Suicid!

Mislim da se covek ubija u poslednjem trenutku hrabrosti i zelje za zivotom, jer samo u smrti vidi vrata za novim pocetkom. Nazalost nasi postupci ne mogu biti vraceni i izbrisani i taj teret neko ne zeli da vuce kroz ostatak zivota. Jednom kad nasa vizija sopstvenog zivota postane nemoguca misija tesko se prilagoditi i pomiriti sa nemoci. Svi znamo da u svojim najgorim trenutcima mislimo samo na negativne stvari a za one dobre ostajemo slepi. Ne treba osudjivati takve ljude, jer ko smo mi da sudimo. Vecina njih su dobre, nejake duse. Suicidne osobe vecinom upozore svoju okolinu zovuci upomoc, vecina ih ne shvati ozbiljno. Zloupotreba suicida kao pretnje je takodje cest slucaj sebicjaka, a opet kad se odlucite da se ubijete mrzite samog sebe. Zamislite kakav je covek koji mrzi sebe i sve oko sebe a zivi s tim. Zamislite kako je njegovoj okolini.
Treba uvek cuvati lepe uspomene da vas podsete na ljubav kada je ne vidite. Zivot je dar i treba ga iskoristiti!
 
Mislim da je najbolje da poslušamo informacije iz prve ruke. Dakle, šta na sve to ima da kaže jedan samoubica :D

*Napomena: ovaj intervju radjen je nakon počinjenog samoubistva

Novinar: Prije svega, hvala Vam što ste pristali da razgovarate za naš medij. Kako objašnjavate činjenicu da Vaše kolege uporno izbjegavaju predstavnike "sedme sile"?

Samoubica: Griješite. Moje kolege i ja pokušavamo, koliko nam prilike dozvole,da redovno budemo na raspolaganju medijima. Cijenimo da bez kvalitetnog novinarstva ne postoje preduslovi za razvoj demokratskog i progresivnog javnog mnijenja, a to nam je, složićete se, zajednički cilj.

Novinar: Da, svakako, ali ja imam, iskreno, velike poteškoće da se sjetim kad je neko iz Vašeg staleža dao neki intervju, ili makar kraću izjavu za...

Samoubica: Kako, pa baš je skoro Elvis...

Novinar: Ne, ne, to je bila montaža.

Samoubica: Pa i prije su bile montaže, dok je još bio živ.

Novinar: Ali, to nije isto, priznaćete da...

Samoubica: Ništa ja neću priznati. Vi pokušavate da sugerišete da Vama i Vašim kolegama niko od naših ne izlazi u susret. To, naprosto, nije tačno. Vama nikad nije bio problem da razgovarate i intervjuišete i bez prisustva ili čak i bilo kakve reakcije sagovornika. Tako, uostalom, radite oduvijek, i sa svima. Ne razumijem zbog čega se, onda, samo na nas ljutite.

Novinar: Dobro, ali Vaš stalež je svakako najinteresantniji...

Samoubica: Nismo najinteresantniji, mi smo zapravo veoma dosadni i povučeni.

Novinar: Dobro, nećemo više o ovoj temi. Kakav je Vaš stav o reformi penzijskog sistema?

Samoubica: Naravno, to je pitanje od životne važnosti po nas. Naša je preporuka da se makrostabilnost mora sačuvati po svaku cijenu, i u tom smislu podržavamo najavljene mjere vlade. Penzioneri će ionako da umru, s penzijama ili bez njih.

Novinar: Kakve privilegije naši najstariji sugrađani uživaju u Vašem staležu?

Samoubica: Iskreno, ne volimo te matore prdonje. U našem staležu najpoštovaniji su oni koji umru mladi. Penzionere ne voli niko, kako kod vas, tako i kod nas.

Novinar: To je veoma oštro. Plašite li se Boga?

Samoubica: Zapravo, ja sam ateista.

Novinar: A Vaše kolege?

Samoubica: Kako ko. Moram da istaknem da je Niče na izvjestan način reterirao u svojim stavovima.

Novinar: Zar? Našao je Boga?

Samoubica: Ne, pomirio se sa Vagnerom.

Novinar: Kakav je Vaš stav o legalizaciji lakih droga?

Samoubica: Ne znam.

Novinar: Šta mislite o Milku Grmuši?

Samoubica: Šta da mislim, sjajan dečko.

Novinar: Kristijano Ronaldo, Vejn Runi, Mesi?

Samoubica: Rajan Gigs. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem.

Novinar: Šta Vam nedostaje?

Samoubica: Pičqa.

Novinar: Šta Vam ne nedostaje?

Samoubica: Reklame za deteržent.

Novinar: Hvala Vam na odvojenom vremenu za razgovor.

Samoubica: Dobro.
 
Iskreno rečeno, nisam na to mislila.

Govorila sam o čoveku koji - ode pa se ubije. Iz kojih god - lečivih/nelečivih razloga.

I o histericima koji dvajst godina prete.

I koje uvek spasu u zadnji čas. :mrgreen:


Ali, to je možda već neka skroz druga tema.
 

Back
Top