Što većina Srba danas misle o događajima u Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku i ostalim stratištima 1991. godine?

Šta god da je pisalo JNA i SFRJ su bili okupatori u Hrvatskoj isto kao Turci i Osmansko Carstvo u Srbiji bez razlike.gluposr
Glupost.Zainteresovane strane nisu taj sukob okarkterisale kao agresiju ni okupaciju nego kao tragični sukob.Znači Franjo Tuđman u ime Hrvata svojom rukicom potpisao .Ti ćeš reći da i to nije važno jer Hrvatima potpis odnosno reč ništa ne znači.
 
Kako najplodniji period kad do 19. stoljeća niste imali ni jedne knjige ni jednog pisca?
Dositej Obradović
  • Слово поучитељно Госп. Георг. Јоакима Цоликофера, Лајпциг, 1774, 31 стр.
  • Писмо Харалампију, 1783.
  • Живот и прикљученија Д.О., Лајпциг, 1783.
  • Совјети здраваго разума, Лајпциг, 1784, 119 стр.
  • Езопове и прочих разних баснотворцев басне, Лајпциг, 1788, 451 стр.
  • Песме о избавленију Сербије, Беч, 1789, 4 стр.[58]
  • Собраније разних наравоучителних вешчеј, Пешта, 1793, 2 + стр.
 
Kako ne možemo da očekujemo? JNA je bila vojska SFRJ a ta država je imala svoj ustav u kojem je pisalo da je sastavljena od 6 republika i da svaka od njih ima pravo na odcijepljenje.
e popiskim ti se na taj ustav separatisticki iz 1974te koji ste i stvorili da biste srusili jugoslaviju. tada je izmenjen ustav sfrj, i clan br 1 koji je glasio

JUGOSLAVIJA JE NEDELJIVA ZAJEDNICA

kad su srbi 1989 vragtiliustav onaj -re 1974 pocel iste da galamite SRBI RUSE USTAV

pa viste ga srusili 74te i napravili novi te ubaicli i bas to nasta se pozivas da republike mogudase otcepe

ali i to nije bilo definisano kako!


Ispada da JNA nije poštovala ustav SFRJ i da je zapravo JNA izvršila udar na državnopravni poredak u SFRJ.
jeste postovala je ustav ali onaj pre 1974 koji je srbija vratila na staro


sto bi vi rusili nesto i menjali a sto je svakako napravljeno 74te iskljucivo na stetu srbije jer je taj ustav delovao destruktivno samo po sbriju...





Naši branitelji jesu blokirali JNA kasarne ali to se desilo tek u 9 misecu 1991. godine ne iz čista mira nego kao odgovor na činjenicu da je JNA i prije toga već pokrenula napad na Hrvatsku
ne glupetaj
blokada kasarne u vukovaru je bila krajem osmog meseca kao i napadi na vojnike tamo
odbili ste legitiman ultimatum legitimne vojne sile jna da jo jdeblokirate kasarnu

isli ste da izazovete otvoren sukob sa jna po svaku cjenu!

a do tada jna nije bila u otvorenom sukobu sa vama sto ste zeljeli

kako objasnjavas ovo :

U Vukovaru i okolini je u prolece i rano leto ubijeno ili nestalo oko 200 Srba NITI JEDAN HRVATSKI CIVIL!

Srbi su masovno otpustani sa posla , prepadani su i odvodjeni sa posla od kuce , na putu do posla...

U Vukovaru je na vlasti posle prvih dmeokratskih izbora bila projugoslovenska opcija i socijalsiticka, hdz je samo u vukovaru doziveo debakl da nije imao ni 25 % ... srbin gradonacelnik je ipak dao da se vlast sastavi posteno pola od srba pola od hrvata...

posle prvog maja vise nije dolazio na posao zbog sovje licne bezbednosti jer je gradom zavladao terorom, tomsilav mercep...

Kako sve to obajsnjavas?

Ko vas ne zna....


. Na primjer granatiranje Vukovara je počelo u 8 misecu 1991. godine,
blokiras kasarnu , snajperima ubijas vojnike, cak i one koji su isli do poste... odbijas ultimatum da odblokiras kasarnu , jasno je da zelis sukob.
''ODBRNAU GRADA'' spremas u centru grada sto je ludacki i protivno bilo kakvoj vojnoj strategiji... umesto da ispred...

ali hteli ste yrtve da grad se pretvori u pakao... yato odbijate ultimatum , kolona krece da deblokira kasarnu a vi na nju iz centra grada udarate sa minobacacima i artiljerijom...

samim tim postajete legalna meta...

mnogo ste vi naivni....

mnogo!




u Osijeku su tenkovima gazili automobile i pucali po građanima u 6 misecu 1991. godine.
 
Poslednja izmena:
Dositej Obradović
  • Слово поучитељно Госп. Георг. Јоакима Цоликофера, Лајпциг, 1774, 31 стр.
  • Писмо Харалампију, 1783.
  • Живот и прикљученија Д.О., Лајпциг, 1783.
  • Совјети здраваго разума, Лајпциг, 1784, 119 стр.
  • Езопове и прочих разних баснотворцев басне, Лајпциг, 1788, 451 стр.
  • Песме о избавленију Сербије, Беч, 1789, 4 стр.[58]
  • Собраније разних наравоучителних вешчеј, Пешта, 1793, 2 + стр.
Uuuuu "čak" jedan vaš pisac/književnik u 18. stoljeću. Stvarno "mnogo".
 
e popiskim ti se na taj ustav separatisticki iz 1974te koji ste i stvorili da biste srusili jugoslaviju. tada je izmenjen ustav sfrj, i clan br 1 koji je glasio

JUGOSLAVIJA JE NEDELJIVA ZAJEDNICA

kad su srbi 1989 vragtiliustav onaj -re 1974 pocel iste da galamite SRBI RUSE USTAV

pa viste ga srusili 74te i napravili novi te ubaicli i bas to nasta se pozivas da republike mogudase otcepe

ali i to nije bilo definisano kako!



jeste postovala je ustav ali onaj pre 1974 koji je srbija vratila na staro


sto bi vi rusili nesto i menjali a sto je svakako napravljeno 74te iskljucivo na stetu srbije jer je taj ustav delovao destruktivno samo po sbriju...






ne glupetaj
blokada kasarne u vukovaru je bila krajem osmog meseca kao i napadi na vojnike tamo
odbili ste legitiman ultimatum legitimne vojne sile jna da jo jdeblokirate kasarnu

isli ste da izazovete otvoren sukob sa jna po svaku cjenu!

a do tada jna nije bila u otvorenom sukobu sa vama sto ste zeljeli

kako objasnjavas ovo :

U Vukovaru i okolini je u prolece i rano leto ubijeno ili nestalo oko 200 Srba NITI JEDAN HRVATSKI CIVIL!

Srbi su masovno otpustani sa posla , prepadani su i odvodjeni sa posla od kuce , na putu do posla...

U Vukovaru je na vlasti posle prvih dmeokratskih izbora bila projugoslovenska opcija i socijalsiticka, hdz je samo u vukovaru doziveo debakl da nije imao ni 25 % ... srbin gradonacelnik je ipak dao da se vlast sastavi posteno pola od srba pola od hrvata...

posle prvog maja vise nije dolazio na posao zbog sovje licne bezbednosti jer je gradom zavladao terorom, tomsilav mercep...

Kako sve to obajsnjavas?

Ko vas ne zna....



blokiras kasarnu , snajperima ubijas vojnike, cak i one koji su isli do poste... odbijas ultimatum da odblokiras kasarnu , jasno je da zelis sukob.
''ODBRNAU GRADA'' spremas u centru grada sto je ludacki i protivno bilo kakvoj vojnoj strategiji... umesto da ispred...

ali hteli ste yrtve da grad se pretvori u pakao... yato odbijate ultimatum , kolona krece da deblokira kasarnu a vi na nju iz centra grada udarate sa minobacacima i artiljerijom...

samim tim postajete legalna meta...

mnogo ste vi naivni....

mnogo!
Imate li dokaze da je 200 Srba ubijeno u Vukovaru u proliće i lito 1991. godine? Na primjer neka presuda nekog suda?
 
Ђе ћеш већи од тебе. Појавиш се ниоткуд и отвориш по милионити пут тему која је прежвакана уздуж и попреко, е да би доказао неку хрватску "супериорност" и нахранио сопствени болесни его. Дечко, колико имаш година, одакле си?
 
Imate li dokaze da je 200 Srba ubijeno u Vukovaru u proliće i lito 1991. godine? Na primjer neka presuda nekog suda?
prije otvorenog uskoba u vukovaru je ubijeno do 200 srba.

Једног старца Стевана Инића (63), пензионера убио је његов комшија Михајло Мијо Геленчир, 1. маја 1991. године из пиштоља, хицем у главу. Разлог за ово убиство је ношење заставе савезне државе Југославије, са петокраком, јер се у целој држави обележавао државни празник рада Први мај

Јован Јаковљевић (51), Дана 29. јуна 1991. године у 23 сата испред његове куће дошли су наоружани људи у црним оделима. Тражили су Јована да изађе из куће. Убијен је рафалом на кућном прагу.
На путу ка Бршадину хицима из ватреног оружја 20. јуна 1991. убијен је Драган Ивковић (28), младић српске националности. Истог дана у Вуковару је смртно страдао цивил Стеван Зверац.

Слободан Вучковић, рођен 1955. године у Вуковару, вратио се крајем 1980-их година из Немачке, где је радио као шофер. Желео је да се скраси у родном граду и да отвори приватну фирму Мерчепови људи су дошли по Вучковића у кућу, и одвели га у приватни затвор Месне заједнице „Никола Демоња“, у Боровом Насељу. Ту су га свирепо мучили и убили. После су леш одвезли до обале Дунава и затим бацили у реку. 11. јула 1991. године Дунав је у Србији избацио његов леш.

Дана 4. јула 1991. године у Борову насељу (део градске зоне Вуковар), у Козарачкој улици, где су већином живели Срби, спроведена је акција етничког чишћења Срба, од стране хрватских полицијских и паравојних јединица, које су биле под надзором Томислава Мерчепа и Благе Задре (високи функционери странке ХДЗ за Вуковар). Овакве акције странке ХДЗ су биле илегалне и антиуставне
У тој злочиначкој акцији убијени су: Драган Мијатовић, Стојан Стојановић, Миленко Ћирић, Обрад Драча (38), Богдан Ступар и Миодраг Ружић. Још неколицина српских кућа у Козарачкој улици је опљачкано, а потом и разорено динамитом.

У исто време у Товарнику су од стране хрватских снага заробљени па убијени цивили Милан Шолић (31) и Синиша Стрижак (25) који се налази на листи несталих лица.
Убијено је и 9 лица: Љубомир Николић, Ђорђе Вучинић, Божо Шкорић, Здравко Дадић, Миленко Ђуричић, Милорад Ђекић
Љубан Вучинић (48) је рођен у Славском Пољу, крај Вргинмоста. У родном крају школовао, мало радио, а онда отишао прво у Загреб, па у Борово насеље где се оженио и добио двоје деце. Био је стално запослен у транспортној фирми „Борово Транспорт“ као возач Тог 22. јула 1991. Љубан Вучинић је одведен око 03.00 часова у жутом ауту марке „Лада“ од униформисаних и наоружаних лица. Све ствари биле по кући разбацане. Неко је обавио претрес његове куће
Зоран Филиповић (23), од оца Милана, по националности Србин, рођен у Вуковару. Пре рата живео у вуковарском градском насељу Лужац





Припадници ЗНГ долазе у самачки хотел у Борову насељу 13. јула 1991. око 17 часова, по Миленка Ђуричића са лажном оптужбом да је шпијун контраобавештајне службе ЈНА. Одводе га из самачког хотела аутом до реке Дунав Његово унакажено тело је Дунав избацио 1. августа 1991. код места Сусек, код Челарева у Србији


ovo je spisak pre avgusta



ima jos dosta....
do pcoetka septrembra i krvavog sukoba otvorenog sukoba sa jna...


napominjem najbitnije do tada nije stradao niti jedan HRVATSKI CIVIL


to sve govori.
 
prije otvorenog uskoba u vukovaru je ubijeno do 200 srba.

Једног старца Стевана Инића (63), пензионера убио је његов комшија Михајло Мијо Геленчир, 1. маја 1991. године из пиштоља, хицем у главу. Разлог за ово убиство је ношење заставе савезне државе Југославије, са петокраком, јер се у целој држави обележавао државни празник рада Први мај

Јован Јаковљевић (51), Дана 29. јуна 1991. године у 23 сата испред његове куће дошли су наоружани људи у црним оделима. Тражили су Јована да изађе из куће. Убијен је рафалом на кућном прагу.
На путу ка Бршадину хицима из ватреног оружја 20. јуна 1991. убијен је Драган Ивковић (28), младић српске националности. Истог дана у Вуковару је смртно страдао цивил Стеван Зверац.

