strah

  • Začetnik teme Začetnik teme yota
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
kad odgovorite na prvo pitanje,postavljam sledece,ovaj put osoba ima vise dece,tri,i vise,a u pitanju je opet jedno dete,koje ce spasiti od smrti ako umre,ali ako ga spasi,ostala su sirocad bez icega,sta bi ste uradili?
 
i na prvo i na drugo pitanje odgovor je da bih za svoju decu bez razmišljanja dala život ako bi to moglo da spasi bilo koje od njih..a činjenica da bi u tom slučaju ostali siročad jeste strašna, ali ne i neprihvatljiva.
zašto, misliš da siročići nemaju mogućnost da ostvare kvalitetan život?
 
Od bolesti. Strah od zivota je bolest, strah od smrti je nesto cega ljudi nisu svesni, dok se ne suoce sa smrcu, kada proradi nagon samoodrzanja i ko te pita da li hoces da zivis ili ne. Osim ako bolest nije uzela maaha.
 
MI Srbi plasimo se promaje, prehlade i kancera... No kako je opšte poznato da se kancer dobija od prehlade, sasvimje jasno da je prehlada u stvari onaj drevni neprijatelj srpskog naroda...... Zato mi zatvaramo prozre, naš narod nosi jeleke pa i razne gunjčiće i leti i zimi i za svaki slučaj imamo čitav niz izreka, koje nam pomažu da se ove opake napasti braniimo. Na primer... Od smrada niko još nije umro.... Ili na primer... Da je voda dobra, žaba bi bila ko konj. I tako dalje , To je upravo i razlog, što gledamo po deset puta jedne te iste vesti i jednu te istu vremnensku prognozu svki dan. Da nas ne iznenadi vreme.... pa da se prehladimo i zatim dobijemo rak... mada se od kiše dobija ona prehlada, od koje se dobija rak pluća... A s druge strane, od promaje se dobija ona prehlada, od koje se dobija, ko što svako malo dete u svakom selu zna... rak kostiju, koji je neizlečiv, sem ako te ne obaje Stanija, tetka od Sredoja iz Padinske Skele. . Dakle, naši strahvi su karakteristični, a mi se s njimanosimo i borimo na originalan način.
 
Postoje dve vrste straha. Strah koji izaziva neka spoljna opasnost i onaj čiji je izvor u nama samima. Prvi se čini po sebi razumljivim, mada ne mora to uvek biti. Ponekad spoljnom opasnošću prikrivamo unutrašnju pretnju. Na primer, osoba koja se boji groma u osnovi strahuje od svoje potrebe da zgromi samu sebe. Strah koji sami stvaramo je zagonetniji, mučniji, suroviji. Spoljašnji strah ima jasan, određen povod i doživljava se neposredno. Iznutra proizveden strah kao da dolazi niotkuda. Često se javlja bez jasnog povoda. Doživljava se prigušeno, kao neka mučna, tinjajuća uznemirenost, koja ponekad narasta do panike a da se za to ne vidi pravi razlog.
Ma koliko mučni bili, unutrašnji strahovi su jedan od važnih putokaza u spoznaji vlastitog bića. Prateći ih, spuštamo se u sopstvene dubine i tako ih se postepeno oslobađamo. Što smo bliže sebi, to se manje plašimo.
 
Najvetji strah, kao najvetja ljubav, i ne podlezhe bash gradaciji u klasichnom smislu jel da. Svakako je najprisutniji strah od smrti, chak mogu da razumem argument da zhivimo jer se plashimo da umremo.
 

Back
Top