Stihovi za moju dusu

07d6ff8b85.gif



S I N B O L
Gledam tvoje krupne oči zljubljene,
Gde sja vatra ko zna grešna ili sveta.
Svejedno ljubiš ili drugog ili mene;
Ti ljubiš nevino kao cvet što cveta.
Ljubav bi ti moja bila zatočenje,
U tvom bezgraničnom, granica i meta;
Takva, večna zeno, kroz život i mrenje
U slavi instikta ti si samo sveta.
Ti si sat od kojeg nebo zarumeni,
Simbol veći nego bol ljudski što grca,
I ti si božanstvu bliža nego meni;
Više zakon svat, nego zakon srca.

Jovan Ducic
 
GOVOR TELA

Šapućem poljubac,
prstima niz lice
do usana.

Ispijam žedj,
točiš požudu.

Rukama niz vrat,
obećavam ludilo
u trenu zastalo
na dugmadima košulje.

Grcaš u vrisku
niz satensku haljinu,
za tvoje oči skrojenu.

Ispijaš sa grudi
nektare iznedrene.

Na ramenu
Mesec ljubim,
u odsjaju
vlažne kože.

Bedra pulsiraju
u ritmu uzdaha
požude.

Izgaramo pripijeni
u plesu
dodira.
 
"Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu',
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute."
 
Volio sam Vas

Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No, nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.



A.S. Puškin
 
Nisam ti nikada rekla
ali toga dana padala je ljubicasta kisa.
Visibabe su gledale na gore
I mirisalo je na cimet.
Nisam ti nikada rekla,
ali godina je dobila smisao,
shvatila sam da je lepo
sto sat ide unapred.
Suza iz oka postala je biser
a reci su se same slagale.
Nisam ti rekla
a shvatio si.
Ljubav moze da se dodirne,
ovde u grudima.
Da se procita
u ocima .
Da minut postane vecnost
i traje... traje...
Nisam ti rekla da od toga dana
moji snovi imaju smisao
moj zivot usmerenje,
moj osmeh lakocu
i buducnos sigurnu ruku.
Nisam ti rekla
ali ti to znas.
Jedino sa tobom mogu da disem,
Jedino sa tobom mogu da volim.
Jedino sa tobom mogu da zivim.
 
SREĆAN JE KO UME DA VOLI
Koliko ti je ljudi na svetu reklo Ljubavi …
i mislilo to?
Jedno?
Dvoje?
Niko?


Koliko si puta čuo Volim te…
i poverovao u isto?
Da li se možda sećaš?
Ikad?
Kad?

Koliko često si nekom bio zaista potreban,
kao drug,
prijatelj,
ljubavnik,
čovek?

Koliko žena ti je iskreno reklo
Želim te…
bez obzira na sve?
Bez obzira na danas,
sutra..

Koliko osoba je prošlo kroz tvoj život,
a da je ponudilo svoju Dušu?
Veru, nadu..
I da zauzvrat nisu tražile ništa..

Koliko njih…
Osim mene?…
 
LITERARNA DISKUSIJA

Markov tvrdi kako pokušavam
da mu probodem dušu
ali radije bih njegovu ženu.

dižem noge na sto
a on kaže:
ne smeta mi što stavljaš
noge na sto
ali klimav je
samo što se ne raspadne.

ostavljam noge na stolu
ali radije bih njegovu ženu.

više bih voleo, kaže Markov,
da zabavljam rovokopača
ili prodavca novina
jer oni su dovoljno obzirni
da pripaze na pristojnost
i pored toga što ne razlikuju
Remboa od otrova za pacove.

moja prazna limenka piva
kotrlja se po podu.

to što moram da umrem
uopšte me ne muči,
kaže Markov,
moja uloga u igri
je da živim
kako najbolje umem.

grabim njegovu ženu u prolazu,
njeno dupe uz moj trbuh,
ima fina kolena i sise
i ljubim je.

starost nije tako loša, kaže on,
ima spokojstva u tome,
ali ima i jedna caka:
moraš razlučiti spokojstvo od mrtvila;
nikad ne gledaj mladost kao inferiornu
zato što si star,
niti je mudrost u iskustvu.
čovek može biti matora budala -
mnogo je takvih - ili mlad
i mudar - što je ređi slučaj. to...

ućuti više, zavapio sam,
ko boga te molim!

ustao je, uzeo svoj štap i
izašao.

povredio si ga, rekla je,
on misli da si veliki pesnik.

suviše je ušminkan za mene, rekao sam,
suviše je bistar.

izvadio sam njenu sisu.
kakva čudovisna
prekrasna
stvar.


Čarls Bukovski.
 
Obletao je oko mene
za vreme mnogih meseca, dana i časova
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem
Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvet iz zemlje
I zadržao ga u svom sećanju
Kao što se čuva cvet u zimskoj bašti
A ja ?
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvet je brzo svenuo
Oči su mi se iskolačile
Pogledao me je popreko
I uvredio teško
A drugi je došao i nije mi ništa tražio
Ali me je celu obuhvatio pogledom
U času za njega bila sam naga
Od glave do pete
I kad me je svukao
Dopustila sam da od mene čini šta hoće
A nisam znala ni ko je on.


