STVORITELJIMA



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)



NEVID

Skrivena iza vela zla
Skrivena iza pijanih reči
Pokreta usporenih i čula mrtvih
Pogled od stakla.....nevid.

Skrivena iza pijanog daha
Iza reči što grde i seku k’o nožem
Pogleda slepog uperenog u me
Pogled od stakla.....nevid.

Skrivena iza skrivenih flaša
Iza ludila na brlju što bazdi
Skrivena kao plašljiva srna
Pogled od stakla....nevid.

Skrivena iza zagorelog ručka
Iza ideja i pijanih htenja
Skrivena kao štene kad zgreši
Pogled od stakla.....nevid.

Skrivena od tebe i od mene
Skrivena Iza gutljaja ljute
Iza suznog oka i molbe detinje
Skrivena od ljubavi moje
U uglu tebe skrivena od tebe
Živi još uvek trezan deo ljubavi za mene
stvoritelju



VID

Nada je ono što nas drži
Misao vedra i osmeh blagi
I dodir ruke, nežne i meke
Što moć ima da ukroti reke
I skloni sve tamne senke
Da vedro bude nad glavom mojom
Da legnem mirno sa spokojom.

Kad nada ode, šta raditi tada
Sa životom kojim čemer vlada?
Sa rečju pijanom što sapliće misli
Teturavom spodobom što na mene liči?

Sakupi snagu, jer snage imaš
Sakupi misli jer pamet imaš
Odleti visoko u mislima svojim
U oblake, medj’ grane
U talase, na stene,
Na plaže i u diskoteke,
U kafiće i na žurke
Medj’ reči pametne, i medju slike
Spasi sebe od pijane klike.

Pomeri telo svoje što skršio je nevid
Skloni se da živeti bi mogla.
Ponavljaj sebi mantru u glavi

Ne dam i ne dam da stave mi brane
Jer ja sam reka i ne dam dane
Mogu da tečem i na drugom mestu
Mogu da izvirem i pod lepšom stenom
Mogu i moram zarad svoje vode
Jer šta uradih ako život ode.

Kad dodješ u kuću gde živi tuga
Navuci oklop, on je tvoj sluga
Ne daj da reč te pijana gane
I ne daj nikom svoje mlade dane.
Nek se reči što smrde i pogled tupi
Odbiju o oklop što misli ti štiti.
Ne daj da ti nevid
Uzme pamet i vid.

Poscećeno stvoriteljki....od Maje


ODLAZEĆEM




Podji sad i ponesi
Sve reči i obećanja
Mišljah da su te reči važne
Ispadoše prilično lažne
Ispadaju laži iz vreće od tvoje duše
Već jako, jako dugo me guše
Zatrpana poklonima praznim
Sklanjam sebe....drugima trebam
U nevid prelazim
Naučih od tebe da tamo odlazim
Tek sad...

Ponesi sve svoje zagrljaje i poljupce
I ruke što su me u vis bacale
A onda dočekivale
Govoreći „veruj mi“
I jesam.....ko zna koliko puta
Iako sam padala
Opet sam ti se u ruke vraćala
Do sad....

Odlaziš svaki put i ne videći me
Ma šta je tu čudno?
Nevid je uvek tu uz tebe
Gledaš me kad se sretnemo
A ne vidiš od sebe mene.

Po ko zna koji put ti u ledja gledam
Skoro da lice više ne pamtim
Ostaju reči negde u guši
Nereč gadna što ljubav ljušti
Čemerna kiša dušom tad pljušti
Plavi je, plavi dok je ne poplavi
Sva ljubav prema tebi dok se ne udavi.

Ti nisi čovek koji se može voleti
Jer tebe voleti znači mnogo me boleti
Skoro pola veka bola
Ne osta ništa do duša gola
Napokon bez bola...

Sada se možemo gledati mirno
Nevid nevida nevidom gleda
Da l’ u ledja ili spreda
Nije mi više važno
jer nevidom duša moja gleda
U njoj živi nevid bez jeda.


Posvećeno stvoritelju...od Maje





 
Ljiljo...Ljiljka moja...kako ovo dobro razumem, kako me svaka rec zacnula, kako mi suze same teku...Ljiljo...nevid boli i kad od njega bezis, nevid boli i kada ga gledas nevidom...nevid boli i njih nevidece, jos i vise, bole sami sebe...zarobljeni...
Bolelo je strasno, mene, sve dok ga nisam shvatila i razumela i nakon mnogo vremena oprostila i ljubavlju ga obavila...
...sada postoji nesto sto ne znam kako da zovem...postoji u meni jedan trag neizbrisiv, rana zasivena i otvarana mnogo puta...vise ne boli onako, samo postoji, takva kakva je, jer nevida vise nema, a ni njenog nosioca, a to me zabolelo vise od svega...jer nisam imala vremena da kazem da sam oprostila i da ga volim, bez obzira na sve...
Izvini, ako je ovo malo haoticno...placem...ne mogu drugacije...a morala sam da ti ovo napisem...
:zag: :zag: :zag:
 
...vezane ruke
u čvor
nijeme usne
za svaki
razgovor
...kao pošta Heroju
sa čudovištem što pade
u dvoboju
...Heroju antičkom
tragišaru grčkom
odaj poštu Prijateljice
Faraonn_a
i zamoli delskog
Apolona
da ti oprosti Izbora
nevid
...jer teško je sigurno
i Njemu
što omama mu daje
puteva privid...
...ne tuguj sljedbenice
tragične Persefone
i ne slušaj Sirene
što lažno pjevaju
i zvone
...podji jutru
i Suncu
podari prve misli Sebi
i svome srcu...
 
Uslov da se zaista može drugima oprostiti
za nepravdu koju su nam naneli
je razumeti šta se i zašto zbiva
tada može ne samo da se oprosti
nego i da se voli iako i dalje boli
i pre da ih se žali nego da se na njih ljuti
Savladali smo i njih i sebe ako stignemo dotle :think:
 
Ne dam i ne dam da stave mi brane
Jer ja sam reka i ne dam dane
Mogu da tečem i na drugom mestu
Mogu da izvirem i pod lepšom stenom
Mogu i moram zarad svoje vode
Jer šta uradih ako život ode.


:klap::klap::klap::heart::heart::heart::zag::zag::zag:
 

Back
Top