- Poruka
- 3.160
Uglavnom kada naletim na neki temu/ideju za diskusiju kako razmišljam o njoj krenem po nekom automatizmu da razvijam još neka pitanja u glavi čisto da bih sebi stvorio širu sliku.Ne znam zasto ti je pala takva misao, uopste se ne radi u ovoj temi o tome niti se uopste insinuira o tome,
mislim da si pre neki dan otvorio odlicnu temu: zasto ljudi razmisljaju crno-belo?
Za neke ljude mi je upitno da li uopšte razmišljaju ili samo prihvataju/natucaju ono što su čuli/pročitali negde, čak mi crno-belo razmišljanne deluje kao neka viša sfera razmišljanja tj. ne vide/ne mogu da razumeju ništa van tog okvira kao sa žive u baš maloj kutiji.Sem par izuzetaka, ogromna vecina ljudi na ovom forumu razmislja crno- belo, tj postoji samo jedno pravilno resenje- ili je A ili je B,
Utiska sam da će uvek biti nekog moralisanja kod nas i to ne samo na diskusijama, jer kontam da je većina naših ljudi odrasla okružena moralisanjem pa su to nekako usvojili (mada moguće je i da deo njih nije svesn da morališe i sl).a ova tema nije postavljena tako, tj ocekivao sam vise diskusije, a manje moralisanja.
To je "naši i njihovi razmišljanje" tipa kada imaš nedostatak sopstvenog identiteta nalaziš neku grupu sa kojom se poistovećuješ, a ta grupa da bi imala "smisla" mora da ima nekog protiv koga je (zarad lične vrednosti). Moralisanje (zapravo pravdanje samog sebe) je tu samo jedna od naučenih stvari (jer uvek oko sebe "imaš nekog ko je protiv tebe").Cini se da ljudi na forumu imaju neku neverovatnu potrebu da su na “pravoj strani” uvek i svagda, pa dolazimo u situaciju da se od poveza i korica za knjige koje je ekonomsko i prakticno pitanje postavljaju eticke dileme: da li neke knjige zasluzuju tvrde korice?
Misliš da mi imamo odluku u tome da nekog takvog prikačimo na mašinu?Sto se ove teme tice, svi poznajemo ljude koji su duboko nesretni, suicidalni i dosta ljudi skonca svoj zivot suicidom, neki zavrse u mentalnoj instituciji- da li je humanije u tom slucaju prikljuciti ih na masinu?
Ako bi oni tako ostali večno to za nas prema njima mi ne deluje kao život već kao unlife, a to mi ne zvuči humano već više vuče na nešto poput eutanazije/eugenike ili "samo da ga prikačim i nemam više brige o njemu/njoj".
Budemo zaista humani i budemo pored njih, probamo da utičemo na to da poboljšaju svoj život ili da reše koren problema.Sta s ljudima koji pomocu alkohola prezivljavaju, bez nade za neki bolji i smisleniji zivot?
Poslednja izmena: