i want to be in a tree
watching you
watching trees
its a fool who doesnt see what i see watching trees
watching you
watching trees
its a fool who doesnt see what i see watching trees
-
- Popularno:
- Izaberite ime maskote EXPO
- Vlast spala na 17.000 „lojalista“:...
- Doso Djura a ko da nije
- Штрајк једењем?
- Evropska komisija: Duboko smo zabrinuti...
- Sajtovi za upoznavanje, iskustva?
- Život sa energetskim vampirom, pomozite
- Због чега имате телевизор?
- Vuciceva cerka studira na Americkom...
- Profesorka blokaderka zakukala u Utisku...
Stihovi za moju dusu
- Začetnik teme SlatKis6702
- Datum pokretanja
castaways have silent lives with the strenght to rival
you
you
Mala sanjalica
Domaćin
- Poruka
- 4.979
Jan Hus
Poznat
- Poruka
- 8.098
Navečer
Kasno navečer stižeš u svoj grad
u mračne ulice, u crne mrlje prozora,
u mračnu tišinu, mačkama što se skrivaju
ispod automobila, snenim pticama na drveću,
a ipak ne znaš je li grad odsutan,
je li to grad kazne ili grad sjena,
da se možda ne ljuti na tebe,
ili je zapravo toliko ravnodušan
da ne moraš postojati uopće.
Nitko te ne pozdravlja, nitko ne zadržava,
nitko ti ništa ne zabranjuje, ni za što ne moli,
stražari su zaspali ili otišli kući,
pouzdano cvjeta cvijeće, ali ga ne vidiš.
Kraljice spavaju u sarkofazima,
biskupi na portretima, izgubljene bitke
u udžbenicima povijesti.
Grad je otvoren,
otvoren je vjetar, i kolebanje,
sve što se dogodilo
čeka na tebe,
tvoji porazi nisu na tebe zaboravili,
već je kasno,
šutnja se vraća u šutnju,
pokušaj zaspati.
A.Zagajevski
Kasno navečer stižeš u svoj grad
u mračne ulice, u crne mrlje prozora,
u mračnu tišinu, mačkama što se skrivaju
ispod automobila, snenim pticama na drveću,
a ipak ne znaš je li grad odsutan,
je li to grad kazne ili grad sjena,
da se možda ne ljuti na tebe,
ili je zapravo toliko ravnodušan
da ne moraš postojati uopće.
Nitko te ne pozdravlja, nitko ne zadržava,
nitko ti ništa ne zabranjuje, ni za što ne moli,
stražari su zaspali ili otišli kući,
pouzdano cvjeta cvijeće, ali ga ne vidiš.
Kraljice spavaju u sarkofazima,
biskupi na portretima, izgubljene bitke
u udžbenicima povijesti.
Grad je otvoren,
otvoren je vjetar, i kolebanje,
sve što se dogodilo
čeka na tebe,
tvoji porazi nisu na tebe zaboravili,
već je kasno,
šutnja se vraća u šutnju,
pokušaj zaspati.
A.Zagajevski
gost 335752
Aktivan član
- Poruka
- 1.020
Biće jedno veče - Vitomir Nikolić
Jednom
kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom
kad oko svojih usana
nadješ tudji osmijeh , mila
znam,
biće ti teško a mene neće biti
da ti u tom ćasu štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
koju sam divno umio da lažem.
Jednom
kad bude veče
kad budeš sama
i bude neka kiša lila,
jednom
kad oko svojih usana
nadješ tudji osmijeh , mila
znam,
biće ti teško a mene neće biti
da ti u tom ćasu štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
koju sam divno umio da lažem.
Mister
Legenda
- Poruka
- 65.976
Kao da su nekada
drugacije bile
Igras prstima svojim
da bi muziku duse dolovila
...kao da jeste bitno
Videla si sebe u dosadi bez alarma sinoc?
Tako
tanke i samozvucne
Dodirnes ih li
cekaju te prodornim zvukom svojim
...znaju oni sta da sviraju
Zvuk bez muzike,milo moje?
Pesma
zategnutih zica nasih
Vapaj
usta otvorenih da kazu
...mrzim te
Mrzim te
sto si mi zice dotakao
Obozavam te
sto si mi usne moje dotakao
...volim te sto si takva
Moja?
Svoja?
