Sukob generacija,prevelike razlike ili nesto trece?!

FashionGirl

Početnik
Poruka
48
Koji je nacin da se dve dijametralno suprotne osobe koje zive u zajednici sloze?Kada je druga osoba previse temperametna tvdoglava i inadzija i ne za rec razgovor i kompromis.Pr ja hocu da resim problem razgovorom a moja majka se inati,bezi od kuce,ne zeli dogovor,nego sve resava svadjom i nasiljem.Sve sam stvarno pokusala ali ne znam vise sta da radim.Ja imam 20 a ona 50 godina a ponasa se kao da ima 5 godina.I malo dete je zrelije od nje.Ne znam sta da radim stvarno,oko najbanalnijih stvari ispadne problem jer je postala jako neodgovorna i usmerena na svoje potrebe.Kad joj nesto nije po volji pocne da se inati da ide od kuce kao da je mala,a ja ostajem da se zderem posle svakog naseg razgovora.Pocela je da zaboravlja,postala je osetljivija i trvdoglavija a uvek je to bila ali sad u vecoj meri.Ne znam sta da radim.Pokusala sam na lep nacin,pokusala sam i na ruzan nacic ali nju kao da nista ne dotice.Da li se inatim i ja?Ona se tako ponasala uvek u razumnim granicama,poslednje dve godine to je drasticno.Koji je izlaz za ovakav problem.Kako se izboriti sa ovakvim ponasanje kod roditelja?
 
Koji je nacin da se dve dijametralno suprotne osobe koje zive u zajednici sloze?Kada je druga osoba previse temperametna tvdoglava i inadzija i ne za rec razgovor i kompromis.Pr ja hocu da resim problem razgovorom a moja majka se inati,bezi od kuce,ne zeli dogovor,nego sve resava svadjom i nasiljem.Sve sam stvarno pokusala ali ne znam vise sta da radim.Ja imam 20 a ona 50 godina a ponasa se kao da ima 5 godina.I malo dete je zrelije od nje.Ne znam sta da radim stvarno,oko najbanalnijih stvari ispadne problem jer je postala jako neodgovorna i usmerena na svoje potrebe.Kad joj nesto nije po volji pocne da se inati da ide od kuce kao da je mala,a ja ostajem da se zderem posle svakog naseg razgovora.Pocela je da zaboravlja,postala je osetljivija i trvdoglavija a uvek je to bila ali sad u vecoj meri.Ne znam sta da radim.Pokusala sam na lep nacin,pokusala sam i na ruzan nacic ali nju kao da nista ne dotice.Da li se inatim i ja?Ona se tako ponasala uvek u razumnim granicama,poslednje dve godine to je drasticno.Koji je izlaz za ovakav problem.Kako se izboriti sa ovakvim ponasanje kod roditelja?
Problem je sto je u menopauzi. Kad izadje iz toga sve ce se srediti. Do tad cuti i trpi.
Znam tesko je to, mislis da je nama ostalima lako da trpimo roditeljske gluposti, ali nasi su pa ih volimo i tolerisemo im. Odrtavice, ostarice pa ce se i oni smiriti.
 
Ma kakva menopauza,pa ona je jos u 45 usla u menopauzu.I ja sam relativno skoro prosla kroz pubertet pa se nisam ponasala kao ona ma ni 10 posto od toga.A bilo bi od mene ocekivano.Ona je zadnje dve godine ovakva,sve vise i vise podseca na moju pokojnu babu koja je umrla pre dve godine.Znaci od tad ona kao da je oponasa.Baba je inace bila u kasnom stadijumu demencije kad je umrla.I ona je meni govorila da ako tako pocne da se ponasa kad bude bila stara da je smestim u dom ili sta vec jer se ona napatila sa pokojnom babom.Ali kazem od tad ona je njoj sve slicnija i slicnija.Baba je bila onako kruta osoba starog kova i me ojoj majci je mnogo uticala na zivot.I ja sam mislila da ce se posle njene smrti osloboditi tih nekih stega i prihvatiti neko novo vreme,navike i to ali ona je njoj sve slicnija i slicnija i to je ono sto me plasi
 