Žak Prever
 
Poslednja izmena:
Sklopila sam ruke
i tiho izustila molitvu:
"Molim te Boze da ga ponovno vidim,"
al' moja molitva nije uslisena...
...moje su reci otisle s vetrom
...u neki drugi svet:
i spustila sam glavu,
sklopila oci,
i iz srca ponovno tiho izustila:
"Molim te Boze da ga ponovno vidim,"
al' nije dosao,
a nebo....nebo ponovno nije uslisilo moju molitvu...
tada je suza potekla niz moje lice
i zauvek zapisala u mom srcu
onu molitvu:
"Molim te Boze da ga ponovno vidim"
 
Ne
postoje prepreke na nasem putu...
nista sto nasa ljubav preci ne moze...
mi mozemo doci do svjetla na kraju tunela
sve dok imamo nasu ljubav da nam osvjetljava put....
...Sa malo vjere...sa malo sigurnosti....

Ako vjerujes u ljubav...ona moze da pomjera planine
vjeruj u svoje srce i osjeti...
osjeti u svojoj dusi
i vjeruj...vjeruj ljubavi.

Duboki okeani...i visoke planine,
ne mogu nas sprijeciti...
jer ljubav je na nasoj strani.
Mi mozemo dohvatiti raj i dotaci nebo...
samo vjeruj...vjeruj u nas.

Nasa je ljubav dovoljno jaka...
mi mozemo sve prepreke preci,
jer ljubav pronalazi izlaz u svemu.
Samo sa malo vjere ljubavi...

jer...

ako proljece dodje poslije zime..
ako duga dodje poslije kise...
ako jutro dodje poslije noci...
onda i sreca mora doci poslije tuge.

Ne gubi nadu...doci ce i nase vrijeme
 
Breze na ulici

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!


Dobriša Cesarić.
 
U mom telu toliko osecaja,
toliko strasti,ceznje i zelja,
samo ceka da se rasprsne,
da odleti u necije narucje,
da nekog zagrli,
...i strastveno ga poljubi......

U mom srcu toliko ljubavi,
osecam je,
vec me boli,
steze me i gusi me,zeli
izaci,ili ce srce unistiti,
u milion komadica rasprsnuti,
i niko ih vise nece moci sastaviti...

Dodji i zagrli me,
poljubi ko nikoga,
pusti ljubav k sebi,
povrediti te nece,
otvorice ti vrata beskrajnoj sreci,
prepusti se,
da plovimo oboje u strasti,
u oblacima,
spasi me od bolova,
od ishcekivanja,
od nadanja,
pridji i reci toplim srcem,
volim te ........
 
DIVNO JE BITI NEKOME NESTO ♥
Sve dok te drzim
cvrsto za ruku
nikog na svijetu
ja se ne bojim
...Ti si odmor na dugom putu
vjetar sto me vodi
na lutanja,vjetar sto vodi....

Divno je biti nekome nesto
divno je biti tebi sve
ljubomorno cuvam

ove njezne sate
da me uvijek prate
dok nisi tu.......
 
Poslednja izmena:
Nećeš znati da sam plakala,
Vidjeli su da sam se smijala.
Nećeš znati da sam žalila,
Vidjeli su da sam druge tješila.
Nećeš znati da mi je trebao oslonac
...Jer bila sam rame za plakanje.
Nećeš znati da sam se osjećala slabom
Jer djelovala sam snažno.
Dok jecala sam u tišini,
Suze lila u samoći,
Oslanjala sam se na bol
I snagu tek u nadi tražila…
Sve si čuo,
Ali moga glasa nisi.
Ti nisi znao, ne znaš…
Nikada nećeš znati.
 
Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te... prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.


Z.Golob
 
Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem do godine zamiriše,
ko zna gde ću biti.

U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više.


Miloš Crnjanski
 
JASTUK ZA DVOJE ..........

Ovo je pesma
za tvoja usta od višanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obične sreće
i nemam obične grehove.

Moja je sreća srneća.
A grešno mi je smešno
ako me neko čačne
u ove oči plačne
nije to neutešno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozračne.

Podeliću sa tobom
sva moja šašava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.....!!

Mika Antić
 
Dodirneš mi srce, a onda nestaneš.
Pružaš mi ruku, a onda prestaneš.
Pustiš me da sanjam i tad me probudiš.
Udeliš mi milost, a tad me pogubiš!
A ja bih da te ljubim -a ti si daleko…
Ja bih da te budim, a budi te drugi netko.
Ja bih da te sanjam, u noćima bez kraja,
Ja bih da me ljubiš dok zora noć osvaja…
Ja bih da prepoznaš sve što nas spaja,
da moj si put do raja.
Ja bih da si blizu, da pratiš me ko sena,
Ja bih da sam tvoja
Ispunjena želja..

Marina Ugrin
 
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u šumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.

Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.

A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Dučić
 
Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.
 
Opet mogu čuti kako raste trava,
obuklo se nebo košulja mu plava,
proteže se more i zijeva,
kihnulo je sunce i oblaka nema...


Opet mogu budna sanjati sve što želim,
imam svemir ljubavi s tobom da ga dijelim,
opet kuca strana lijeva,
sretna sam jer znam opet mi se pjeva.


Vratila sam se živote,
otjerala sam dane sive,
imaš li za mene još ljepote,
vratila sam se opet među žive..


Opet sreća tragove mi prati,
a do kada tko to može znati,
sve dok u meni živi nada,
život je lijep, život je sada...
 
Biti srećan ( Herman Hese )

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovedima,
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan

kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovom svetu
jedino važno
njegovo najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulju ili rite;
onda svet zrači zajedno sa dušom
onda je dobro.
 

Back
Top