Stvaralaštvo

A pade mi na pamet koji % ljudi ima potrebu i stvarno stvara a koji zive obicni zivot s onim sto imaju
Da,zanimljivo je..mislim da veliki broj ljudi ima potrebu da iz sebe "izbaci" nešto što ga muči,pritišće,guši..nešto sa čime ne zna gdje bi i kako bi..ali u nemogućnosti da to ispolje kroz neku stvaralačku formu(koja je u najširem kontekstu čak i recimo gajenje i uređivanje cvetnjaka),"izduvne ventile" pronalaze ui destruktivnim formama kao što su alkohol ili sl...
ali stvaralaštvo je bazirano na glagolu Stvarati..stvarati se može i život i svi njegovi svakodnevni oblici,a za to nije potreban talenat vrste umjetničkog,zar ne..
 
Nema ti tu neke 'duhovnosti' ..'boga' ..ili tako nečeg misterioznog ..bar u vezi ovog primjera fudbalera ..to je još i najbolji primjer u razlici kvaliteta neuromuskularnih spojnica i svakako kvaliteta muskuloskeletnog sistema ..dobre neuromišićne veze, kvalitet mišića ... čak imam teoriju da može povratno djelovati na limbiku i misaone procese vezano baš za tu motoriku ... recimo osjetiš elastičnost, brzinu kojom tvoji mišići i tetive mogu nešto uraditi i dobiješ inspiraciju..volju, emotivno zadovoljstvo i misaonu sigurnost (kao i emotivnu naravno)...pozitivnu povratnu spregu koja stimulatorno djeluje na misao o novom pokretu (na ovakvoj podlozi 'prepoznatog sebe') ...
Postoji nešto..a to je da ukoliko ne postoji ovakva neuromišićna predispozicija nećeš nikada dobiti dobrog driblera ..postoje trkači, oni koji smišljaju akcije, dobri organizatori igre ..ne kažem, svakako da postoji gradacija i u kvalitetu driblera ..odnosno gradacija u izvođenju svih ovih sportskih aktivnosti ..talentu za sve navedeno ...

Put kojim je neki umjetnik u svom vremenu postigao bezvremensku slavu se ..recimo ovako.. ne bi mogao ponoviti, gledam hipotetički, klonirajući recimo tog umjetnika i stavljajući ga u recimo današnje uslove ..sam razvitak u materici, razlika u položaju fetusa utiče na somatske, a tim i emocionalne razlike između onog originalnog i ovog kloniranog ...na to sam mislila u prethodnom postu ..blizanci imaju genetički isti materijal, a opet su i somatski i emocionalno različiti ..isti genetički materijal ne daje garanciju da će se neko razvijati na isti način ...to je sad pogled iz drugog ugla ..to jest ne postoje faktori koji će sa sigurnošću odrediti nečiji put ...
...talenat se može nasljediti, ali isti životni put ne

To su stvari koje prevazilaze prosti fizički sklop zato su duhovnije. Ne bih se složio sa tobom. Ako talenat gledaš kao neuromišićnu pojavu tebi je čovek verovatno to isto, draž i odgovor?! Ne rarumem čemu toliko ograničavajuće redukcionističko mišljenje... Ima toga da postoji određena fizička dispozicija, ali ja stvarno mislim da je talenat uvid u određenu stvar. Više intuitivni tj nefizički.
Uostalom, kada bi nekako izmerili neruralnu aktivnost npr svih fudbalera koji igraju neku tekmu čisto sumnjam da bi dobila neku razliku.
A ako ostavimo fudbalere po strani, šta da radimo sa matematičarima, slikarima, ljudima koji prave video igre, pesnicima i piscima...? Možda npr ovi poslednji imaju razvijeniju neuromišićnu strukturu za držanje olovke ili kucanje na mašini/tastaturi?!?!
Analiziraj bilo koje umetničko delo tako redukcionistički i pozitivistički i videćeš da se, jednostavno, ne može ništa opisati.
Been there, done that, no, can't do. :bye:
 
To su stvari koje prevazilaze prosti fizički sklop zato su duhovnije. Ne bih se složio sa tobom. Ako talenat gledaš kao neuromišićnu pojavu tebi je čovek verovatno to isto, draž i odgovor?! Ne rarumem čemu toliko ograničavajuće redukcionističko mišljenje... Ima toga da postoji određena fizička dispozicija, ali ja stvarno mislim da je talenat uvid u određenu stvar. Više intuitivni tj nefizički.
Uostalom, kada bi nekako izmerili neruralnu aktivnost npr svih fudbalera koji igraju neku tekmu čisto sumnjam da bi dobila neku razliku.
A ako ostavimo fudbalere po strani, šta da radimo sa matematičarima, slikarima, ljudima koji prave video igre, pesnicima i piscima...? Možda npr ovi poslednji imaju razvijeniju neuromišićnu strukturu za držanje olovke ili kucanje na mašini/tastaturi?!?!
Analiziraj bilo koje umetničko delo tako redukcionistički i pozitivistički i videćeš da se, jednostavno, ne može ništa opisati.
Been there, done that, no, can't do. :bye:

Pa svi se ti primjeri mogu objasniti organskim ... u našem organizmu i nema nečeg što nije organsko ...psihičke bolesti su organske bolesti isto kao i recimo ulcus pepticus tj.čir na želucu ...
Slikari .... kako objasniti preciznost ruke - preslikanost onoga što oko vidi ...kako dočarati plastičnost portreta ako ne postoji izvanredna veza vidne, analitičke i motorne kore ... impulsi dolaze i iz drugih djelova mozga...ovo je samo osnovni pravac ...
Ne znam zašto si stavio akcenat na motornu koru iako je neizbježna ...

Kada je A.Einstein dozvolio posthumno da se analizira njegov mozak, pronađeno je da se razlikuje od prosječnog mozga po većem broju sinapsi po jednom neuronu ...mislim da to svi znaju ...bolja povezanost djelova mozga i tijela je bolja predispozicija ...
 
Nikad cvet ne mogu reci. Ako ne mirisah necvet mnogo veci - rece Branko Miljkovic.
MIslim da licna patnja jeste jako veliki stimulans za umetnike i ona zaista ne mora da bude iz nekog objektivnog razloga.

To umetnike upravo cini jedinstvenim u odnosu na amatere. Sto njihova zelja za savsenstvom mnogo veca. Nije jedan potez pera Bulgakova napravila piscem niti potez cekicom Pikasa.
Patnja je najinspirativnije osecanje za umetnika jer ono traje. Mnoooooogo duze od zaljubljenosti. I u ljubavi u odredjenom trenutku dolazi do privremenog zasicenja.

Ne bi li umetnik bio genijalan on se mora svom delu izuzetno posvetiti Vremenski , psihicki i fizicki. A inspiracija je prolazna.
Lakse je pronalaze ljudi koji stvaraju iz patnje jer razloga za to uvek ima. Zivot je mnogo vise nesavrsen nego sto je lep.
 
Nikad cvet ne mogu reci. Ako ne mirisah necvet mnogo veci - rece Branko Miljkovic.
MIslim da licna patnja jeste jako veliki stimulans za umetnike i ona zaista ne mora da bude iz nekog objektivnog razloga.

To umetnike upravo cini jedinstvenim u odnosu na amatere. Sto njihova zelja za savsenstvom mnogo veca. Nije jedan potez pera Bulgakova napravila piscem niti potez cekicom Pikasa.
Patnja je najinspirativnije osecanje za umetnika jer ono traje. Mnoooooogo duze od zaljubljenosti. I u ljubavi u odredjenom trenutku dolazi do privremenog zasicenja.

Ne bi li umetnik bio genijalan on se mora svom delu izuzetno posvetiti Vremenski , psihicki i fizicki. A inspiracija je prolazna.
Lakse je pronalaze ljudi koji stvaraju iz patnje jer razloga za to uvek ima. Zivot je mnogo vise nesavrsen nego sto je lep.

живот је савршен.
док га не засеремо...
 
Šta je sve potrebno da bi neko ''stvorio'' nešto. Ustvari da suzim temu; da li je neophodno pored talenta za pisanje biti duboko nesrećan, razočaran, ''imati težak život'' ili samo ga osjećati kao takvog? Da li emotivna inspiracija dolazi iznutra ili spolja?
Kako dočarati snagu emocija, patnju likova, osjećaj beznađa, bezuslovnu ljubav, voditi likove tako da čitalac osjeti, doživi katarzu ako stvaralac nije na neki način stigmatizovan ili bio stigmatizovan u životu...Da li je lična nesreća neophodan preduslov za uspješnog umjetnika?

Mislim da nije....potrebno je da covjek bude kreativan i sposoban da razumije svijet - zivot, ljude oko sebe. Doduse slozila bih se stim da covjek najbolje moze pisuci da docara emotivno ili neko drugo stanje lika koji opisuje ako je to isto stanje i sam iskustveno prosao. Opet s druge strane i ne mora biti tako, postoje i tako senzibilne duse eto uslovno da kazemo stigme koje su u stanju da osjete patnju ljudi oko sebe a isto tako i neka srecna ekstaticka stanja.....
Pitanje stvaralstva nije tako prosto da bi se moglo svesti na trenutak inspiracije (citaj: prozivljavanje neceg da bi se isto spoznalo) potreban je i talenat, spoznaja, sposobnost da se izrazimo...mnoge stvari.... koje zajedno u paketu dovedu do tog da jedan stvaralac iskreira jedan dubok i upecatljiv lik.
 

Back
Top