Znaš kako, i meni ovo liči na klimaks, moja mama je tako počela da se ponaša, naglo, da smo tata i ja često bili ovako :eek: Dosta se promenila, vređa se i duri za svaku sitnicu, ranije smo se šalili, sad odmah digne nos :eek: Jedino kako ja uspevam je da se povlačim, ništa joj ne zameram, trudim se da izbegavam situaciju u kojoj bi se nadurila i molim boga da mi se mama vrati na staro, ali nešto nisam baš sigurna :(
 
I da je klimaks, previse je, ona jednostavno ima takav karakter i on se sa godinama pogorsava.
Ima tu i genetskog faktora i ko zna cega jos, nezadovoljstvo sopstvenim zivotom, neispunjenost.
Najbolje resenje je sto pre se osamostaliti i izaci iz kuce jer posto si sve pokusala i lepo i ruzno a nista ne daje uspeha, najbolje je skloniti se i voditi svoj zivot umesto da u kuci stalno prolazis kroz pakao jer majku promeniti ne mozes.
 
Znam ja to i sama,ali to je trenutno nemoguce jer sam tek pocela da studiram,a i mislim da nije resenje bezati od problema.Jer ja ne zelim da ona takva ostane jer takva najvise steti sebi samoj.Ja mislim da se covek uvek moze promeniti pa cak i u tim godinama,mnogi ljudi se makar malo potrude ali ona jednostavno nece.Za neke najbanalnije stvari ja moram da se ubedjujem sa njom do iznemoglosti.Pr ima visok pritisak ja joj kazem da smanji kolicinu soli a ona uzme celu bocicu soli i soli.Pojede za jedan obrok koliko ja za tri dana.I misli da joj nece biti nista.Boluje od artroze,lose se hrani,ja joj kazem da koriguje ishranu,da ne pije toliko kafe da ne soli toliko,ona se duri krije od mene stvari.Nece da pije lekove za artrozu svaki put moram da je opominjem,nece da ide kod lekara.To su samo sitnice,a dolazimo do mnogo ozbiljnijih stvari da se nas dve skoro potucemo zbog njene tvrdoglavosti.Jer kad joj ukazem da gresi u nekim stvarima,da je neuredna da malo spava nocu pa onda ne moze da funkcionise danju,da se lose hrani,da propusta zakazane preglede,da nije kadra da slozi svoju odecu nego samo pokrije.Ja joj ukazujem na neke stvari da bi ih promenila,bila malo odgovornija,kao sto bi ih i ja ocekivala da mi ona pomogne savetom ako negde gresim jer ovako sama sebi steti.Jer je vec dvaput polomila nogu ove i prosle god zbog svoje nebrige o sebi,nije htela da nosi gips,a kod lekara je otisla tek kad je polomila nogu na dva mesta.Pre toga je nikako nisam mogla naterati a godinama se zali da je bole noge.Ima tu jos dosta toga da ne davim.Ali u svemu tome osnova je da je neodgovorna prema sebi najvise,pa to utice i na mene.Osecam se kao da sam ja mama koja stalno zvoca a ona dete.I tesko je to jer nije bila takva ranije,bila je mnogo odgovornija,a sad joj nije stalo ni do cega.Danima moram da je podsecam na nesto i na kraju to opet zaboravi.I onda se posvadjamo oko svega toga ona se duri,seli se bezi od kuce,a ja ostajem da se zderem.Mi smo imale vec dosta problema ranije,ali uvek je ona bila stabilna odgovorna osoba dok se sad ponasa kao dete.I ja naprosto ne znam sta da radim.Ja zivim sa njom i naprosto ne mogu to da ignorisem ali ni ne vidim izlaz iz ove situacijel,a ni necu da je ostavim samu jer je mnogo volim.I najvise bih volela kad bi ona uvidela u cemu gresi i makar se malo promenila.Odnosno ona uvek kaze ce se promenitii uvek se vrati na staro.A ja sam poprilicno osetljiva i labilna osoba,dugo sam bila u depresiji zbog nekih stvari iz proslosti.I ovo sve me jako pogadja,ne mogu da zazmurim pred tim.Mi smo skroz drugacije osobe i nemamo nikakvu komunikaciju,ne slazemo se apsolutno u nicemu i to je glavni izvor nasih problema.Ali ja mislim da se razlike mogu pomiriti kompromisom i razgovorom ali to nju ne interesuje,to je njoj zamorno,ona se sa mnom ili posvadja pa uopste ne razgovara ili bezi od kuce.Ja stvarno ne znam kuda ovo sve vodi?!
 