Слободан Вучковић, рођен 1955. године у Вуковару, вратио се крајем 1980-их година из Немачке, где је радио као шофер. Желео је да се скраси у родном граду и да отвори приватну фирму Мерчепови људи су дошли по Вучковића у кућу, и одвели га у приватни затвор Месне заједнице „Никола Демоња“, у Боровом Насељу. Ту су га свирепо мучили и убили. После су леш одвезли до обале Дунава и затим бацили у реку. 11. јула 1991. године Дунав је у Србији избацио његов леш.

Дана 4. јула 1991. године у Борову насељу (део градске зоне Вуковар), у Козарачкој улици, где су већином живели Срби, спроведена је акција етничког чишћења Срба, од стране хрватских полицијских и паравојних јединица, које су биле под надзором Томислава Мерчепа и Благе Задре (високи функционери странке ХДЗ за Вуковар). Овакве акције странке ХДЗ су биле илегалне и антиуставне
У тој злочиначкој акцији убијени су: Драган Мијатовић, Стојан Стојановић, Миленко Ћирић, Обрад Драча (38), Богдан Ступар и Миодраг Ружић. Још неколицина српских кућа у Козарачкој улици је опљачкано, а потом и разорено динамитом.

У исто време у Товарнику су од стране хрватских снага заробљени па убијени цивили Милан Шолић (31) и Синиша Стрижак (25) који се налази на листи несталих лица.
Убијено је и 9 лица: Љубомир Николић, Ђорђе Вучинић, Божо Шкорић, Здравко Дадић, Миленко Ђуричић, Милорад Ђекић
Љубан Вучинић (48) је рођен у Славском Пољу, крај Вргинмоста. У родном крају школовао, мало радио, а онда отишао прво у Загреб, па у Борово насеље где се оженио и добио двоје деце. Био је стално запослен у транспортној фирми „Борово Транспорт“ као возач Тог 22. јула 1991. Љубан Вучинић је одведен око 03.00 часова у жутом ауту марке „Лада“ од униформисаних и наоружаних лица. Све ствари биле по кући разбацане. Неко је обавио претрес његове куће
Зоран Филиповић (23), од оца Милана, по националности Србин, рођен у Вуковару. Пре рата живео у вуковарском градском насељу Лужац





Припадници ЗНГ долазе у самачки хотел у Борову насељу 13. јула 1991. око 17 часова, по Миленка Ђуричића са лажном оптужбом да је шпијун контраобавештајне службе ЈНА. Одводе га из самачког хотела аутом до реке Дунав Његово унакажено тело је Дунав избацио 1. августа 1991. код места Сусек, код Челарева у Србији


ovo je spisak pre avgusta



ima jos dosta....
do pcoetka septrembra i krvavog sukoba otvorenog sukoba sa jna...


napominjem najbitnije do tada nije stradao niti jedan HRVATSKI CIVIL


to sve govori.
Spisak može biti i lažan. Pitam te imaš li prave konkretne dokaze poput sudskih presuda?
 
Pa ajde nabroji te "mnoge".
Novo književno stoleće otvara nesuđeni srpski despot Đorđe Branković (1645-1711) opsežnom Slavenoserbskom hronikom, pisanom teško pristupačnim jezikom ali vrlo značajno po uticaju na razvoj naše istoriografije i političke misli u 18. v. U monaškoj literaturi, koja i dalje preovlađuje, izdvajaju se dela na narodnom jeziku u koja spada putopis u Svetu zemlje Jeroteja Račanina iz 1721, kao i mnogobrojne besede Gavrila Stefanovića Venclovića (druga polovina 17. v. - oko 1747), koji je pisao uporedo i stari, srpskoslovenskim, i narodnim jezikom. On je vrstan znalac srpskog jezika, istinski jezički stvaralac, majstor besedničkog stila.

Srpska književnost ipak nije krenula putevima ikoje je otvorio Venclović. Nepripremljeni za život u novoj sredini, bez škola i učitelja, bez knjiga i štamparija, Srbi se okreću "jednovernoj" Rusiji ištući od nje pomoć. Prve regularne škole osnivaju ruski učitelji, u njima se uči iz ruskih knjiga na ruskoslovenskom, koji postaje jezik liturgije i čitave kulture. Preko Rusa dolaze i druge novine: dominacija stiha umesto dotadašnje retorske proze (osnovni stih je tzv. poljski trinaesterac), barokni ornamentalizam, drama. Sholastička gimnazija u Sremskim Karlovcima (1733-1739), čiji su osnivači učenici Kijevske duhovne akademije, bila je prvo žarište nove, barokne književne kulture. Iz te konstitutivne faze novog stila, osim prigodnih, religioznih i rodoljubivih pesama, imamo i dva opsežnija dela u stihu: baroknu dramu Traedokomedija (izvedena 1734) Emanuela Kozačinskog i zbornik grbova i heraldičkih pesama Stematografija (1741) Hristifora Žefarovića. U oba dela vizija srpske istorije dovodi se u sklad sa suvremenim nacionalnim težnjama i potrebama.

