Стивен Кинг

Da li si čitala šta Dejan Ognjanović piše o Kingu u Poetici horora? Vrlo je kritički nastrojen prema njemu.
Mada je teoretičar horora S. T. Džoši još brutalniji u svojoj kritici Kingove proze.
Nisam.

Nisam ogromni poštovalac Kinga, jer ima stvari koje me kod njega konstantno nerviraju. Mislim da sam već navela šta. Ima običaj da se potpuno pogubi u detaljima koji ničemu ne doprinose, i mnogi su mi njegovi zapleti bili skoro pa infantilni. Ali kad uspe, onda zaista uspe. S njim je više hit-and- mis nego bilo šta drugo. Međutim, svakako sam čitala i gore. Ima jedna knjiga o ukletoj kući, Hell House, koja je navodno klasik američkog horora, i nije ni prineti Kingu. Zapravo je nebulozna. Tako da, nit sam fan Kinga, nit ga mrzim. Ima dobrih stvari, i ima žešćih promašaja.
 
Da li si čitala šta Dejan Ognjanović piše o Kingu u Poetici horora? Vrlo je kritički nastrojen prema njemu.
Mada je teoretičar horora S. T. Džoši još brutalniji u svojoj kritici Kingove proze.
Читао ја, укратко - сувопаран стил и реферирање на поп личности. Све у свему има истине, али има Кинг и квалитете.
 
Nisam.

Nisam ogromni poštovalac Kinga, jer ima stvari koje me kod njega konstantno nerviraju. Mislim da sam već navela šta. Ima običaj da se potpuno pogubi u detaljima koji ničemu ne doprinose, i mnogi su mi njegovi zapleti bili skoro pa infantilni. Ali kad uspe, onda zaista uspe. S njim je više hit-and- mis nego bilo šta drugo. Međutim, svakako sam čitala i gore. Ima jedna knjiga o ukletoj kući, Hell House, koja je navodno klasik američkog horora, i nije ni prineti Kingu. Zapravo je nebulozna. Tako da, nit sam fan Kinga, nit ga mrzim. Ima dobrih stvari, i ima žešćih promašaja.
Već sam više puta rekao da mi je King bolji u kratkoj formi, u pričama. Ima kvaliteta i u romanima, ali i dosta nedostataka. Iako sam nekoliko puta sebi
obećao da mu se neću vraćati, ipak ga opet čitam, ima tu neke magije, mora se priznati.
Ovaj Hell House je od Ričarda Metisona? Nisam čitao.
 
Već sam više puta rekao da mi je King bolji u kratkoj formi, u pričama. Ima kvaliteta i u romanima, ali i dosta nedostataka. Iako sam nekoliko puta sebi
obećao da mu se neću vraćati, ipak ga opet čitam, ima tu neke magije, mora se priznati.
Ovaj Hell House je od Ričarda Metisona? Nisam čitao.
Ebiga, knjiga me nije toliko dojmila da bih zapamtila pisca, mada mislim da si u pravu. Onako ok početak, ništa naročito, tra la la, ali kasnije postaje baš bezveze. Naročito mi je kraj namestio živce. Nemam pojma ko je pomislio da je to neki "klasik", više me je Dickens bio u stanju uplašiti :mrgreen: Ali to su Američani a njih svaki đavo plaši.
 
Ebiga, knjiga me nije toliko dojmila da bih zapamtila pisca, mada mislim da si u pravu. Onako ok početak, ništa naročito, tra la la, ali kasnije postaje baš bezveze. Naročito mi je kraj namestio živce. Nemam pojma ko je pomislio da je to neki "klasik", više me je Dickens bio u stanju uplašiti :mrgreen: Ali to su Američani a njih svaki đavo plaši.
Ne znam da li si čitala Roberta Ejkmana? Iako nije horor koji može naročito uplašiti, napisano je vrhunski. Ejkman je možda i najbolji žanrovski pisac,
zapravo može stati rame uz rame sa glavnotokovskim, čak je verovatno i bolji od mnogih.
 