Auuhh, ti bas imas tezak problem.
Mozda je ona u nekoj depresiji, mozda bi joj pomogao psiholog ali ti kazes da ona jednostavno nece da saradjuje a opterecuje te stalno jer brines o njoj a ona je sva indolentna.
Kazes da bezi od kuce, a gde bezi uopste, kod koga?
Ima li nekog prijatelja ili nekog ko moze da utice na nju?
Ona ko da se predala, prepustila sad si joj ti kao mama a ona ko tvrdoglavo dete koje nece da slusa, zamenjene su uloge.
Lose je sto ona nema volju za nekim kompromisom a vasa komunikacija nikad nije bila dobra jer ste razliciti karakteri.
Probaj je naterati da ode kod psihijatra jer mi deluje u teskoj depresiji ako ni to ne poslusa ja ne vidim kako ces se ti izboriti sa nekim ko uopste nema volju da ti izadje u susret i sebi pomogne.
 
Žao mi je što se to događa. Po opisanom, to nije demencija, ali jeste regresija. Nemoj da se inatiš, jer to ničem ne vodi. Predoči joj da ima štetene navike, ali ako nastavi sa tim, ne pomini više. Razumem da je to nezgodna situacija ako zavisiš finasijski od nje. Imam utisak, po svemu napisanom da joj se više ne živi i da se zato tako ponaša. Ako imaš gde preseli se i nastavi život na drugom mestu. To izbivanje iz kuće je jako zabrinjavajuće za nekog u tim godinama. Neko ko krene tim putem sumnjam da može da ponovo povrati odgovornost i samosvest. Treba misliti pre svega o sebi i čuvati živce i zdravlje.
 
Pa tako ode pa je nema,valjda se seta ili sta vec,ili posto imamo drugu kucu u dvoristu koja je prazna ode tamo pa bude ceo dan.Kad god se posvadjamo ona kaze da ce se tamo preseliti.Ja sam svoje zivce i zdravlje odavno izgubila godinu dana sam bila na antidepresivima,sad ih povremeno pijem kao i tablete za smirenje to one najjace i za spavanje.A tek imam 20 godina a pijem gomilu lekova.Znam da treba da je pustim da mislim na sebe ali prosto ne mogu,ne mogu da je gledam kako sama sebe unistava sa tim ponasanjem.I kad se dogovorimo da se menjamo obadve da pospesimo nasu komunikaciju da prevazidjemo razlike ona posle dva daana nastavi po starom.Oduvek je bila samoziva,ali to je sad pogorsano.Ono sto ja ne mogu da razumem to je bezanje od problema pogotovo u tim godinama.Da li je to neka kriza srerdnjih godina ili sta vec.Kazem ona je i ranije bila slicna,ali nikada ovakva.Sa njom razgovora nema,ti je postalo jasno iako sam milion puta pokusala ali ne znam zasto bezi od toga
 
