Iako sam bila oduševljena prvom epizodom, seriju ne pratim redovno.
Večerašnja epizoda je možda treća, četvrta koju sam u celosti odgledala.
Da se ne ponavljam, seriju nisam u startu shvatila kao istorijsku priču, već kao fikciju inspirisanu istorijom, pravljenu za prosečnog gledaoca, prilagođenu onima koje manje interesuje istina (a ko bi ga znao koja je), a više neka dvorska intriga...
Sve je to deo života, i vladara i prosjaka, svakog čoveka u svim vremenima.
Bilo i biće.
Da je ovo propagandni turski materijal, jeste.
U onoj meri u kojoj je svaki američki film sa prosipanjem demokratije svojevrsna propaganda.
Čudi me da imamo
njuh za tursku propagandnu politiku, a ne osećamo i ne smeta nam američka.
To samo znači da su ovi drugi nama već isprali mozak, kad sve prihvatamo mirno, bez pobune.
Međutim, upravo zbog naše složene i neistražene istorije, pojačanih mitova, ali i tabua, ova serija može imati i kontra-efekat po tursku produkciju.
Sigurna sam da ovu seriju gleda mnogo manje ljudi nego što su gledali
Lišće.
Osetljivi po pitanju ropstva pod Turcima (ali i ne ropstva pod Evropskom Unijom ili SAD), ovu seriju doživeli smo kao provokaciju i podsmevanje Srbima.
Možda i jeste, reći ću, kako ne bih zvučala kao branilac Turaka.
Sulejman je prikazan plemenito, a ne surovo kakav je bio, čitam i na ovom, i na drugim forumima.
Tačno.
Nije bio jedini vladar koji je ubio sina (sinove).
Ima takvih i u našoj istoriji, a tu istoriju hvalimo i slavimo i ponosni smo upravo na nju.
Ne, neću više da političarim na ovoj temi.
Prestajem.
Imadoh želju još ovo da napišem.
Nadalje ću pisati samo svoje komentare o seriji kao romanesknom tkivu.
S tim u vezi jedno moje zapažanje: glavni likovi su slabiji, dok su mi pojedini sporedni izuzetni (prva serija u kojoj to tako doživljavam).
Nigar-kalfa, Zumbul-aga, Hatidže,... pa čak i kuvar.

Sviđaju mi se.