Poenta je da kad se naumi, King ume dati "meso" svojim likovima, da ih doživite kao komšije, realne ljude. I takođe, kad se naumi, ume da napravi atmosferu. Problem je što ostavlja utisak da je ljude morao sresti u rl, kao osnovu, da bi od njih napravio likove. I da je vešt uglavnom kad treba opisati male gradove u provinciji iz doba njegovog sopstvenog detinjstva. Sad, i to je već mnogo, masa ostalih ne ume ni to. Masa pisaca ne ume da prizove sećanja i da im kosti i meso. Zato sam uvek malo slaba na Kinga, bez obzira na njegove promašaje, jer on to ume. Njegovi "mali provincijski gradovi" su slasni.
 
Meni pomalo smeta što su kod njega deca često glavni likovi, ili jedni od glavnih likova, previše piše o detinjstvu. Mislim da to radi zbog toga što je to
dobar komercijalni trik, ljudi se češće povezuju ako su deca u pitanju, budu sentimentalni, tako da je i to jedan od razloga što je King toliko popularan.
 
Poenta je da kad se naumi, King ume dati "meso" svojim likovima, da ih doživite kao komšije, realne ljude. I takođe, kad se naumi, ume da napravi atmosferu. Problem je što ostavlja utisak da je ljude morao sresti u rl, kao osnovu, da bi od njih napravio likove. I da je vešt uglavnom kad treba opisati male gradove u provinciji iz doba njegovog sopstvenog detinjstva. Sad, i to je već mnogo, masa ostalih ne ume ni to. Masa pisaca ne ume da prizove sećanja i da im kosti i meso. Zato sam uvek malo slaba na Kinga, bez obzira na njegove promašaje, jer on to ume. Njegovi "mali provincijski gradovi" su slasni.
Under the dome ( Под куполом ) ми је управо зато један од његових омиљених романа иако није тако добро прошао. Ту мајсторски креира микрокосмос.
 
Under the dome ( Под куполом ) ми је управо зато један од његових омиљених романа иако није тако добро прошао. Ту мајсторски креира микрокосмос.
Slažem se. I meni je to jedna iznenađujuća dobra knjiga, i čudi me što je toliko ljudi ne voli. Svi se kunu u It, a meni je Under mnogo bolja stvar.
 
Meni pomalo smeta što su kod njega deca često glavni likovi, ili jedni od glavnih likova, previše piše o detinjstvu. Mislim da to radi zbog toga što je to
dobar komercijalni trik, ljudi se češće povezuju ako su deca u pitanju, budu sentimentalni, tako da je i to jedan od razloga što je King toliko popularan.
Evo, naprimer, (opet ja o It) ali Leto noći Dena Simonsa je jedno deset puta bolja varijanta It-a. Ista stvar, neka vukoebina u Americi 60-ih, deca glavni likovi, bore se sa zlom. Standard. Kad pričam, a ako nisi čitao, rekao bi da je King pisao. Međutim, knjiga je zaista dobra, i zapravo ne volim što je ljudi upoređuju s It, mada je to najbrži način da nekom objasniš šta da očekuje. Ali, svakako će za očekivanja dobit više, nego od It. Imam Leto noći na kompu, i svako malo, kad nemam ništa pametnije, uzmem da preletim po koju stranu. To iskustvo nikad nisam imala s It.
 
И мени је бољи од ИТ-а. Крај је исто тако јако специфичан и оригиналан мада делује мало блесаво. :)
Jeste, malo previše akcije za moj ukus, ali opet, priča je specifična, ko što kažeš, i atmosfera jako dobra. Tako da sam uz sve to nekako progutala i kraj, kao logičan. Ipak su to deca :)
 
'kupola' je ok, pristojno napisana, obimna, dobra atmosfera... pravi Stiven King 😃, ali ipak mislim da je 'To' mnogo bolji, zanimljiviji..
Btw, da li vam se sviđa ' Dalas'? Odlična ideja, slična onoj iz 'Bjuika', ali bolje razrađena. A završetak knjige/knjiga je poseban Kingov problem ; nikad mi se ni jedan kraj nije dopao...
 