Pa tako ode pa je nema,valjda se seta ili sta vec,ili posto imamo drugu kucu u dvoristu koja je prazna ode tamo pa bude ceo dan.Kad god se posvadjamo ona kaze da ce se tamo preseliti.Ja sam svoje zivce i zdravlje odavno izgubila godinu dana sam bila na antidepresivima,sad ih povremeno pijem kao i tablete za smirenje to one najjace i za spavanje.A tek imam 20 godina a pijem gomilu lekova.Znam da treba da je pustim da mislim na sebe ali prosto ne mogu,ne mogu da je gledam kako sama sebe unistava sa tim ponasanjem.I kad se dogovorimo da se menjamo obadve da pospesimo nasu komunikaciju da prevazidjemo razlike ona posle dva daana nastavi po starom.Oduvek je bila samoziva,ali to je sad pogorsano.Ono sto ja ne mogu da razumem to je bezanje od problema pogotovo u tim godinama.Da li je to neka kriza srerdnjih godina ili sta vec.Kazem ona je i ranije bila slicna,ali nikada ovakva.Sa njom razgovora nema,ti je postalo jasno iako sam milion puta pokusala ali ne znam zasto bezi od toga
Pa pusti je nek se preseli tamo u tu kucicu ionako te samo opterecuje i to sto tebi radi je daleko od ljubavi, ona te kinji.
I sama si na tabletama i umesto da ti pomogne ona ti odmaze, sebicna do bola.
Moras sebe zastiti nekako, voditi racuna o sebi prvenstveno i o svom psihofizickom zdravlju, sve si ucinila da joj pomognes ali ako ona nece pusti je malo, dakle ako ode pusti je, obilazi je al nemoj s njom da se nadjebavas i zatrazi pomoc od rodjaka i bliznjih ako imas.
Mozda se ona trgne kad vidi da ti vise ne insistiras da je menjas.
Nije ona ni luda ni bespomocna da ne moze da brine o sebi kad vec nece o tebi, ponudi joj pomoc ali se skoncentrisi na sebe.
 
Ako je već takva situacija, bolje piti sedative nego trpeti stres, koji razara imunitet i lučenje hormona u normalnim vrednostima. Samo nemoj preterivati. To je samo potencijal prirode koja se starenjem ogoljava u punoj meri. Neki ljudi se rode kao blagorodni i šire harmoniju oko sebe, a neki su sebični, posesivni, neispunjeni celi život i ne može im se ugoditi, bilo zbog neke objektivne prilike u životu, koju su propustili bilo zbog njihove poganosti. Moraćeš pre vremena da sazriš i ogrubiš, nažalost, naopaka su vremena došla.
 
Poslednja izmena:
Ma kakvi rodjaci,ona je strasan manipulator pored svega ovoga i uvek ja ispadnem crna ovca koja nju maltretira.Ona je razvedena mrzi mog oca i nebrojeno puta mi je rekla da sam ista kao on a on je inace isto tako neurotican i tvdoglav kao ona.Kad sam bila manja stalno su se svadjali i to preko telefona jer su se razveli kad sam imala 3 meseca.I sav svoj teret su prebacivali na mene ,a ja sam skroz drugacija,osetljivija sam emotivnija,labilna sam osba dosta pomalo i melanholicna i ja sam se povlacila u sebe sve vreme dok nisam upala u depresiju.I jedva se izvukoh iz nje i ona mi je obecala da ce promeniti nesto i opet sve po starom.Neka pusticu da radi sta hoce,necu da unistavam samu sebe,i da postanem zavisna od lekova.Ja sam kao mala a i sad uvek stavljala tudje potrebe ispred svojih dok nisam postala nezadovoljna sopstvenim zivotom i skliznula u depresiju.Hvala vam mnogo na savetima,sto ste se potrudili da mi pomognete;)
 