Ha...hajde cuti sad
citaj mene
Ja cu tebe
kad mi bradavice svoje das
...kao da nisi,kao da je zadnji put
Zelis li te zice zategnute da dotaknes?
Zelim i ja
da tebe imam kad te nemam
Volis
da me u sebi upijes
...da nestanem
MIris koze tvoje jeste ljubav?
Ne zmuri
kada jedes krvavo meso
Da ti iskre u ocima vidim
uz usne sa krvlju
Zivotni eliksir
dolazi na vrhu pokazalca
Kad ga ubodes sama...
kapljica za zavet
Rastanak
u cvatu narcisa
Odlazimo,dolazimo
napustamo,vracamo se
...kao rik vuka u nocu
Jedan vrat
i arterija u pulsu
Zubi ostri kao da nisu tvoji
...o da,moji su!
N.A
drugacije bile
Igras prstima svojim
da bi muziku duse dolovila
...kao da jeste bitno
Videla si sebe u dosadi bez alarma sinoc?
Tako
tanke i samozvucne
Dodirnes ih li
cekaju te prodornim zvukom svojim
...znaju oni sta da sviraju
Zvuk bez muzike,milo moje?
Pesma
zategnutih zica nasih
Vapaj
usta otvorenih da kazu
...mrzim te
Mrzim te
sto si mi zice dotakao
Obozavam te
sto si mi usne moje dotakao
...volim te sto si takva
Moja?
Svoja?
Ha...hajde cuti sad
citaj mene
Ja cu tebe
kad mi bradavice svoje das
...kao da nisi,kao da je zadnji put
Zelis li te zice zategnute da dotaknes?
Zelim i ja
da tebe imam kad te nemam
Volis
da me u sebi upijes
...da nestanem
MIris koze tvoje jeste ljubav?
Ne zmuri
kada jedes krvavo meso
Da ti iskre u ocima vidim
uz usne sa krvlju
Zivotni eliksir
dolazi na vrhu pokazalca
Kad ga ubodes sama...
kapljica za zavet
Rastanak
u cvatu narcisa
Odlazimo,dolazimo
napustamo,vracamo se
...kao rik vuka u nocu
Jedan vrat
i arterija u pulsu
Zubi ostri kao da nisu tvoji
...o da,moji su!
N.A
Jan Hus
Poznat
- Poruka
- 8.098
Ko tu ide? Požudan, grub, mističan, gol?
Kako biva, da ja crpem snagu od vola kojega jedem?
Pa šta je uopće čovjek? šta sam ja? Šta ste vi?
Svemu što ja označujem kao moje, moraš ti suprotstaviti
se s tvojim vlastitim, inače bi slušati mene značilo dangubiti.
Ja ne plintam kako plintaju širom svijeta,
da su mjeseci praznine, a tlo samo kaljuža i đubre.
Cviljenje i pokoravanje umotajte s praškom za bolesnike,
saglašavanje pristaje bratićima četvrtog stupnja,
ja nosim šešir kako mi se sviđa u kući i izvan kuće.
Zašto moram moliti? Zašto se moram klanjati i podrugivati etiketi?
Nakon što sam pretražio slojeve zemlje i raščlanio sve na
vlas, savjetovao se s učenjacima i tačno izračunao,
nisam našao slađega sala od onoga što prianja uz moje kosti.
U svim ljudima ja vidim samoga sebe, nijedan nije viši i
ni za ječmeno zrno manji,
a dobro ili zlo što kažem o sebi, kažem ga o njima.Znam da sam čvrst i zdrav,
k meni neprestano teže i stječu se pojave svemira,
sve su za mene napisane, a ja moram doznati što pismo znači.
Znam da sam besmrtan,
znam da ovu našu kružnicu ne može obuhvatiti tesarov šestar,
znam da ja neću minuti kao ognjeni krug djeteta nacrtan
u noći s komadom zapaljenoga drva.
Ja znam da sam ja uzvišen,
ja ne mučim svoj duh da se opravdavam ili budem razumljen,
ja vidim da se elementarni zakoni nikada ne ispričavaju
(sudim da se nakraju ne ponašam ništa oholije
nego ravnomjer, po kojemu gradim moju kuću).
Postojim kako jesam, to je dosta,
ako me niko drugi na svijetu ne opaža, ja zadovoljno sjedim,
i ako me svi i svaki opažaju, ja zadovoljno sjedim.
