MidHealer
Aktivan član
- Poruka
- 1.194
Iskreno, ja i dalje ne razumem zašto naš narod ima takav paničan strah od kredita.
Verovatno je deo razloga u tome što je zemlja oduvek bila nestabilna, pa niko neće da se "obaveže" na x godina, a sa druge strane "ne zna šta će sutra biti", tj. da li će uopšte još imati posao, ili će opet naići neka nova hiperinflacija, rat, kriza, šta god. To je razumljivo, ali opet ne objašnjava taj nivo straha i odbijanja koji se često sreću kad se potegne ova tema
Posebno su mi nerazumljivi argumenti tipa "ja sad pozajmim x od banke, a moram da vratim 1.5x ili 1.7x tokom 20-30 godina, to je nepravedno!". Pa kako ljudi zamišljaju da to treba da funkcioniše, da svi dobiju beskamatne kredite? Bez obzira na inflaciju tokom godina, i slično? Čak i da tako nešto postoji, recimo podržano od države, to neko, na kraju, mora da finansira. A u slučaju državnih beskamatnih kredita, to bi bili svi mi, kroz porez. Samo zašto bi neko, kome kredit ne treba, finansirao grupu kojoj kredit treba? To bi onda bilo "pravedno"?
A posebno mi je nejasno ono "ako živiš na Zapadu onda si odmah u kreditima do guše" ili "robuješ za kredite", kao da neko nekog tamo prisiljava da uzme kredit, ili kao da u Srbiji (ili exYU) ne postoje krediti?
Da ne pričam o tome da, oni "veliki" krediti (obično za nekretnine) uvek mogu da se "raskinu". Jednostavno, prodaš kuću, vratiš kredit (uz određene penale, naravno, ali ništa izuzetno) i to je to.
Na kraju krajeva, to se sve svodi na lični izbor:
Ako želiš nešto da imaš, za šta trenutno nemaš dovoljno novca na gomili (auto, kuća, jahta, kamion, avion, spejs šatl), možeš da:
- štediš x meseci/godina, pa kad skupiš 100% novca onda kupiš, ili
- uzmeš kredit, kupiš, i onda plaćaš x meseci/godina
Ko ne voli kredite, može da čeka i štedi. Ko ne voli da čeka, ima kredit. Lični izbor, nikakva prisila.
Verovatno je deo razloga u tome što je zemlja oduvek bila nestabilna, pa niko neće da se "obaveže" na x godina, a sa druge strane "ne zna šta će sutra biti", tj. da li će uopšte još imati posao, ili će opet naići neka nova hiperinflacija, rat, kriza, šta god. To je razumljivo, ali opet ne objašnjava taj nivo straha i odbijanja koji se često sreću kad se potegne ova tema

Posebno su mi nerazumljivi argumenti tipa "ja sad pozajmim x od banke, a moram da vratim 1.5x ili 1.7x tokom 20-30 godina, to je nepravedno!". Pa kako ljudi zamišljaju da to treba da funkcioniše, da svi dobiju beskamatne kredite? Bez obzira na inflaciju tokom godina, i slično? Čak i da tako nešto postoji, recimo podržano od države, to neko, na kraju, mora da finansira. A u slučaju državnih beskamatnih kredita, to bi bili svi mi, kroz porez. Samo zašto bi neko, kome kredit ne treba, finansirao grupu kojoj kredit treba? To bi onda bilo "pravedno"?
A posebno mi je nejasno ono "ako živiš na Zapadu onda si odmah u kreditima do guše" ili "robuješ za kredite", kao da neko nekog tamo prisiljava da uzme kredit, ili kao da u Srbiji (ili exYU) ne postoje krediti?

Na kraju krajeva, to se sve svodi na lični izbor:
Ako želiš nešto da imaš, za šta trenutno nemaš dovoljno novca na gomili (auto, kuća, jahta, kamion, avion, spejs šatl), možeš da:
- štediš x meseci/godina, pa kad skupiš 100% novca onda kupiš, ili
- uzmeš kredit, kupiš, i onda plaćaš x meseci/godina
Ko ne voli kredite, može da čeka i štedi. Ko ne voli da čeka, ima kredit. Lični izbor, nikakva prisila.