Ako znas da te nece poslusati zasto joj naredjujes? Ako znas da ce tvoj predlog da manje soli hranu rezultirati celom bocicom soli u obroku onda je bolje da cutis.
Mislim, nemoj se uvrediti ali tvoja majka je zrela osoba, ima pedeset godina, koliko sam shvatila uracunljiva je, tako da ti ne ostaje nista nego da je prihvatis takvu ili da odes.
Ni deca ne vole da im se popuje u vezi slozene ili neslozene odece a ne zena sa pola veka i uostalom sta tebi smeta kako ona u svom ormaru ili gde vec drzi svoju odecu?
Nije joj lako, celi zivot bez muza uzdete i majku, prosao joj zivot, barem onaj najlepsi deo i sad se okrenula iza sebe i cini joj se da je kasno za sve, jos ti svojim zvocanjem kao da zelis da joj das do znanja da vise nije u stanju voditi racuna o sebi.
I to sto su svi drugi misljenja da je maltretiras trebalo bi da ti znaci nesto. Mozda toliko da razmislis o tome je li bas tako da svi grese samo si ti sa svojih dvadeset u pravu i bez gresaka cak i onih koje mladost pravi u najboljoj nameri.
 
Koji je nacin da se dve dijametralno suprotne osobe koje zive u zajednici sloze?Kada je druga osoba previse temperametna tvdoglava i inadzija i ne za rec razgovor i kompromis.Pr ja hocu da resim problem razgovorom a moja majka se inati,bezi od kuce,ne zeli dogovor,nego sve resava svadjom i nasiljem.Sve sam stvarno pokusala ali ne znam vise sta da radim.Ja imam 20 a ona 50 godina a ponasa se kao da ima 5 godina.I malo dete je zrelije od nje.Ne znam sta da radim stvarno,oko najbanalnijih stvari ispadne problem jer je postala jako neodgovorna i usmerena na svoje potrebe.Kad joj nesto nije po volji pocne da se inati da ide od kuce kao da je mala,a ja ostajem da se zderem posle svakog naseg razgovora.Pocela je da zaboravlja,postala je osetljivija i trvdoglavija a uvek je to bila ali sad u vecoj meri.Ne znam sta da radim.Pokusala sam na lep nacin,pokusala sam i na ruzan nacic ali nju kao da nista ne dotice.Da li se inatim i ja?Ona se tako ponasala uvek u razumnim granicama,poslednje dve godine to je drasticno.Koji je izlaz za ovakav problem.Kako se izboriti sa ovakvim ponasanje kod roditelja?
nema resenja mozda probati sa nekim strucnijim..nekad se dese neke ruzne stvari koje nas kao na kratko spoje ali opet se vrati na staro
 
Ne mogu da joj ne zvocam jer necu da dozvolim da mi se majka na rodjene oci unistava a ja to mirno da gledam.Ona je takvim nacinom ishrane skroz upropastila svoje telo.Ne jede proteine,jede puno hleba,soli hranu,ona pojede i do 15 mg za jedan obrok.Nema vise misice,sama kost i koza,a ne pusi,ne izgladnjuje se,samo se lose hrani.Upropastila je kosti,kalcijum je poceo da joj se nagomilava oko ivica,pocela je da se okostava.I kada joj ja dam primedbu ona kaze to njoj nije vazno.Nije ona zena koja je digla ruke od svega.Ona je radoholicar i zivi za posao i uspeh u poslu,a ostale stvari kao sto je porodica,zdravlje ljubav dom zapostavlja.Ja ne kazem da sam ja savrsena,niti da ne gresim u necemu,ali vidim kako moja mama zivi ,nezainterosavano za sve osim posla.A njene lose navike uticu i na posao.Nije ona uopste osoba koja je previse indolentna,vise je temperamentna,eksplozivna ali i agresivna inadzija.A taj inat joj nista nije dobro doneo
Ona je sama ostavila muza,a i baba joj se kasnije nije mesala toliko u zivot,vise se meni mesala.Tako da smo uvek bile ona i ja.Nisam ni rekla da drugi misle da je maltretiram nego da im ona to naprica pa onda kaze meni kako oni to misle.A i nasi rodjaci uglavnom ne zive ovde uglavnom su to komsije i kucni prijatelji.Ona je uvek bila dominantna osoba i sposobna ali ta njena dominantnost sada prelazi u agresiju,da ja vise ne mogu ni da razgovaram sa njom jer odmah bezi.Ja ne znam kako cemo nas dve dalje kad budu ozbiljnije stvari kad vec sad se oko najbanalnijih stvari posvadjamo jer tu kompromisa nema
 
