Stres nakon pljačke, prijetnje nožem

Prije nekoliko sati dogodila se pljačka, ja kao djelatnik u dućanu sam doživio da mi je pljačkaš zaprijetio s nožem koji je bio udaljen nekoliko centimetara od mog tijela, počeo sam vrištati u udaljavati se, čuo sam kasnije lupanje, i tek kad je pljačkaš zatvorio vrata, pričekao sam nekoliko sekundi i išao zaključati vrata, nazvati policiju.



Nakon oko dva sata provedenih na policiji, plus desetak minuta razgovora s hitnom pomoći, odlučio sam ići u dulju šetnju, udaljio se na nekih tri četiri kilometra od mjesta gdje se dogodila pljačka, popio sok u kafiću, i sada polako idme prema doma, a moja kuća je udaljena svega pet šest minuta hodanja od tog dućana gdje sam opljačkan, koji je opljačkan, mjesta gnjusnog zločina.

Nakon nekoliko telefonskih razgovora, polako se bližim kući, vjerojatno ću na bolovanje par tjedana, dućan ima još neke poslovnice u mom gradu.... uglavnom prvi put da me netko opljačkao, prvi put da mi je netko prijetio nožem, vrlo je veliki stres, sama činjenica da sam noćas možda mogao biti ubijen ili teško ozlijeđen, me jako zabrinula, nakon izlaska iz policijske stanice, šetajući, počeo sam izrazito jako osjećati energiju ljudi oko sebe , puno toga mi je djelovalo preuspireno, a ljudi koji su mi izgeldali pesimistično, predstavljali su za mene čak i opasnost.



Kako se nositi sa stresom nakon pljačke i prijetnje?
Opusti se.To nije ništa strašno.Desilo se.Dešava se.Ne boj se.Nemaš razloga da se bojiš.Eto desilo se.I gotovo.Bilo pa prošlo.Nastavi normalno da radiš.To se dešava u životu.Tebe je taj lopov u koliko je na slobodi već zaboravio.Živi normalno svoj život.Šta ćeš.Dešava se.Dobro je što nisi povređen.Sve ti je to sastavni deo života.Život je lep ali ga ne čine uvek samo lepe stvari.Pozdravljam te.
 
Opusti se.To nije ništa strašno.Desilo se.Dešava se.Ne boj se.Nemaš razloga da se bojiš.Eto desilo se.I gotovo.Bilo pa prošlo.Nastavi normalno da radiš.To se dešava u životu.Tebe je taj lopov u koliko je na slobodi već zaboravio.Živi normalno svoj život.Šta ćeš.Dešava se.Dobro je što nisi povređen.Sve ti je to sastavni deo života.Život je lep ali ga ne čine uvek samo lepe stvari.Pozdravljam te.
Da, ako ćeš se stalno vraćati na to upadneš u petlju. Inače znam tipa zaposlenika u trgovini koji je primijetio krađu u trgovini. Upozorio je kradljivca da prestane na što je ovaj izvadio nož. Tada ga je zaposlenik udario nogom nakon čega se lopov ruši i zatim bježi iz dućana. Više puta je taj zaposlenik trgovine rekao da ne zna što mu je bilo i da ne bi to više ni u ludilu ponovio. Ima jedan lik na Forum hr koji je napisao da je prolazio kraj trgovine iz koje je izletio pljačkaš a on za njim, pljačkaš ga ubio nožem, to je biti baš komad budale🤪🤪
 
Ја сам била жртва оружање пљачке, лик ме пиштољем гурао до сефа..
Остала сам до краја да радим, сутрадан ујутру отишла на посао, наравно неиспавана (као и наредних месеци) узнемирена, али сам наставила. Временом се стишао страх, узнемиреност, заборавиш.
Мада и сад, после много година) кад видим мушкарце са кацигом осетим благи грч у стомаку.
 
Ako imaš novca, idi na par psihoterapija. Pomoći će ti da to preradiš odmah, a ne da potisneš pa da se kasnije javlja u vidu nekih neprijatnij simptoma, kako to često biva
Bio sam na razgovoru, u ponedjeljak još jedan razgovor, ipak sam nekako bolje, vjerojatno će bolovanje biti dva do tri tjedna, čak se nekako i danas dosta šetam, ne u blizini te lokacije, posjetit ću prijatelja u bolnici.....
 
Сваки посао са новцем или вредном тобом је донекле ризичан безбедносно.
То би људи требали знати пре прихватања истог
Трагично је што ,због Пазара од рецимо пар хиљада динара можеш запасти у такву ситуацију али и то се догађа...
 
Danas je taj pregled ..za nekih sat, dva i baš se višeumim što napraviti....znam neke ljude koji su po bolovanju a tjednima, a okolo hodaju gradom, ja bih se loše osjećao da sad budem na bolovanju čak i dva tjedna, tako da.....trebam realno razmisliti o svemu, dućan ima više poslovnica, što je prilična prednost
 
A, da, sreća u nesreći je bila što taj se nije dugo zadržao u poslovnici, tj. što nije išao pitati za sef...a ja ni ne znam šifru sefa...i hipotetski ..da je bilo tako..bilo bi i još opasnije
Знам добро тај накнадни страх.То и јесте најгоре и може дуго да траје. Размишљање шта је све могло да се догоди... Пресече те.
Али, мораш да пресечеш такав ток мисли, одмах.
Размишљај о другим стварима. Натерај се.
 
Једна пријатељица, држала је прехрамбену продавницу у приградском насељу и сваког месеца су јој бар по једном обијали локал ноћу. Углавном у данима кад стигну цигарете, покупе све, направе хаос, штету уз то.
Једног дана уђе мушкарац, она је стајала крај касе, упери у њу пиштољ и каже:
Вади паре!

Она му одговори:
Не дам! Доста ми вас је више! Пуцај, ал паре ти не дам!
Каже, мало су се стрељали очи у очи и он је изашао и нестао.

Касније, она каже да не зна како се усудила, али јој је заиста било доста свега и једноставно је поступила инстинктивно.

Сигурно да је имала и среће јер је то био неки очајник, можда и са лажним пиштољем.
Било је смешно касније, али страх од тога шта је могло да се догоди је дуго осећала.
 
Hm, ja osobno mislim da to što je ona napravila je vjerojatno zbog adrenalina, možda bih i ja to u nekom trenutku napravio, ali ne znam da li bi to i alo smisla.U ovom dućanu gdje ja radim se zadnja pljačka prije ove, zadnja se dogodila prije oko godinu dana, a dućan je već oko 15 godina, ukupno je bilo manje od 10 pljački, al doduše, hm, a vidjet ću, najvjerojatnije kroz 10 do 15 dana se vraćam, ne vidim smisao da predugo čekam, ono što je zanimljivo, jučer sam bio na kavi i šetnji s prijateljicom, jednom novijom prijateljicom, nisam joj rekao za ove događaje, vrlo malo ljudi zna za ove događaje, čak zasad ni članovi obitelji ne znaju, nastojim nekako službeno čim manje pričati o tome, osim s par jako dobrih prijatelja, detaljnije eventualno pričam na internetu, a i preko dopisivanja s jednim prijateljem koji nije u gradu gdje živim, ali koji je preživio slično iskustvo prijetnje nožem, doduše u javnom prijevozu.....puno je tu segmenata
 
Puno firmi nudi plaćene posete psiholozima kao i plaćeno odsustvo da bi se (koliko toliko) prevazišla trauma.
Ovdje to nije takav slučaj. Uglavnom, u ponedjeljak kreće nova moja sezona, a bolovanje sam uspio iskoristiti za puno bicikliranja, većinom daleko od radnog mjesta, no ipak sam ja išao i kroz frekventnija područja, a što i ako me neki poznati vide, sve je to za ljude..... upoznao sam još neke ljude, poboljšavao neke odonse, uglavnom sljedeća četiri dana ću se dobro psihološki pripremati za nove dane, možda sam traume potisnuo, a možda jednostavno podsvijest šalje neke signale da je baš ovako i trebalo biti
 
znam par ljudi koji su bili pljačkani. Jedan tip bio ljut sat vremena i to je to. Druga, žena, bila na bolovanju poduže i zaista joj je bila frka. Na kraju je promenila posao.
Znači, zavisi od osobe a generalno od tebe zavisi da li ćeš da prihvatiš život sa svim izazovima i da je to verovatno bio izolovan slučaj. Ako počneš da se plašiš života možeš da završiš sa agorafobijom (da ne izlaziš iz kuće). Srećom, kako kažeš, ti izlaziš a stres je polako olabavio.
 

Back
Top