu: Drag mi je Platon, ali istina mi je draža.

Čitao sam i ja neke članke od pokojnog Emilijana Čarnića, prevodioca Novog zaveta i profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu.

Možda si onda trebao da spomeneš i takve prilike unutar SPC u prvoj poruci?
Čist da znamo šta se dešava i zapitamo se, nepristrasno, zašto je to tako.

 

[Gedeon]

Листам књигу фра Иве Павића "Uzmi i čitaj", која позива на читање Библије и ево у њој и једног проблематичног места на 115. стр.:
"Biblija je šifrirano Pismo i može biti odgonetnuta samo Duhom kojim je pisana. Znači, potrebno je moliti se Duhu Svetom da nam pomogne u njezinu tumačenju."
+++
У ту замку су упали Лутер и протестанти. Треба се држати тумачења светих отаца.

 

[Маки]

A zašto na žalost?
Ako je istina cilj, valjda je odustajanje od zabluda i verovanja koja su u suprotnosti sa njom imperativ, bez obzira ko je imao takva verovanja ranije?
U smislu: Drag mi je Platon, ali istina mi je draža.

Istina je Isus Hristos, a zna se šta je On govorio ko je autor Petoknjižja.

 

[Gedeon]

Али, ево и на истој страници и доброг савета: "Dok čitamo Sv. pismo, treba biti ponizan pred svetim tekstom, zatim vjerovati da Bog doista želi doći do nas i osobno nam se obratiti po Svetome pismu. Potrebno je ustrajati u čitanju, prije ili kasnije ćemo otkriti neki redak koji našem srcu donosi neizmjernu milinu, okus Boga kojije slađi od meda samotoka."

 

[Gedeon]

Проблем код савремених, модернистичких теолога је да, и ако имају веру у Бога, веру треба да прате и дела, али и морал. Само академско образовање није довољно. И онда духовно нејаки се лако заразе модернизмом.

 

[korisnički]

Istina je Isus Hristos, a zna se šta je On govorio ko je autor Petoknjižja.

Ti znaš šta je neko napisao da je Isus navodno govorio.
A taj neko je tebi autoritet kojem pristupaš nekritički.
Oni koji se bave naukom izgleda da nisu pristupili analizi na taj način.

 

[korisnički]

Проблем код савремених, модернистичких теолога је да, и ако имају веру у Бога, веру треба да прате и дела, али и морал. Само академско образовање није довољно. И онда духовно нејаки се лако заразе модернизмом.

Možda smatraju da je moralno govoriti istinu i izneti zaključke do kojih su ih dokazi doveli, bez obzira što to nekim ušima neće da prija?

 

[Galadmanasijin]

Postoje citave protestantske religije koje su samo tumacenje Biblije.

Hriscanska teologija i filozofija je katolicki/pravoslavni izum. Katolicka/ pravoslavna teologija je oduvek bila izrazito racionalna, protestanti su u nju uneli 'osecaje', pa nekakvo tumacenje metafora ili cega god, osecaja, tvoj licni odnos sa bogom, i ostale izume.

Bas u protestantizmu nema nikakve mistike,vec samo tumacenja,tumacenja,objasnjenja....bez da ih je ikada Biblija i sam Isus,istinski dodirnuo.To je nemoguce promeniti.Videti jednog zapadnjaka kako pokusava da bude duhovan je isto kao videti Cacija kako pokusava da bude normalan,izgleda tragikomicno.

 

[Gedeon]

Чињеница је да се текст Новог завета од првих векова хришћанства редовно чита на светој литургији и зато не треба сумњати у његову аутентичност, па тако и у аутентичност тамо наведених Христових речи. Већ би неко приметио и побунио се због евентуалних промена. Расколи су избијали и за мање ствари (пример старообредника у Русији, старокалендараца у Грчкој).

 

[Gedeon]

Možda smatraju da je moralno govoriti istinu i izneti zaključke do kojih su ih dokazi doveli, bez obzira što to nekim ušima neće da prija?

Зато постоје стотине истина код протестаната и непрестане деобе. Истина је увек само једна.

 

[korisnički]

Зато постоје стотине истина код протестаната и непрестане деобе. Истина је увек само једна.

Očigledno da učenje istine i kod rimokatoličkih teologa i na najvišoj naučnoj instanci srpskog pravoslavlja nije dovelo do deoba, bez obzira što se zaključci poklapaju sa onim što uče protestanti.