Jedan me svijet opaža, i on je za me kudikamo najveći,
a taj jesam ja sam,
i da li ću ja doći do mojega danas ili do deset tisuća ili deset
milijuna godina,
ja ga mogu sada primiti s radošću, a sa istom takvom radošću
mogu i čekati.
Moje je uporište pritegnuto i učvršćeno u granit,
smijem se onomu što vi zovete raspadom,
i poznajem prostranstvo vremena.
Vitmen "Pesma o samom sebi"
Kako biva, da ja crpem snagu od vola kojega jedem?
Pa šta je uopće čovjek? šta sam ja? Šta ste vi?
Svemu što ja označujem kao moje, moraš ti suprotstaviti
se s tvojim vlastitim, inače bi slušati mene značilo dangubiti.
Ja ne plintam kako plintaju širom svijeta,
da su mjeseci praznine, a tlo samo kaljuža i đubre.
Cviljenje i pokoravanje umotajte s praškom za bolesnike,
saglašavanje pristaje bratićima četvrtog stupnja,
ja nosim šešir kako mi se sviđa u kući i izvan kuće.
Zašto moram moliti? Zašto se moram klanjati i podrugivati etiketi?
Nakon što sam pretražio slojeve zemlje i raščlanio sve na
vlas, savjetovao se s učenjacima i tačno izračunao,
nisam našao slađega sala od onoga što prianja uz moje kosti.
U svim ljudima ja vidim samoga sebe, nijedan nije viši i
ni za ječmeno zrno manji,
a dobro ili zlo što kažem o sebi, kažem ga o njima.Znam da sam čvrst i zdrav,
k meni neprestano teže i stječu se pojave svemira,
sve su za mene napisane, a ja moram doznati što pismo znači.
Znam da sam besmrtan,
znam da ovu našu kružnicu ne može obuhvatiti tesarov šestar,
znam da ja neću minuti kao ognjeni krug djeteta nacrtan
u noći s komadom zapaljenoga drva.
Ja znam da sam ja uzvišen,
ja ne mučim svoj duh da se opravdavam ili budem razumljen,
ja vidim da se elementarni zakoni nikada ne ispričavaju
(sudim da se nakraju ne ponašam ništa oholije
nego ravnomjer, po kojemu gradim moju kuću).
Postojim kako jesam, to je dosta,
ako me niko drugi na svijetu ne opaža, ja zadovoljno sjedim,
i ako me svi i svaki opažaju, ja zadovoljno sjedim.
Jedan me svijet opaža, i on je za me kudikamo najveći,
a taj jesam ja sam,
i da li ću ja doći do mojega danas ili do deset tisuća ili deset
milijuna godina,
ja ga mogu sada primiti s radošću, a sa istom takvom radošću
mogu i čekati.
Moje je uporište pritegnuto i učvršćeno u granit,
smijem se onomu što vi zovete raspadom,
i poznajem prostranstvo vremena.
Vitmen "Pesma o samom sebi"
gost 335752
Aktivan član
- Poruka
- 1.020
ČEMU TA JEDINA SUZA - Heinrich Heine
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, proslijih ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, proslijih ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
RebusX1
Primećen član
- Poruka
- 568
Pusti jednom jos da te gledam svaki deo lica da pamtim tvoj….Svaki sto prodje dan,svaka noc..kad budem sam pored mene da budes opet,molim te pusti da pamte oci lepotu lica tvog…..Sasvim malo bila si sa mnom,tako malo za moje reci sve…
Mala sanjalica
Domaćin
- Poruka
- 4.979
NE VJERUJ
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko sniva naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!
Aleksa Šantić
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime -
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko sniva naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!
Aleksa Šantić
srce andjela
Veoma poznat
- Poruka
- 14.262
Rusalka
Poznat
- Poruka
- 8.395
Ja dođem tek tako.
Bez nekog posebnog razloga.
Dođem da odem
i ništa neću.
Dođem da te probudim ili
izvučem ispod tuša.
Dođem na pola "Casablance".
Da te prekinem u jelu ili čitanju knjige.
Dođem da zaboraviš
dokle si došla.
I ništa neću.
Osim, možda, da zaboraviš
dokle si došla.
I da te probudim, možda.
Vrućim kroasanima i čajem.
Jabuka s cimetom,
pisao sam ti već o tome.
Samo to.