Далас нисам читао, а крај Бјуика 8 рецимо јесте.
Na, mislim, Goodreadsu, ili već tako nekom od tih sajtova, ljudi generalno mrze Bjuik 8, dok ja, s druge strane, stvarno volim tu knjigu. Kao što reče jedan član gore, King ima generalno taj problem sa završecima, dok mi je u Bjuiku čak i kraj vanredno dobar. Masa ljudi se žali da se u knjizi ništa ne dešava i da je kraj nejasan, a meni je, opet, priča prepuna dešavanja, i uostalom, poenta je u atmosferi koju to čudo u obliku auta izaziva a ne toliko u akciji samoj po sebi. I mislim da je atmosferu uradio odlično. Isto tako, završetak mi je sjajan, onaj samo delić trenutka za koliko su uspeli da bace pogled mesto odakle je "Bjuik" verovatno došao, taj totalno drugi svet, paralelni univerzum, šta god - uopšte mi nije smetalo jer misterija nije nikad detaljno elaborirana. Prava strava je sadržana baš u tom jednom jedinom pogledu u totalno ludilo, koje je do kraja ostalo nejasno.
 
'kupola' je ok, pristojno napisana, obimna, dobra atmosfera... pravi Stiven King 😃, ali ipak mislim da je 'To' mnogo bolji, zanimljiviji..
Btw, da li vam se sviđa ' Dalas'? Odlična ideja, slična onoj iz 'Bjuika', ali bolje razrađena. A završetak knjige/knjiga je poseban Kingov problem ; nikad mi se ni jedan kraj nije dopao...
Kupola je, meni, bolja od It. Mislim da je mnogo strašnija jer - osim same kupole - sva čudovišta u knjizi su ljudi. Realno je, po meni, mnogo jezivije nego bilo kakva karakondžula. Seti se Misery, tu nema nikakvih natprirodnih bića ni situacija, a knjiga je jeziva upravo zbog toga - jer je to nešto što se može dogoditi u realnom životu. Mislim, ako si baš toliko nesretan ko pisac iz knjige :)
 
Kupola je, meni, bolja od It. Mislim da je mnogo strašnija jer - osim same kupole - sva čudovišta u knjizi su ljudi. Realno je, po meni, mnogo jezivije nego bilo kakva karakondžula. Seti se Misery, tu nema nikakvih natprirodnih bića ni situacija, a knjiga je jeziva upravo zbog toga - jer je to nešto što se može dogoditi u realnom životu. Mislim, ako si baš toliko nesretan ko pisac iz knjige :)
Meni su od Kinga što se tiče romana najbolji: Groblje kućnih ljubimaca i Mizeri, i Isijavanje nije loše. Roman To nisam čitao, verovatno ga neću nikada ni čitati.
Kupolu sam pročitao, nije loše, osim što je kao i uvek preopširno, glavna njegova boljka.
 
Meni su od Kinga što se tiče romana najbolji: Groblje kućnih ljubimaca i Mizeri, i Isijavanje nije loše. Roman To nisam čitao, verovatno ga neću nikada ni čitati.
Kupolu sam pročitao, nije loše, osim što je kao i uvek preopširno, glavna njegova boljka.
Nemaš ni potreba da gledaš To, fim je kraći i koncizniji :) Ko što već rekoh, kad god naknadno iščitavam To, čitam samo deo dok su deca, nikad ne čitam deo kad odrastu jer mi se ne dopada.
Isijavanje me je, sećam se, uplašilo do peta, ali mislim da sam imala nekih 11 godina kad sam ga čitala, i to noću, i u praznoj kući. Ni jedna me knjiga posle nije uplašila, ali mislim da su okolnosti usled kojih sam imala to iskustvo, tu bile presudne. Par puta sam čitala Isijavanje ponovo, i, naravno, nije me plašio uopšte. Govorim ovo samo zato što me knjige generalno nisu u stanju uplašiti, i zato me Isijavanje toliko začudilo (još uvek me čudi, bez obzira na racionalizaciju :))
Nije me uplašilo čak ni Groblje, iako je bolja knjiga (mislim reći, strašnija), ali kako kažem, knjige me nisu u stanju uplašiti, čak ni kad ih cenim i realno, mozgom uviđam da su jezive, creepy. Ne znam zašto, očigledno sam vizuelni tip.
 