Ma kakva menopauza,pa ona je jos u 45 usla u menopauzu.I ja sam relativno skoro prosla kroz pubertet pa se nisam ponasala kao ona ma ni 10 posto od toga.A bilo bi od mene ocekivano.Ona je zadnje dve godine ovakva,sve vise i vise podseca na moju pokojnu babu koja je umrla pre dve godine.Znaci od tad ona kao da je oponasa.Baba je inace bila u kasnom stadijumu demencije kad je umrla.I ona je meni govorila da ako tako pocne da se ponasa kad bude bila stara da je smestim u dom ili sta vec jer se ona napatila sa pokojnom babom.Ali kazem od tad ona je njoj sve slicnija i slicnija.Baba je bila onako kruta osoba starog kova i me ojoj majci je mnogo uticala na zivot.I ja sam mislila da ce se posle njene smrti osloboditi tih nekih stega i prihvatiti neko novo vreme,navike i to ali ona je njoj sve slicnija i slicnija i to je ono sto me plasi

A da nije usla u neki pocetni stadium demencije?Da li se ona tako oduvek ponasala ili u je to pocela poslednje vreme?
 
Citala sam o tome,ali baba je tek u 80 pocela da ispoljava znakove i brzo posle toga je i umrla.Moja majka nije pocela da zaboravlja da gubi sposobnosti,to ne,nego je postala neodgovornija i agresivnija.Mozda je i to simptom ne znam,ali sumnjam da se demencija moze tako rano javiti.Ima neki poremecaj ponasanja ali ja ne znam koji.Moracemo da idemo kod lekara to je definitivno
 
Citala sam o tome,ali baba je tek u 80 pocela da ispoljava znakove i brzo posle toga je i umrla.Moja majka nije pocela da zaboravlja da gubi sposobnosti,to ne,nego je postala neodgovornija i agresivnija.Mozda je i to simptom ne znam,ali sumnjam da se demencija moze tako rano javiti.Ima neki poremecaj ponasanja ali ja ne znam koji.Moracemo da idemo kod lekara to je definitivno

Demencija nema veze sa starackom senilnoscu,ona je bolest koja ne bira godine!Moj otac je ima,u Domu gde je smesten,nalazi se zena koja je 54.godiste i u goroj je fazi demencije nego li moj otac.Ne ubedjujem te ja da jeste,niti dajem dijagnozu,samo dajem mogucnost.
 
I meni ovo liči na neki blaži oblik demencije.....ko iole zna o ovoj bolesti, zna da ih ima više vrsta....i ne može se baš tačno ustanoviti i izmeriti, kao na primer vrednost šećera u krvi ili holesterol.....koliko je ko dementan...i holesterol je uzročnik pojave demencije i trista uzroka ima za pojavu ove bolesti...ima čak i akutna demencija, koja prolazi, a to je recimo primer zaraženog od malarije...dok prezdravljuje od bolesti prolazi kroz fazu demencije..takođe i štitna žlezda kada proradi pa se reguliše lekovim, čovek prolazi kroz akutnu fazu demencije....
Pretraži na Googlu sve o demenciji.....i pokušaj da je odvedeš kod neuropsihijatra.....
Naravno ne mora biti to, ali primećuješ nagle promene....znači može biti....i neurolozi su tu kao lekari jako važni...zbog holesterola koji ima...pstoji mogućnost da je imala par vezanih manjih moždanih udara..a nekada ljudi to i ne osete bolom ili paralizom neke strane tela..prosto se oštete neke živčane stanice u mozgu, koje su dovele do stanja da se ličnost izmeni...
Meni su lekari za moju majku govorili da ima izmenjenu ličnost....kada sam pretraživala o demenciji, bukvalno sve na internetu.....imala je simptome te bolesti...
uglavnom jako teška situacija...
 
