Statue stare 600 godina mogu da vas dirnu do suza

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.520
Kad statue stare 600 godina mogu da vas dirnu do suza
nicolo_dellarca_0.jpg

"Uskrs je verovatno najvažniji hrišćanski praznik jer slavi vaskrsenje Hristovo, ali sam ga uvek smatrao
i verskom proslavom sa najširom univerzalnom privlačnošću jer se poistovećuje sa cikličnim povratkom
prirode posle mraka i mraza zime."
Više od 2000 godina nakon Isusovog hapšenja, suđenja i raspeća, ljudska strana priče o nepravdi, bolu i preživljavanju govori svima bez obzira na konkretna verska uverenja i tradicije.
 
compianto_2_cristo.jpg

Compianto 2 Cristo

Umetnost je oduvek imala glavnu ulogu u tome da poruka bude još relevantnija, vanvremenska i univerzalnija. Umetnik je to posebno postigao pre više od 600 godina, Nikolo del Arka (1435-1494), takođe poznat kao Nikolo da Raguza, Nikolo da Bari i Nikolo d'Antonio d'Apulija, sa svojim „Compianto sul Cristo morto“ ( Plač nad mrtvim Hristom), grupa u prirodnoj veličini od šest zasebnih figura od terakote koje oplakuju u polukrugu oko mrtvog Hrista, a koje se nalaze u svetilištu Santa Maria della Vita u Bolonji.
 
Nikolo del Arka (oko 1435-1440 — 2. mart 1494) je bio italijanski vajar rane renesanse. Poznat je
i pod imenima Nikolo da Raguza, Nikolo da Bari i Nikolo d'Antonio d'Apulija. Prezime "del'Arca" odnosi se na njegov doprinos Arca di San Domenico. Mesto i godina njegovog rođenja nisu sigurni. Verovatno je rođen u Apuliji, možda u Bariju, a potom je najverovatnije neko vreme živeo u Dalmaciji. Prema C. Gnudiju tamo je dobio obuku kod dalmatinskog vajara Đorđa da Sebenika.

Compianto sul Cristo morto, Chiesa di S. Maria della vita, Bologna
Niccolò dell'arca, Compianto sul Cristo morto, Chiesa di S. Maria della vita, Bologna 12.JPGNiccolò dell'arca, Compianto sul Cristo morto, Chiesa di S. Maria della vita, Bologna 08.JPGNiccolò dell'arca, Compianto sul Cristo morto, Chiesa di S. Maria della vita, Bologna 05.JPG
Prvi put se pominje septembra 1462. u Bolonji kao maestro Nikolo da Pulja, „majstor figura od terakote“. Ovo se verovatno odnosi na „Compianto sul Cristo morto“, grupu od terakote u svetilištu Santa Maria della Vita u Bolonji (takođe se pominje u buli pape Pavla II iz 1464.). Grupa od šest odvojenih figura u prirodnoj veličini stoji u polukrugu oko mrtvog Hrista u ležećem stavu. Dramski patos, izraz tuge i muke figura pojačan je realizmom njihovih dramatičnih detalja lica. Međutim, datum ovog inovativnog doprinosa renesansnoj skulpturi je neizvestan. Umesto v. 1460, neki ga datiraju između 1485. i 1490. godine
 
Cenim izvanredni artizam umetnika, ali mi generalno smeta ta emotivna apelacija, ne osecam bliskost i povezanost s tim.
Mislim da se katolicka umetnost cesto oslanja na predimenzionirano osecanje histerije, a to je nesto sto je neprijatno, neprirodno i odbija.
To mi je neki opsti utisak s katolickim predstavama, relikvijama, i bogomoljama. Cesto ume da ode u neku dozu krajnje patetike...
 
Cenim izvanredni artizam umetnika, ali mi generalno smeta ta emotivna apelacija, ne osecam bliskost i povezanost s tim.
Mislim da se katolicka umetnost cesto oslanja na predimenzionirano osecanje histerije, a to je nesto sto je neprijatno, neprirodno i odbija.
To mi je neki opsti utisak s katolickim predstavama, relikvijama, i bogomoljama. Cesto ume da ode u neku dozu krajnje patetike...
Donekle se slažem.
 
Donekle se slažem.
Ako tako posmatramo stvari onda je mnogo toga preterano i u slikarstvu i vajarstvu..
Mnogo je patetike u svim razdobljima..ali meni se ne sviđa ni preterana ukočenost
u ortodoksnoj umetnosti..Pokret je došao do izražaja,pa i preterivanja, u Renesansi..
a daljim razvojem dolazi do preterivanja..Manirizam,Barok,Rokoko..a onda ponovo
pročišćenje i smirivanje,vraćanjem ka klasicizmu..I tako u talasima.
 
Ako tako posmatramo stvari onda je mnogo toga preterano i u slikarstvu i vajarstvu..
Mnogo je patetike u svim razdobljima..ali meni se ne sviđa ni preterana ukočenost
u ortodoksnoj umetnosti..Pokret je došao do izražaja,pa i preterivanja, u Renesansi..
a daljim razvojem dolazi do preterivanja..Manirizam,Barok,Rokoko..a onda ponovo
pročišćenje i smirivanje,vraćanjem ka klasicizmu..I tako u talasima.
I sa ovim se slažem...
 

Back
Top