evo kako je to kod mene islo
Iz srednje skole sam izasla i odmah saznala da sam trudna. Naravno, muz mi je dosta stariji i zeleo je da zadrzimo dete i da predjem kod njega. Preslatki andjeo se rodio, rastao, a moj upisan fax (masinski) je stajao... Pokusala sam da uskladim jednogodisnje dete i skolu i tu me je stigla bolonja i predavanja i obavezne vezbe, maltene od 8 ujutru do 8 uvece. Tako da sam to batalila i okrenula se privatnom biznisu. Tu je sve islo kako treba i posle dve godine rada, kad se posao razradio i kad sam mogla da priustim radnike, meni je ostao visak vremena koje sam lako mogla da utopim radjajuci jos dece, usisavajuci, peglajuci....Ne mislim nista lose, svaka cast domacicama, sama znam koliko je to naporan posao, ali meni je trebao duhovni i umni rad. Tako da sam malo googlala, malo chatovala i raspitivala se i upisala Visu politehnicku, sada se zove Beogradska politehnika i vise sam nego zadovoljna. I ovde se radi po Bolonji, ali su obaveze daleko manje i dete je vece (5 godinica) pa sam se super uklopila i ocistila prvu godinu u roku.
Suma sumarum, odusevljena sam i odusevljavace me i dalje pozitivni likovi koji ne cekaju starost skrstenih ruku i zele da urade nesto ZA SEBE!