I da te ponekad
u zoru,
nazovem iz neke govornice.
Kad se barovi zatvaraju,
a ja sam još nedovoljno p'jan da zaspim.
Ništa više.
Jer, ja samo tako dođem.
Da te nađem
kad se kriješ od ljudi, recimo.
Dođem i s ružom, možda.
I, prije nego išta kažeš,
teatralno dotaknem obod kačketa i
uhvatim prvi autobus.
Jer,
ne moraš ništa ni reći.
Ja sam došao samo tako,
da odem,
i ništa neću.
Jedino možda
da se smiješ u snu.
I da te gledam.
...
Roy Croft
Bez nekog posebnog razloga.
Dođem da odem
i ništa neću.
Dođem da te probudim ili
izvučem ispod tuša.
Dođem na pola "Casablance".
Da te prekinem u jelu ili čitanju knjige.
Dođem da zaboraviš
dokle si došla.
I ništa neću.
Osim, možda, da zaboraviš
dokle si došla.
I da te probudim, možda.
Vrućim kroasanima i čajem.
Jabuka s cimetom,
pisao sam ti već o tome.
Samo to.
I da te ponekad
u zoru,
nazovem iz neke govornice.
Kad se barovi zatvaraju,
a ja sam još nedovoljno p'jan da zaspim.
Ništa više.
Jer, ja samo tako dođem.
Da te nađem
kad se kriješ od ljudi, recimo.
Dođem i s ružom, možda.
I, prije nego išta kažeš,
teatralno dotaknem obod kačketa i
uhvatim prvi autobus.
Jer,
ne moraš ništa ni reći.
Ja sam došao samo tako,
da odem,
i ništa neću.
Jedino možda
da se smiješ u snu.
I da te gledam.
...
Roy Croft
- Poruka
- 194
Nisam neki ljubitelj poezije, ali ova mi je omiljena od Remboa.PREDOSEĆAJ - Artur Rembo U plav letnji suton, krenuću na staze, Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu, U njenoj svežini, moje noge gaze I da vetar kupa moju golu glavu. Bez misli, bez reči, pozvan od daljina, S dušom, od ljubavi silne opijenom, Na put ću da pođem, poput ciganina, Kroz Prirodu - srećan kao s nekom ženom
Jan Hus
Poznat
- Poruka
- 8.098
JOVAN, I, 14
Nece biti manje zagonetan ovaj list od stranica Mojih svetih
knjiga ili onih koje ponavljaju neuka usta, misleci da su delo
coveka, ne mutna ogledala Duha. Ja koji sam Jeste, Bese i Bice,
opet pristajem na jezik, koji je neprekinuto vreme i znamen.
Onaj koji se igra sa detetom igra se sa necim bliskim i
tajnovitim; htedoh se poigrati sa Mojom decom. Bejah med njima
sa strahom i neznoscu. Dejstvom carolije rodih se neobicno, iz
jedne utrobe. Zivljah zacaran, zatocen u jednom telu i
skromnosti jedne duse. Upoznadoh pamcenje, novac sto nikada isti
nije. Upoznadoh nadu i strepnju, dva lica neizvesne buducnosti.
Upoznadoh bdenje, pocinak, snove, neznanje, putenost, nesuvisle
lavirinte razuma, prijateljstvo ljudi, tajanstvenu odanost pasa.
Bejah voljen, shvacen, slavljen i raspet na krstu. Ispih pehar
do dna. Videh sopstvenim ocima ono
sto niko nikada video nije: noc i njene zvezde. Upoznadoh i
glatko, i pesnikovo, i
neravno, i hrapavo,
ukus meda i jabuke
vodu u grlu zedi,
tezinu kovine na dlanu,
ljudski glas, suma koraka na travi,
miris dazda u Galilieji,
visoki cvrkut ptica.
Upoznadoh i gorcinu.
Poverih ovaj spis bilo kome;
nikada nece biti ono sto zelim reci,
nece prestati da bude njegov odraz.
Iz Moje vecnosti ti znaci proishode.
Neka neko drugi, ne onaj koji sada belezi, pesmu napise.
Sutra cu biti tigar medj tigrovima
i propovedacu Moj zakon njegovoj sumi,
jednom velikom drvetu u Aziji.
Ponekad s tugom pomislim
na miris drvodeljine radionice.
