tgdanijela
Poznat
- Poruka
- 7.092
..Najčešće se navode neujednačeni odnosi u porodici...(neki od primjera..)
.. da ukratko opišemo.. neke od ovih patoloških situacija proizlaze, s jedne strane, od nezamenljivog položaja majke, koja postaje u jednom trenutku neizbežna, ali i potrebna kočnica daljeg individualnog razvoja deteta, kočnica koja treba da bude savladana, a s druge strane, od najrazličitijih neusklađenih odnosa u porodici u kojima očev princip, princip patrijarhata, nije u povoljnom odnosu prema majci i ženi. (Istini za volju treba reći da neki naučnici smatraju zastarelim teoriju po kojoj je matrijarhat prethodio patrijarhatu.)
U jednom takvom neusklađenom odnosu otac može da bude izrazito slaba, pasivna i potčinjena strana u porodici, pri čemu detetu nedostaje dovoljno autoritativne snage muškarca da bi je moglo, identifikacijom sa ocem, primiti u sebe i izgraditi svoj budući stav. Otac, naravno, može uopšte i da nedostaje. U ovakvom slučaju, majka je ta koja preuzima i ulogu oca i svojom naglašeno muškaračkom i agresivnom ulogom privezuje dete uz sebe na takav način da ono ili i samo vremenom postaje slabo i pasivno kao otac, pa kasnije bira i takvog bračnog partnera od koga uvek pomalo zazire, kao što zazire i od majke, ili se razvija u homoseksualnu jedinku kod koje gotovo nikad ne izostaje izvestan strah od žene kao takve. (1.Nedostaje identifikacija sa ocem)
U drugom slučaju, kada je otac izrazito despotska, "jaka" figura u kući, pri čemu je majka onda obično uplašena i povodljiva, dete može da razvije u sebi uopšte strah od patrijarhalnog, muškog principa, jačajući tako svoje ženske crte koje potpomažu regresivnoj tendenciji u njemu da ostane neprestano vezan uz majku, koja je, međutim, isto tako nesposobna da mu pribavi sigurnost. (2.Identifikacija sa majkom dovodi do neizgrađenosti te posledične nesigurnosti odnosa prema ženama)
Ako dete ipak uspe da savlada strah od oca, identifikujući se uglavnom sa njim, onda su svi izgledi da će i ono samo postati vremenom tiransko i brutalno, odnoseći se prema ženi kao nižem biću, kao prema svome robu, ostajući na ovaj način celog života suviše: "muško" bez dovoljno nežnosti i delikatnosti prema životu.(3.Identifikacija sa ocem nasilnikom)
U svakom slučaju, i kod ovakvih suviše "muških" kao i suviše "ženskih" osoba, svejedno kome polu pripadali, javlja se strah, često kao stalni životni saputnik. Strah se uvek javlja tamo gde postoji praznina, gde postoji preterano naglašavanje samo jednog principa (poznati Noror vacui)...
.. da ukratko opišemo.. neke od ovih patoloških situacija proizlaze, s jedne strane, od nezamenljivog položaja majke, koja postaje u jednom trenutku neizbežna, ali i potrebna kočnica daljeg individualnog razvoja deteta, kočnica koja treba da bude savladana, a s druge strane, od najrazličitijih neusklađenih odnosa u porodici u kojima očev princip, princip patrijarhata, nije u povoljnom odnosu prema majci i ženi. (Istini za volju treba reći da neki naučnici smatraju zastarelim teoriju po kojoj je matrijarhat prethodio patrijarhatu.)
U jednom takvom neusklađenom odnosu otac može da bude izrazito slaba, pasivna i potčinjena strana u porodici, pri čemu detetu nedostaje dovoljno autoritativne snage muškarca da bi je moglo, identifikacijom sa ocem, primiti u sebe i izgraditi svoj budući stav. Otac, naravno, može uopšte i da nedostaje. U ovakvom slučaju, majka je ta koja preuzima i ulogu oca i svojom naglašeno muškaračkom i agresivnom ulogom privezuje dete uz sebe na takav način da ono ili i samo vremenom postaje slabo i pasivno kao otac, pa kasnije bira i takvog bračnog partnera od koga uvek pomalo zazire, kao što zazire i od majke, ili se razvija u homoseksualnu jedinku kod koje gotovo nikad ne izostaje izvestan strah od žene kao takve. (1.Nedostaje identifikacija sa ocem)
U drugom slučaju, kada je otac izrazito despotska, "jaka" figura u kući, pri čemu je majka onda obično uplašena i povodljiva, dete može da razvije u sebi uopšte strah od patrijarhalnog, muškog principa, jačajući tako svoje ženske crte koje potpomažu regresivnoj tendenciji u njemu da ostane neprestano vezan uz majku, koja je, međutim, isto tako nesposobna da mu pribavi sigurnost. (2.Identifikacija sa majkom dovodi do neizgrađenosti te posledične nesigurnosti odnosa prema ženama)
Ako dete ipak uspe da savlada strah od oca, identifikujući se uglavnom sa njim, onda su svi izgledi da će i ono samo postati vremenom tiransko i brutalno, odnoseći se prema ženi kao nižem biću, kao prema svome robu, ostajući na ovaj način celog života suviše: "muško" bez dovoljno nežnosti i delikatnosti prema životu.(3.Identifikacija sa ocem nasilnikom)
U svakom slučaju, i kod ovakvih suviše "muških" kao i suviše "ženskih" osoba, svejedno kome polu pripadali, javlja se strah, često kao stalni životni saputnik. Strah se uvek javlja tamo gde postoji praznina, gde postoji preterano naglašavanje samo jednog principa (poznati Noror vacui)...