Ne mogu da joj ne zvocam jer necu da dozvolim da mi se majka na rodjene oci unistava a ja to mirno da gledam.Ona je takvim nacinom ishrane skroz upropastila svoje telo.Ne jede proteine,jede puno hleba,soli hranu,ona pojede i do 15 mg za jedan obrok.Nema vise misice,sama kost i koza,a ne pusi,ne izgladnjuje se,samo se lose hrani.Upropastila je kosti,kalcijum je poceo da joj se nagomilava oko ivica,pocela je da se okostava.I kada joj ja dam primedbu ona kaze to njoj nije vazno.Nije ona zena koja je digla ruke od svega.Ona je radoholicar i zivi za posao i uspeh u poslu,a ostale stvari kao sto je porodica,zdravlje ljubav dom zapostavlja.Ja ne kazem da sam ja savrsena,niti da ne gresim u necemu,ali vidim kako moja mama zivi ,nezainterosavano za sve osim posla.A njene lose navike uticu i na posao.Nije ona uopste osoba koja je previse indolentna,vise je temperamentna,eksplozivna ali i agresivna inadzija.A taj inat joj nista nije dobro doneo
Ona je sama ostavila muza,a i baba joj se kasnije nije mesala toliko u zivot,vise se meni mesala.Tako da smo uvek bile ona i ja.Nisam ni rekla da drugi misle da je maltretiram nego da im ona to naprica pa onda kaze meni kako oni to misle.A i nasi rodjaci uglavnom ne zive ovde uglavnom su to komsije i kucni prijatelji.Ona je uvek bila dominantna osoba i sposobna ali ta njena dominantnost sada prelazi u agresiju,da ja vise ne mogu ni da razgovaram sa njom jer odmah bezi.Ja ne znam kako cemo nas dve dalje kad budu ozbiljnije stvari kad vec sad se oko najbanalnijih stvari posvadjamo jer tu kompromisa nema

Pa ako je u stanju da radi, i dobro, onda nije bolesna, samo ima težak karakter i malo je luda/samodestruktivna. Što se svađaš sa njom? Ako hoće da se uništi, neka se uništi. Ima pravo na to.
Nije lako shvatiti i prihvatiti da imaš ludog roditelja, ali kada se navikneš na tu ideju život postaje lakši.
Gledaj svoja posla. Od ludaka nema 'leba, samo će ti upropastiti život.
 
Ako je sposobna da radi i stalo joj je do uspeha u poslu onda tesko da je dementna.Pa ako zeli da pusi,presoljava hranu i na drugi nacin ne vodi brigu o svom zdravlju ne znaci da psihicki nije u redu .Ako te izdrzava ( a student si, znaci ne radis) postuj to i malo manje je kritikuj, ne obracaj paznju sta jede, kad jede i da li je aljkava ili ne i sigurno ce i ona da se smiri a na kraju krajeva to je njen zivot i bez obzira na tvoju ljubav i brigu nemas pravo da se prema njoj ponasas kao prema debilu .Ipak imas samo 20 godina i ne znaci da si u pravu, mozda se samo tebi sve cini tako strasno,toliki ljudi nece zdravo da se hrane pa sta ? Mozda ti hoces da joj prosto receno propisujes sta i kako da radi ,ko da si ti svu pamet popila ( bez uvrede,pretpostavljam da ona tako misli ) a ona je uspela razvedena sa bolesnom majkom da se brine o tebi,da te skoluje i jos uvek to radi i po tebi ispada da je ona za starateljstvo jer ne soli hranu malo manje ili drugacije receno ne zeli da joj rodjeno dete ,koje ona jos uvek izdrzava komanduje .Ako te sve to opterecuje ,zaposli se ,izadji iz kuce i studiraj vanredno a nju ostavi .Ako to ne mozes onda je vise postuj i ne popuj joj.
 

Back
Top