Borhes
Nece biti manje zagonetan ovaj list od stranica Mojih svetih
knjiga ili onih koje ponavljaju neuka usta, misleci da su delo
coveka, ne mutna ogledala Duha. Ja koji sam Jeste, Bese i Bice,
opet pristajem na jezik, koji je neprekinuto vreme i znamen.
Onaj koji se igra sa detetom igra se sa necim bliskim i
tajnovitim; htedoh se poigrati sa Mojom decom. Bejah med njima
sa strahom i neznoscu. Dejstvom carolije rodih se neobicno, iz
jedne utrobe. Zivljah zacaran, zatocen u jednom telu i
skromnosti jedne duse. Upoznadoh pamcenje, novac sto nikada isti
nije. Upoznadoh nadu i strepnju, dva lica neizvesne buducnosti.
Upoznadoh bdenje, pocinak, snove, neznanje, putenost, nesuvisle
lavirinte razuma, prijateljstvo ljudi, tajanstvenu odanost pasa.
Bejah voljen, shvacen, slavljen i raspet na krstu. Ispih pehar
do dna. Videh sopstvenim ocima ono
sto niko nikada video nije: noc i njene zvezde. Upoznadoh i
glatko, i pesnikovo, i
neravno, i hrapavo,
ukus meda i jabuke
vodu u grlu zedi,
tezinu kovine na dlanu,
ljudski glas, suma koraka na travi,
miris dazda u Galilieji,
visoki cvrkut ptica.
Upoznadoh i gorcinu.
Poverih ovaj spis bilo kome;
nikada nece biti ono sto zelim reci,
nece prestati da bude njegov odraz.
Iz Moje vecnosti ti znaci proishode.
Neka neko drugi, ne onaj koji sada belezi, pesmu napise.
Sutra cu biti tigar medj tigrovima
i propovedacu Moj zakon njegovoj sumi,
jednom velikom drvetu u Aziji.
Ponekad s tugom pomislim
na miris drvodeljine radionice.
Borhes
I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje!..Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!
Ljubit...al koga?...Privremeno - ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.
Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala....
Ljermontov
Poslednja izmena:
gost 335752
Aktivan član
- Poruka
- 1.020
Hvala!Vas nik ...malo straši..zato je lepše saznanje da Vam se izbor svideo!
- - - - - - - - - -
Svu noć je kiša padala.
Da li znate kako je
svu noć slušati romon o prozore
i ne moći usniti?
Kiša, ko mati, tiho pjeva
a sna nema tek misli kišne noći.
Zašto na svaki dodir života
ostaje dušom kao jeka - bol?
Ivo Andrić
Mala sanjalica
Domaćin
- Poruka
- 4.979
Imaju te moje misli, prisutna si nestankom
ima te moj pogled, prisutno si čekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tišina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
osjećam u zraku prisutnu prazninu.
Imam te u noći, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom,
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.
Zal Kopp
ima te moj pogled, prisutno si čekanje,
i u zagrljaju kojim te grlim, prisutna tišina,
jer kao da nebo odjednom prestaje,
osjećam u zraku prisutnu prazninu.
Imam te u noći, prisutna si uzdahom
i u poljupcima nemirnih suza,
prisutna si slanim tragom.
Imam te ljubavi, prisutna si s tugom,
imam u odsutnosti, prisutna si bolom.
Zal Kopp
KAD IMAMO SAMO LJUBAV -
Kad nemamo šta podeliti
na dan dugog putovanja
osim velike ljubavi
kao što je naša ;
Kad imamo samo ljubav
ti i ja , ljubavi moja
od radosti blista
svaki sat , svaki dan ;
Kad nemamo nikakvo
drugo bogatstvo
da ispunimo obećanja
već samo ljubav
i večno verovanje u nju ;
Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo čuda
i prekrijemo suncem
ružnoću predgradja ;
Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pesmu
kao jedini spas ….
Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvjete
odenemo zorom
u svilene ogrtače...
Kad poput bezazlenog trubadura
nudimo samo ljubav
u molitvi da bismo ublazili
zemaljske nedaće ;
Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
traženje svetlosti ;
Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobedimo sudbinu
na svakom raskršću ;
Kad imamo samo ljubav
za pregovore s topovima
i ništa osim pesme
da nadglasamo bubanj...
Tada ćemo iako nemamo ništa
osim snage da volimo steći
prijateljstvo celoga sveta ...
