Šuma Striborova

Ne znam zasto ti je pala takva misao, uopste se ne radi u ovoj temi o tome niti se uopste insinuira o tome,
mislim da si pre neki dan otvorio odlicnu temu: zasto ljudi razmisljaju crno-belo?
Uglavnom kada naletim na neki temu/ideju za diskusiju kako razmišljam o njoj krenem po nekom automatizmu da razvijam još neka pitanja u glavi čisto da bih sebi stvorio širu sliku.
Sem par izuzetaka, ogromna vecina ljudi na ovom forumu razmislja crno- belo, tj postoji samo jedno pravilno resenje- ili je A ili je B,
Za neke ljude mi je upitno da li uopšte razmišljaju ili samo prihvataju/natucaju ono što su čuli/pročitali negde, čak mi crno-belo razmišljanne deluje kao neka viša sfera razmišljanja tj. ne vide/ne mogu da razumeju ništa van tog okvira kao sa žive u baš maloj kutiji.
a ova tema nije postavljena tako, tj ocekivao sam vise diskusije, a manje moralisanja.
Utiska sam da će uvek biti nekog moralisanja kod nas i to ne samo na diskusijama, jer kontam da je većina naših ljudi odrasla okružena moralisanjem pa su to nekako usvojili (mada moguće je i da deo njih nije svesn da morališe i sl).
Cini se da ljudi na forumu imaju neku neverovatnu potrebu da su na “pravoj strani” uvek i svagda, pa dolazimo u situaciju da se od poveza i korica za knjige koje je ekonomsko i prakticno pitanje postavljaju eticke dileme: da li neke knjige zasluzuju tvrde korice?
To je "naši i njihovi razmišljanje" tipa kada imaš nedostatak sopstvenog identiteta nalaziš neku grupu sa kojom se poistovećuješ, a ta grupa da bi imala "smisla" mora da ima nekog protiv koga je (zarad lične vrednosti). Moralisanje (zapravo pravdanje samog sebe) je tu samo jedna od naučenih stvari (jer uvek oko sebe "imaš nekog ko je protiv tebe").
Sto se ove teme tice, svi poznajemo ljude koji su duboko nesretni, suicidalni i dosta ljudi skonca svoj zivot suicidom, neki zavrse u mentalnoj instituciji- da li je humanije u tom slucaju prikljuciti ih na masinu?
Misliš da mi imamo odluku u tome da nekog takvog prikačimo na mašinu?
Ako bi oni tako ostali večno to za nas prema njima mi ne deluje kao život već kao unlife, a to mi ne zvuči humano već više vuče na nešto poput eutanazije/eugenike ili "samo da ga prikačim i nemam više brige o njemu/njoj".
Sta s ljudima koji pomocu alkohola prezivljavaju, bez nade za neki bolji i smisleniji zivot?
Budemo zaista humani i budemo pored njih, probamo da utičemo na to da poboljšaju svoj život ili da reše koren problema.
 
Poslednja izmena:
Utiska sam da će uvek biti nekog moralisanja kod nas i to ne samo na diskusijama, jer kontam da je većina naših ljudi odrasla okružena moralisanjem pa su to nekako usvojili
Moralisanje je svuda prisutno i dogmatizam, no ne bas u ovolikom broju.
Sticem osecaj da su u sustini ljude zahvatio osecaj bespomoci i beznadja, i da su se zapravo predali i prepustili, ali to ne zele da si priznaju i onda se ovde “bore” i time se ubedjuju da se zapravo nisu predali i da nisu kuvana zaba.
Na pdf politika imas ljude koji se vazdan nesto “bore”- a nikad nisu izasli na izbore.
A to je ono sto su stoici rekli kad su govorili da se ne treba brinuti o stvarima na koje ne mozemo uticati- nisu mislili da se treba pretvoriti u robota bez emocija, vec uradibono sto mozes, bori se gde mozes, a ne bezveze trositi energiju na stvori koje se desavaju na drugom delu planete.
 
Moralisanje je svuda prisutno i dogmatizam, no ne bas u ovolikom broju.
Slažem se, proputovao sam solidno i upoznao različite kulture/ljude i tek sam tu skapirao koliko je sa moralisanjem zapravo crno kod nas ...
Sticem osecaj da su u sustini ljude zahvatio osecaj bespomoci i beznadja, i da su se zapravo predali i prepustili, ali to ne zele da si priznaju i onda se ovde “bore” i time se ubedjuju da se zapravo nisu predali i da nisu kuvana zaba.
Tako nekako i jeste, pogotovu kada sa nekim ko je ovde zađeš dublje u poznanstvo vidiš koliko je ta osoba u beznađu. Dobar deo populacije je navikao da trpi sve i svašta zbog "moralnih vrednosti" i "nade u bolje sutra." Ne zna se prihvatiti poraz niti se iz poraza izvlače neke pouke.
Na pdf politika imas ljude koji se vazdan nesto “bore”- a nikad nisu izasli na izbore.
Pa dobro jaki na rečima slabi na delima, to je valjda 30ak % populacije?
A to je ono sto su stoici rekli kad su govorili da se ne treba brinuti o stvarima na koje ne mozemo uticati- nisu mislili da se treba pretvoriti u robota bez emocija, vec uradibono sto mozes, bori se gde mozes, a ne bezveze trositi energiju na stvori koje se desavaju na drugom delu planete.
Imamo lošu procenu o sopstvenoj veličini/vrednosti/uticaju - "sve se može kad se hoće", megalomanični smo - sve je "veliko" kada smo mi u pitanju - od Velike Srbije, do naroda najstarijeg.
Šta znam ja sam se nekako ograničio na ono što je relativno blizu mene/opipljivo, te na to ulažem veći deo energije i truda, sve ostalo ako mi nije "opipljivo ili mene neće da pipa" jednostavno ignorišem - kontam da mi je zbog toga znatno manje steresno u životu.
 
kada sa nekim ko je ovde zađeš dublje u poznanstvo vidiš koliko je ta osoba u beznađu. Dobar deo populacije je navikao da trpi sve i svašta zbog "moralnih vrednosti" i "nade u bolje sutra." Ne zna se prihvatiti poraz niti se iz poraza izvlače neke pouke.
Mislim da si ovde mozda uhvatio srz problema, ta navika da sutimo i trpimo je definitivno jedan od najvecih, ako i ne najveci problem; prva stvar je hronicni nedostatak proaktivnosti; a druga strana problema je sto kad se nakupi onda se nekad ljudi iskale na nekom ni krivom ni duznom.

Od tri opcije: suteti i trpeti, bezati, boriti se- suteti i trpeti je uglavnom najgora opcija,
tj to je samo privremena opcija.

Bilo je jedno istrazivanje, valjda nastavak istrazivanja Pavlova- gde su testirali pse stavili bi pse na neku traku i onda pustali elektrosokove- vecina pasa bi iskocila, no psi koji su bili dugo zlostavljani i naviknuti na to- ne bi iskocili vec bi trpeli elektrosokove,
jer su jednostavno navikli i figurativno receno- nije im palo na pamet da mogu nesto da urade i da moze drugacije.
 

Back
Top