Na tim temeljima u narednim decenijama izrastaju dva svestrana stvaraoca, Jovan Rajić (1726-1801) i Zaharije Orfelin (1726-1785), prvi teolog, istoričar i pesnik, drugi daroviti slikar, naučnik i pesnik. Među Rajićevim delima izdvaja se monumentalna Istorija raznih slovenskih narodov, naipače Bolgar, Horvatov i Serbov (I-IV, 1794/5), sinteza čitave naše dotadašnje istoriografske literature, prožeta rodoljubivim osećanjima i prosvetiteljskim idejama, značajna i kao riznica književnih motiva iz nacionalne prošlosti. Orfelin se više rukovodio suvremenim potrebama naroda. On je pokrenuo prvi časopis na slovenskom jugu ("Slavenoserbski magazin", 1768), pisao školske udžbenike, radove iz ekonomije, fizike, dao veliku monografiju ruskog cara Petra I. Među pesmama najznačajnija mu je "Plač Serbiji" (1761), nacionalna jeremijada, slobodoumna i kritična, napisana u dve jezičke verzije, srpskoj i crkvenoslovenskoj. Kao i Rajić, Orfelin je pošao od ruskih baroknih modela 17. v., da bi se kasnije približio idealima ruskog i zapadnog prosvetiteljstva.

Evropeizacija i rađanje nove književnosti​

Početkom 80-tih godina 18. v., u doba cara reformatora Josifa II, srpska književnost ulazi u period korenitih preobražaja. Inicijator promena bio je prosvetitelj i racionalista Dositej Obradović
 
Novo književno stoleće otvara nesuđeni srpski despot Đorđe Branković (1645-1711) opsežnom Slavenoserbskom hronikom, pisanom teško pristupačnim jezikom ali vrlo značajno po uticaju na razvoj naše istoriografije i političke misli u 18. v. U monaškoj literaturi, koja i dalje preovlađuje, izdvajaju se dela na narodnom jeziku u koja spada putopis u Svetu zemlje Jeroteja Račanina iz 1721, kao i mnogobrojne besede Gavrila Stefanovića Venclovića (druga polovina 17. v. - oko 1747), koji je pisao uporedo i stari, srpskoslovenskim, i narodnim jezikom. On je vrstan znalac srpskog jezika, istinski jezički stvaralac, majstor besedničkog stila.

Srpska književnost ipak nije krenula putevima ikoje je otvorio Venclović. Nepripremljeni za život u novoj sredini, bez škola i učitelja, bez knjiga i štamparija, Srbi se okreću "jednovernoj" Rusiji ištući od nje pomoć. Prve regularne škole osnivaju ruski učitelji, u njima se uči iz ruskih knjiga na ruskoslovenskom, koji postaje jezik liturgije i čitave kulture. Preko Rusa dolaze i druge novine: dominacija stiha umesto dotadašnje retorske proze (osnovni stih je tzv. poljski trinaesterac), barokni ornamentalizam, drama. Sholastička gimnazija u Sremskim Karlovcima (1733-1739), čiji su osnivači učenici Kijevske duhovne akademije, bila je prvo žarište nove, barokne književne kulture. Iz te konstitutivne faze novog stila, osim prigodnih, religioznih i rodoljubivih pesama, imamo i dva opsežnija dela u stihu: baroknu dramu Traedokomedija (izvedena 1734) Emanuela Kozačinskog i zbornik grbova i heraldičkih pesama Stematografija (1741) Hristifora Žefarovića. U oba dela vizija srpske istorije dovodi se u sklad sa suvremenim nacionalnim težnjama i potrebama.