Biću tvoje nebo , ako mi dopustiš
zorom svojom te buditi
i biću ako mi dopustiš senka tvoja
verni drug na životnom putu
u mislima s tobom svaku minutu
štititi , čuvati , paziti ,
od ružnih snova krilima zaštiti ….
Ako mi dozvoliš skriću se negdj u tebe
čuvati te od usamljenih dana i sati
i onda … kad te tuga prati
kada srce mira neće imati
a oči bit pune suza ...
Ja biću tu … ako mi dozvoliš
i sunce ću biti da te ugrijem
kada ti hladno bude
tvoj osmijeh i vedar dan
suza u oku...biću ako mi dozvoliš ...
.....JA ĆU BITI ZAUVEK TU !!! .....
Žak Brel
SANJAM KAKO IDEM PORED TEBE
...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
(Dragutin Tadijanović)
...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Između prolaznika mnogih.
Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.
(Dragutin Tadijanović)
ŽELJA
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
(Dževdet Kudret Solak)
Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
(Dževdet Kudret Solak)
Mister
Legenda
- Poruka
- 65.976
Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo"
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi,
ja moram dalje - uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Željko Sabol
i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo"
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi,
ja moram dalje - uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Željko Sabol
- Poruka
- 194
Strašno je voleti te na mestu tako krhkom kao što je svet. Mučno je voleti te u tom kraju punom nesavršenstva Gde nas sve lomi i ućutkuje Gde nas sve vara i rastavlja.
Jan Hus
Poznat
- Poruka
- 8.098
MONOLOG GNJILA ČOVJEKA
Suton je, a ja mislim o sebi kako sve moje znači zabunu: začet a nedovršen posao. Znači
opsjednutost niskostepenu, klupko gluposti što se zapleće. I sedam godina žvakanja, i gvalju bola u
dušniku neprožvakanu. Nedostojno stanje večeras kao što je bilo prije sedam godina i kao što će
biti i poslije sedam godina. Suton je, a ja mislim o sebi i o tome kako će se poslije tridesethiljada
sutona svjetiljke u gradu isto tako paliti kao što se pale večeras, i kako će život po ovim ulicama
šumiti kao večeras što šumi, i netko će biti isto tako snužden kao ja. I njegov će život biti
neprožvakana gvalja bola i zabuna i nedovršen posao. Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u
sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.
Krleža
Suton je, a ja mislim o sebi kako sve moje znači zabunu: začet a nedovršen posao. Znači
opsjednutost niskostepenu, klupko gluposti što se zapleće. I sedam godina žvakanja, i gvalju bola u
dušniku neprožvakanu. Nedostojno stanje večeras kao što je bilo prije sedam godina i kao što će
biti i poslije sedam godina. Suton je, a ja mislim o sebi i o tome kako će se poslije tridesethiljada
sutona svjetiljke u gradu isto tako paliti kao što se pale večeras, i kako će život po ovim ulicama
šumiti kao večeras što šumi, i netko će biti isto tako snužden kao ja. I njegov će život biti
neprožvakana gvalja bola i zabuna i nedovršen posao. Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u
sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.
Krleža
gost 335752
Aktivan član
- Poruka
- 1.020
Često noću sanjam - Bertolt Brecht
Često noću sanjam da se više ne mogu
Zaradom svojom uzdržavati.
Stolove koje pravim ne treba
Nitko u ovoj zemlji. Trgovci ribom govore
Kineski.
Moji najblizi rođaci
Gledaju me strano.
Žena s kojom sam sedam godina spavao
Uljudno me pozdravlja u hodniku
I smiješeći se
Prolazi.
Često noću sanjam da se više ne mogu
Zaradom svojom uzdržavati.
Stolove koje pravim ne treba
Nitko u ovoj zemlji. Trgovci ribom govore
Kineski.
Moji najblizi rođaci
Gledaju me strano.
Žena s kojom sam sedam godina spavao
Uljudno me pozdravlja u hodniku
I smiješeći se
Prolazi.
ILUZIJA SREĆE
Bojim se
da ne saznaš
kako te varam
u potaji
godinama
sa svojom slikom
o tebi, o nama
Bojim se
Todora Škoro
Bojim se
da ne saznaš
kako te varam
u potaji
godinama
sa svojom slikom
o tebi, o nama
Bojim se
Todora Škoro
Poslednja izmena od moderatora: