Sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji

Zaista ne citam novu knjizevnost (ni domacu ni stranu) ali nisam video po knjizarama nijedan ozbiljan naslov, ni domaci ni strani, uglavnom su neki prevodi Stivena Kinga itd, onda trileri, fantastike, help yourself knjizice i pacenicki romani koje citaju sredovecne gospodje; tu su i biografije muzicara/poznatih licnosti, nigde nisam video nista ozbiljno – ni nase ni strano, dakle zakljucio sam da je taj deo knjizevnosti mrtav
Ne znam koji ce ljudi dobijati nobelove nagrade u buducnosti, posto nas napuste svi oni koji je jos uvek nisu dobili a trebali bi
I ako nije umrla, nego je samo izgubila podrsku, kao sto honduras kaze, onda se izdavacke kuce trude da ta smrt nastupi sto pre, ma koji bio razlog
 
Zaista ne citam novu knjizevnost (ni domacu ni stranu) ali nisam video po knjizarama nijedan ozbiljan naslov, ni domaci ni strani, uglavnom su neki prevodi Stivena Kinga itd, onda trileri, fantastike, help yourself knjizice i pacenicki romani koje citaju sredovecne gospodje; tu su i biografije muzicara/poznatih licnosti, nigde nisam video nista ozbiljno – ni nase ni strano, dakle zakljucio sam da je taj deo knjizevnosti mrtav
Ne znam koji ce ljudi dobijati nobelove nagrade u buducnosti, posto nas napuste svi oni koji je jos uvek nisu dobili a trebali bi
I ako nije umrla, nego je samo izgubila podrsku, kao sto honduras kaze, onda se izdavacke kuce trude da ta smrt nastupi sto pre, ma koji bio razlog

Prilično smjela tvrdnja, kad se uzme u obzir da ti je jedini metod proučavanja savremene književnosti bilo gledanje izloga u knjižarama. :D
Ne samo kod nas, već i globalno, ogromna većina svega što se proda su non-fiction knjige i bestseler konfekcija tipa King i Koeljo. Ako izuzmemo lektirašku klasiku (Andrić, Dostojevski i sl.) udio ozbiljne umjetničke književnosti u onome s čim rade knjižare je minijaturan, pa u tom kontekstu treba gledati i njihove izloge.
Međutim, u knjižare treba i ući, i to ne u bilo koju knjižaru. Dobre savremene književnosti, naravno, ima, i na srpskom i na stranim jezicima. Od ovih naših, uvijek ću preporučiti Vladimira Pištala, ili Ognjena Spahića (on je iz Crne Gore, ali eto). Posljednji dobitnik NIN-ove nagrade je napisao dobru knjigu. O stranim književnostima da se i ne govori (Knausgor, Frenzen...).
Dakle, dobrih knjiga i dalje ima više nego što čovjek može da pročita, ali da bismo to znali treba čitati, a ne gledati izloge i filozofirati.
 
Koji je po vama trenutak kada je "umrla" ozbiljna knjizevnost u Srbiji?

Ništa dobro ne umire. Dobre književnosti će uvek biti. Naša, srpska, je, doduše, trenutno veoma tanka, ali zato imamo rusku - pa zar nam treba bolje, zar ima bolje? :)
Skoro smo dobili prevod Avijatičara, Jevgenija Vodolazkina - em odličan primer savremene književnosti, em bolji i od većine Zapadnih klasika.
 
Hiperprodukcija zaklanja dobru domaću književnost.
Tu prednjači "Laguna", sa raznim Bačić-Alimpić, sa stotinama knjiga.
Uz to, mnogo je izdavača koji štampaju svakome ko im plati.
U Srbiji se dnevno objavi na stotine i stotine knjiga.
Mera uspeha su intervjui pisaca u tabloidima, a ne ono što su objavili.
 

Back
Top