calathea
Aktivan član
- Poruka
- 1.191
Zelim pre svega odmah na pocetku da kazem da ne generalizujem sve studente, pisacu o 70% danasnjih "studenata".
Pre 30 ili 40 godina znalo se ko studira, ko ima kapacite, ko ima potencijal. U obicnim porodicama sa vise dece, glava kuce birala je jednog najpametnijeg da upise studije.
Danas svaka slepac upisuje FAX, kao da mi imamo ekonomiju Japana ili Nemacke pa ce sva ta silna omladina "ako" jednog dana zavrsi fax odmah se zaposliti. Posle kukaju kako imaju diplomu nekog fax a rade u butiku ili konobare.
Svaka bitnga dodje iz neke vuko#ebineu veliki grad kao da tu studira medjutim postaju VECITI STUDENTI.
Mene zanima sledece, da li se danasnja omladina plasi ZIVOTA one losije strane, gde se mora rmbaciti, krciti put, znoj, zujevi, itd... pa upisuju fax ?
Zato je nekima lakse da zive na KAZANU roditelja do trideset i neke godine i govoreci kako "studira". Takve vidjamo skoro svuda u pola radnog vremena sede leti u bastama kafica i bleje, poziraju ili glume kojekakvo ludilo, ispijaju jednu kafu po 6 h koju ce platiti od babine penzije.
I sto je najgore drzava gura takve studentskom "zivotu" zapostavljajuci one stvarne kapacitete koje nemaju uopste novca da studiraju. Njima pravim potencijalima treba obezbediti potpuno besplatno skolovanje. A drzava gura lelmude da se dalje "skoluju" dalje da bi smanjila stopu nezaposlenosti.
DAKLE SINDROM STUDIRANJA STA MISLITE VI O TOME???
PS> Nikada nisam studirao niti mi je to ikada bila zelja jer sam smatrao da to nije za mene. Da se odmah ogradim od potencionalni "pljuvaca" ako budu sta blebetali kako sam ja mozda ljubomaoran na njih ili sta vec.
Da je teško danas za posao jeste. Bilo s faxom ili bez njega. I studiranje je danas dostupno svakoj šuši, što odgovara i državi, daj tamo neka studira da ga skinemo s vrata za naredne godine. Ali za tu ušuškanost i nesposobnu decu za samostalni život krivi su i roditelji. Nemoj ti sine, majka će, tata će, pa imamo gomilu debila od 20 godina koji ne umeju da isprže sebi ni jaje, čak ni veš mašinu da uključe. I kako takav sutra da radi nešto što zahteva odgovornost? Takođe ne kapiram roditelje koji jedva krpe kraj s krajem, jedu jednom dnevno da bi svog razmaženog sina ili ćerku poslali na privatni fax za 2.000e godisnje, na koji je svima jasno da se na ispitima ne pada, i da oni kao deca radnika, a ne nekog budže šansu da se zaposle sa tim fakultetom uopšte nemaju. svaka ozbiljna firma ti jasno nabroji fakultete koji mogu proći. I svi to znaju kako se studira, i ti roditelji to znaju. I vide koliko im dete uči, a ne uči ništa. I opet se stiskaju svake godine, prodaju imanje ne bi li skrpili za tu školarinu. Mene zaista interesuje šta je u glavama tih ljudi?
Poslednja izmena: