Doterivanje plaže
Šest dana pre početka sezone na Štrandu, kupalište je prazno, a tamo su jedino radnici “Gradskog zelenila” koji obavljaju finalne poslove uređivanja plaže. Levo od glavnog ulaza trava je uredno pokošena, a na glavnom platou radnici “Zelenila” doteruju kioske za kafiće. Iako na Štrandu još nema ugostitelja koji su zakupili lokale, neki od radnika kažu da će se oni pojaviti i početi da sređuju kafiće čim se plaža zvanično otvori. Uz pesak su još uvek postavljene drvene ograde koje će ovih dana biti uklonjene, u vodi su bove, a postavljeno je i novo dečije igralište kod mosta. Nešto dalje vidi se i poveća gomila peska koji će uskoro biti poravnat po plaži. Postavljaju se i novi krovovi na kabinama iza mosta, a primetna je i velika količina cvata ženske topole. Neki delovi Štranda zato izgledaju kao da je u maju pao sneg, pa valja i to počistiti jer ova tvorevina topole smeta gotovo svima, a naročito sugrađanima koji su na nju alergični.
Šef spasilačke službe Štranda Dušan Tomičić kaže da će u spasilačkoj službi ove sezone biti angažovano 30 ljudi koji će biti u stalnoj pripravnosti. On dodaje da je deo plaže već obeležen i ostaje samo da se uklone drvene ograde i da se pesak poravna. Duž plaže biće postavljeno sedam spasilačkih kula, a kako kaže Tomičić Spasilačka služba ima dva gumena čamca i jedan gliser, i momci su spremni za početak sezone. U poslednje dve godine na Štrandu nije bilo ni jednog slučaja davljenja sa fatalnim ishodom, što govori o kvalitetu rada ove službe.
Kako do cene?
Bez obzira na koji način i na osnovu kojih kriterijuma je Gojkovićeva donela odluku, nije na odmet podsetiti kako se to ranije radilo. Novosađani se sećaju da je dugi niz godina cena ulaznice za Štrand pratila cenu karte u gradskom prevozu. Zapravo, to je bio jedan od osnovnih repera za njeno utvrđivanje. Tokom prethodnog saziva, rukovodstvo “Gradskog zelenila”, zatražilo je povećanje cene karte za ulaz od deset dinara, ali je tadašnji Izvrši odbor grada to odbio.
Što se kabina tiče, cena najma se određivala tako da novac od iznajmljivanja pokrije troškove eventualnog renoviranja, ali i da nova cena nikada ne bude više od 20 procenata u odnosu na prethodnu godinu. Takođe, treba imati na umu da se računalo da kabine uglavnom iznajmljuju oni koji tokom leta ne idu van grada, te da se radi o, uslovno rečeno, “socijalnim kategorijama”.