Од тих најпознатијих дела Кинга остају ми Мизери и Упориште. За ово потоње кажу да је његов баш најбољи рад.
Misery je odlična knjiga, a vidiš, ja sam za Uporište čula baš obratno, da nije toliko dobro. Par puta sam bila u prilici da čitam, međutim, nikako se nisam uspela nakaniti. Ne znam što, kad sam čitala i Lisinu priču (koju malo ljudi voli), pa mi je bila ok.

Ako te ne gnjavim, i ako si voljan pročitati od Kinga nešto što odskače od njegovog opusa a izuzetno je dobro, pročitaj Dolores Claiborne. Prvo sam gledala film (takođe glavna uloga Kathy Bates, ista glumica ko i u Misery), i, po mom mišljenju, još je bolje odglumila, iako je za Misery dobila Oscara. Čuvena kvota iz Dolores: "Sometimes being a bitch is all a woman's got to hold on to".

Fantastična žena sa strašnim životom, i cela je knjiga napisana iz njenog ugla, odnosno, kao njen monolog pred policijom. Čudan izlet za Kinga, možda, ali knjiga jeziva po sebi.
 
Nemaš ni potreba da gledaš To, fim je kraći i koncizniji :) Ko što već rekoh, kad god naknadno iščitavam To, čitam samo deo dok su deca, nikad ne čitam deo kad odrastu jer mi se ne dopada.
Isijavanje me je, sećam se, uplašilo do peta, ali mislim da sam imala nekih 11 godina kad sam ga čitala, i to noću, i u praznoj kući. Ni jedna me knjiga posle nije uplašila, ali mislim da su okolnosti usled kojih sam imala to iskustvo, tu bile presudne. Par puta sam čitala Isijavanje ponovo, i, naravno, nije me plašio uopšte. Govorim ovo samo zato što me knjige generalno nisu u stanju uplašiti, i zato me Isijavanje toliko začudilo (još uvek me čudi, bez obzira na racionalizaciju :))
Nije me uplašilo čak ni Groblje, iako je bolja knjiga (mislim reći, strašnija), ali kako kažem, knjige me nisu u stanju uplašiti, čak ni kad ih cenim i realno, mozgom uviđam da su jezive, creepy. Ne znam zašto, očigledno sam vizuelni tip.
Ni mene knjige ne mogu uplašiti, ne sećam se da me je nekad neka naročito uplašila, jedino sam osetio mučninu dok sam čitao 120 dana sodome, markiza de
Sada, ali bio sam tada vrlo mlad, klinac.
Dok filmovi mogu da me uplaše.
 
Ni mene knjige ne mogu uplašiti, ne sećam se da me je nekad neka naročito uplašila, jedino sam osetio mučninu dok sam čitao 120 dana sodome, markiza de
Sada, ali bio sam tada vrlo mlad, klinac.
Dok filmovi mogu da me uplaše.
Potpuno ista stvar.

Mene dobri markiz nije plašio nit mi se iole gadio, ali za razliku od tebe, njega sam čitala već pred kraj gimnazije. Mislim da je vrli markiz mnogo više navikan nego bi realno treabo biti, jer čitala sam i Justinu i još neke njegove stvari čisto filozofske prirode (znaš da je markiz bio naklonjen Revoluciji, zato su ga i oslobodili kad je kralj ubijen, i koliko se sećam jedno je vreme čak i bio u novom Parlamentu), i mogu ti reći da su mi njegova "socijalna" dela bila veoma suvisla, štaviše, izneo je dosta dobrih stvari u njima, i ti mu radovi veze nisu imali s nadimkom koji ga već vekovima prati.

Da, i mene jedino filmovi mogu uplašiti, ali me ne plaši gore, nikakvi Hosteli, Noći veštica i slične gluposti. Kao i uvek, može me uplašiti samo atmosfera, kao kod Japanaca koji su stručnjaci po tom pitanju, naprimer, ili Korejanci. Čak sam na yt pre par meseci odgledala par izuzetno strašnih turskih filmova, onda možeš misliti :) Ali, otišla sam u off.
 

Back
Top