Studentkinja u 44. godini ?

Potpuno ste me oduševili,Vaš entuzijazam je za svaku pohvalu!Posle ovoga još više se stidim sebe i svoje mrzovolje, a tek sam upisala fakultet.Vaša deca i okolina trebaju da budu ponosni na Vas!!!Puno sreće želim i iskreno bih volelela da Vam se želje ispune.Veliki pozdrav.
 
Samo napred!!! ;-)

Moj deda je upisao fax u 48. godini i uspesno ga zavrsio....:lol: Prema tome nikada nije kasno...

Jako je tesko odluciti se na takav korak, ali ako vec razmisljas na tu temu, pokusaj! Uvek ces znati da si probala, a nece se desiti ona situacija kada se celog zivota kajes sto nisi ni pokusala. Mislim da je to najgori osecaj u zivotu...

Znam da je moguce uskladiti poosao sa Filozofskim fakultetom (smerovi: Istorija umetnosti, Filozofija, Antropologija, Psihologija, Andragogija, Sociologija, Klasicne nauke, Istorija)... Skolarina je bila za ovu godinu 90.000 dinara cini mi se... Na predavanjima postoji potreba da se potpisete kako biste potvrdili prisustvo, ali ne kod svih profesora... Isto tako vecina fakulteta polako prelazi na Bolonju pa je prisustvo neophodno (narocito na vezbama..), jednostavno tako je. I da, na Pravnom fakultetu mi se cini da je moguce "uspesno ne ici" na predavanja.

E sada, sto se tice knjizevnosti.. Mislim da su predavanja vise potrebna nego obavezna... Koliko sam cula, dosta se cita i potrebna je posvecenost fakultetu...
 
Evo, i ja da pruzim podrsku! Kao student Filozofskog faxa (valjda je to sto te privlaci, istorija, istorija umetnosti; ja sam na arheologiji) mogu iz prve ruke da kazem da se Bolonja postuje, sto znaci da je prisustvo na predavanjima obavezno (tj. kruzi spisak gde se studenti upisuju) ali uvek postoje fore, tipa da te neko drugi upise (samo ne treba preterivati). I to kod svih profesora. Ali, uvek se treba raspitati na samom fakultetu oko uslova studiranja... Nije tesko uci na budzet. Makar na Filozofskom ima puno ˝starijih˝ ljudi, nista cudno. Lepo je to videti... :)
 
Evo sad videh temu i - ODUSEVIH SE! Svaka cast, podrzavam u potpunosti, nikad nije kasno, bar kod mene na Pravnom ima vise studenata koji su cak upisali faks pre nego sto sam se i rodio i cesto sa njima polazem ispite. To je meni skroz super, apsolutno podrzavam. Samo napred!
E, sad, pored podrske, da budem malo i informativan. Postoje 2 faxa (privatna) koja bi bila na podrucju koje je pomenuto, na Megatrendu postoji neki fakultet koji se bavi kulturom, a naravno tu je i Akademija lepih umetnosti. Sto se tice drzavnih fakulteta, bojim se da tu ide Bolonja, ali pretpostavljam da postoji neki modus da se to sredi. No, valja se raspitati za ova dva. Za Megatrend skolarina je oko 1200 eura godisnje, dobije se neka literatura na cd i sl. za ovaj drugi ne znam, ali se lako raspitati.
Puna podrska jos jednom!
 
Imam koleginicu, tj. bivsu koleginicu koja se prosle godine penzionisala. Odmah je upisala fakultet. Kolege su mislile da je luda. Ma kakvi luda! Nije sebi dozvolila da zivi kao neka baba. Muza nema, sin odrastao. U svojoj mladosti, zavrsila je tehnoloski fakultet ali samo zato sto je u njenom gradu (tamo negde u Bosni) samo taj fakultet i postojao a ona je morala da bude tu uz svog bolesnog oca. Celog zivota zelja joj je bila da studira psihologiju. I upisala je psihologiju. Zavrsila je prvu godinu i medju 15 je najboljih studenata. Ide na predavanja, izlazi na ispite. I sto je najvaznije - ne stari!
Ova gospodja je moj idol - definitivno. Za obrazovanje, nikada nije kasno!
 
evo kako je to kod mene islo
Iz srednje skole sam izasla i odmah saznala da sam trudna. Naravno, muz mi je dosta stariji i zeleo je da zadrzimo dete i da predjem kod njega. Preslatki andjeo se rodio, rastao, a moj upisan fax (masinski) je stajao... Pokusala sam da uskladim jednogodisnje dete i skolu i tu me je stigla bolonja i predavanja i obavezne vezbe, maltene od 8 ujutru do 8 uvece. Tako da sam to batalila i okrenula se privatnom biznisu. Tu je sve islo kako treba i posle dve godine rada, kad se posao razradio i kad sam mogla da priustim radnike, meni je ostao visak vremena koje sam lako mogla da utopim radjajuci jos dece, usisavajuci, peglajuci....Ne mislim nista lose, svaka cast domacicama, sama znam koliko je to naporan posao, ali meni je trebao duhovni i umni rad. Tako da sam malo googlala, malo chatovala i raspitivala se i upisala Visu politehnicku, sada se zove Beogradska politehnika i vise sam nego zadovoljna. I ovde se radi po Bolonji, ali su obaveze daleko manje i dete je vece (5 godinica) pa sam se super uklopila i ocistila prvu godinu u roku.
Suma sumarum, odusevljena sam i odusevljavace me i dalje pozitivni likovi koji ne cekaju starost skrstenih ruku i zele da urade nesto ZA SEBE!
 

Back
Top