Slično razmišljam kao i Marijana. Ne gadim se životinja, ali smatram da prostor u kojem živiš treba da bude čist - pod čist ne podrazumevam sterilno čist - već normalno održavan. Što se gadljivosti tiče, gadljivija sam prema ljudima nego prema životinjama, obzirom da sam recimo u školi dobila vaške bar jedno 10 puta, a šugu jednom, i to je jedno nezaboravno iskustvo, posle kojeg sam počela ozbiljno da zazirem od bilo kakvog dodira sa nepoznatim osobama, naročito onim sumnjivih higijenskih navika, a kojih ima nenormalno puno. Nikada životinja ne može da smrdi kao neopran čovek. Ama ni svinja u sred svinjca mi ne smrdi tako ogavno kao danima neoprano ljudsko biće, sa nepranim zubima. Da ne govorimo o činjenici da životinja baš i nema svest o potrebi održavanja higijene, a čovek ima, tj. trebalo bi da ima, pa je opet higijena poslednja rupa na svirali. A reko bi ovde po komentarima da Srbi mirišu na ružice i svež planinski povetarac, u stvari, dovoljno je da udješ u gradski prevoz i da shvatih koliko su zapravo naši ljudi štrokavi. A ako je neko lično štrokav, sumnjam da mu je prostor u kojem živi čist. Imala sam na poslu ljude pored kojih nisam mogla da boravim duže od 30 sekundi koliko su smrdeli. Znači ne pričam o uličarim koji nemaju za sapun niti gde da se operu. Govorim o ljudima koji mašinu za veš uključe jednom kvartalno, a okupaju se jednom mesečno, zube peru, ako ima sreće, svaki 5, 6 dan.
Osim toga, ne kapiram logiku po kojoj je odvratno da te pas lizne, a nije odvratno da svršiš ženi u usta, ili da je poližeš dole gde bakterije caruju.
A ako neko ima opsesivno kompulzivni poremećaj, taj ne može da podnese nikakav dodir bilo čega što prethodno nije sterilisano, rukuje se sa gumenim rukavicama, ako se uopšte rukuje i slično. To je psihički poremećaj koji zahteva lečenje, jer ti ljudi ne mogu normalno da funkcionišu u životu. Ovi što se selektivno gade, to je bre lakrdija obična. Što se mene tiče nek se gade, ali kad krenu drugima da sole pamet, e onda r e a g u j e m!