Na tim temeljima u narednim decenijama izrastaju dva svestrana stvaraoca, Jovan Rajić (1726-1801) i Zaharije Orfelin (1726-1785), prvi teolog, istoričar i pesnik, drugi daroviti slikar, naučnik i pesnik. Među Rajićevim delima izdvaja se monumentalna Istorija raznih slovenskih narodov, naipače Bolgar, Horvatov i Serbov (I-IV, 1794/5), sinteza čitave naše dotadašnje istoriografske literature, prožeta rodoljubivim osećanjima i prosvetiteljskim idejama, značajna i kao riznica književnih motiva iz nacionalne prošlosti. Orfelin se više rukovodio suvremenim potrebama naroda. On je pokrenuo prvi časopis na slovenskom jugu ("Slavenoserbski magazin", 1768), pisao školske udžbenike, radove iz ekonomije, fizike, dao veliku monografiju ruskog cara Petra I. Među pesmama najznačajnija mu je "Plač Serbiji" (1761), nacionalna jeremijada, slobodoumna i kritična, napisana u dve jezičke verzije, srpskoj i crkvenoslovenskoj. Kao i Rajić, Orfelin je pošao od ruskih baroknih modela 17. v., da bi se kasnije približio idealima ruskog i zapadnog prosvetiteljstva.

Evropeizacija i rađanje nove književnosti​

Početkom 80-tih godina 18. v., u doba cara reformatora Josifa II, srpska književnost ulazi u period korenitih preobražaja. Inicijator promena bio je prosvetitelj i racionalista Dositej Obradović
Pa vidi. Ja bi stvarno volio da si ti u pravu i da ste imali književnost i pisce jer onda bi ste možda napokon prestali svojatati naše. Ali nekako mi to nema logike. Nažalost. Jer da ste vi zaista imali vaše onda vam ne bi palo na pamet pričati da su naši Marin Držić, Ivan Gundulić, Bartol Kašić, Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Relković ustvari vaši odnosno da nisu Hrvati nego Srbi.
 
Spisak može biti i lažan. Pitam te imaš li prave konkretne dokaze poput sudskih presuda?
На крају ће да буде да се Бљесак и Олуја нису десили, јер нико није одговарао за то. Хрватска логика.
 
Moramo konstatovati da Štef pati od preteranog izliva domoljublja na mozak.
Дошао нам доказати да смо бизантски накот, цгани, опанчари и слично, како би се могао победоносно вратити у своје крдо и добити орден "звонимировог трокрца са даничиним 00 у храстовом лишћу и лангобардском плетеру". А можда једног дана и напише "Како се калио хрватски челик".
 
Дошао нам доказати да смо бизантски накот, цгани, опанчари и слично, како би се могао победоносно вратити у своје крдо и добити орден "звонимировог трокрца са даничиним 00 у храстовом лишћу и лангобардском плетеру". А можда једног дана и напише "Како се калио хрватски челик".
И правиле потковице.
 
Čak i da jesi u pravu, čak i da jesu srpski civili prvi ubijeni u Hrvatskoj to ne može prominiti činjenicu da su Srbi bili agresori i okupatori u tom ratu a Hrvati oni koji brane svoje. Uvik je kriv onaj koji tuđe želi i na tuđem ratuje bez obzira tko je prvi zapucao i ubio.
ко је напао те хрвате? напало их само присуство Срба.
 
Pa vidi. Ja bi stvarno volio da si ti u pravu i da ste imali književnost i pisce jer onda bi ste možda napokon prestali svojatati naše. Ali nekako mi to nema logike. Nažalost. Jer da ste vi zaista imali vaše onda vam ne bi palo na pamet pričati da su naši Marin Držić, Ivan Gundulić, Bartol Kašić, Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Relković ustvari vaši odnosno da nisu Hrvati nego Srbi.
Tvrdio si da nismo imali ni jednog pisca do 19 veka.Svako može da pogreši.Živiš u sredini koja je opterećena predrasudama i šovinizmom,tamo gde laž caruje.Dubrovačka književnost pripada srpskoj književnosti.Okolnost što su stanovnici Dubrovnika kasnije postali Hrvati ne utiče na tu činjenicu.
 
На крају ће да буде да се Бљесак и Олуја нису десили, јер нико није одговарао за то. Хрватска логика.
Desili su se Bljesak i Oluja ali nisu bili zločini. Nije svaki progon zločin. Jer kad bi svaki progon bio zločin bez obzira o čijoj zemlji se radi onda bi ispalo da ste i vi počinili zločine nad Turcima u prvom srpskom ustanku i drugom srpskom ustanku odnosno da to nije bila vaša borba protiv okupacije nego etničko čišćenje Turaka.
 

Back
Top