Stariji roditelji i deca

Richard III

Domaćin
Poruka
3.892
Primetio sam da ljudi koji dobiju decu u kasnijem životnom dobu (naročito ako su niže obrazovani ili loše inteligencije) često loše utiču na svoju decu, a i čitao sam da je radjanje u kasnijem dobu biološki loše po decu, dobijaju se razne bolesti tipa autizam i slično.

Kakav psihološki uticaj ima ova, najblaže rečeno pomalo bizarna situacija, da recimo izmedju roditelja i deteta ima četrdeset ili četrdeset i pet godina razlike? Kad dete bude imalo osamnaest ovi će se već bližiti šezdesetim, iako naizgled nije bitno to su ipak ogromne razlike u iskustvu, percepciji životnih situacija, ukusima, doživljaju života, ali i životnoj dinamici...

Meni se čini da to itekako utiče, često postavljaju razna ograničenja na dečiju svest i dušu, bune se protiv raznih novotarija, ne shvataju mnogo toga, ne snalaze se, opterećuju, preteruju... da li bi trebalo da postoje neka ograničenja oko starosne granice dobijanja dece kao i oko provere inteligencije potencijalnih roditelja? Često se isto tako dešava da neko glup dobije dete sa normalnim, pa ostane samohrani roditelj i muči to dete svojom glupošću i nerazumevanjem mnogo toga što je bitno. Da li na razmnožavanje treba da se stave neke provere i ograničenja?
 
Primetio sam da ljudi koji dobiju decu u kasnijem životnom dobu (naročito ako su niže obrazovani ili loše inteligencije) često loše utiču na svoju decu, a i čitao sam da je radjanje u kasnijem dobu biološki loše po decu, dobijaju se razne bolesti tipa autizam i slično.

Kakav psihološki uticaj ima ova, najblaže rečeno pomalo bizarna situacija, da recimo izmedju roditelja i deteta ima četrdeset ili četrdeset i pet godina razlike? Kad dete bude imalo osamnaest ovi će se već bližiti šezdesetim, iako naizgled nije bitno to su ipak ogromne razlike u iskustvu, percepciji životnih situacija, ukusima, doživljaju života, ali i životnoj dinamici...

Meni se čini da to itekako utiče, često postavljaju razna ograničenja na dečiju svest i dušu, bune se protiv raznih novotarija, ne shvataju mnogo toga, ne snalaze se, opterećuju, preteruju... da li bi trebalo da postoje neka ograničenja oko starosne granice dobijanja dece kao i oko provere inteligencije potencijalnih roditelja? Često se isto tako dešava da neko glup dobije dete sa normalnim, pa ostane samohrani roditelj i muči to dete svojom glupošću i nerazumevanjem mnogo toga što je bitno. Da li na razmnožavanje treba da se stave neke provere i ograničenja?
ja sam sve kontra od toga pročitao. Deca starijih roditelja su skoro po pravilu pametnija od dece mladih roditelja.
 
ja sam sve kontra od toga pročitao. Deca starijih roditelja su skoro po pravilu pametnija od dece mladih roditelja.
ja sam čitala da ili su izuzetno pametna ili nose rizik od nekih poremećaja tipa down sindrom, autizam i sl.
ja se već posle 32. nisam usuđivala više da rađam jer bi mi starijoj bilo teže da prolazim kroz trudnoću, porođaj i sve ostalo
 
ja sam čitala da ili su izuzetno pametna ili nose rizik od nekih poremećaja tipa down sindrom, autizam i sl.
ja se već posle 32. nisam usuđivala više da rađam jer bi mi starijoj bilo teže da prolazim kroz trudnoću, porođaj i sve ostalo
principijalno, ne bi trebalo da bude problem do otprilike 40 godina, posle je malo riskantno. Sve zavisi u kakvoj si kondiciji i zdravstvenom stanju
 
Gluposti moja nerodjena tetka prvo dete rodila u 41-oj i mala je prepametna, divno dete i kao od brega odvaljena.

Takodje i u daljoj rodbini isto tamo neka tetka porodila se sa 43,44 godine (doduse njoj je to vec trece dete) i isto nista niko ne fali.

I naravno da se ne trebaju da se stavljaju ikakva ogranicenja, jer to se vec zove eugenika sto je jedna monstruozna kvazi nauka koja je koren i nacizma.
Mislim deca treba da se radjaju prirodno i spontano, sad ukoliko neko je mozda tek sa 50 u prilici da postane roditelj ili recimo ukoliko je neka zena mozda tek sa 40 i kusur u prilici da rodi dete i zeli to svakako da ih treba podrzati i pozeleti i njima i toj deci sve najbolje.

Recimo ja bi radije da mi rodi dete neka od 40 godina koja je kao avion, ono zdrava, negovana, mladolika , itd nego neka od 25 koja je vec kao tetka.
Iskreno meni je pomalo i depremirajuce kad vidim recimo devojku od 30 godina recimo koja je vec rodila dvoje, troje dece i koja ono vec sa 30 ima obesene sise, celulit, lose zube, lomljivu kosu punu peruta i koja vec sa 30 izgleda kao da ima 50 i kusur.
 
Zavisi koji stariji roditelji. Od 35. godine života rastu rizici, za oba pola. Da ne bude zabune, starost oca podjednako doprinosi riziku autizma, a i stariji partner je rizičan za zdravlje majke, tj trudnice.

Ispod 35, ne znam šta da kažem, osim da su iskustva žena u mojoj porodici da bi rodile kasnije da su mogle da biraju, ne bi se upuštale tako naglo i nepromišljeno u porodični život i majčinstvo. Pegla mi se od glorifikacije ranog majčinstva, i oduzimanja mogućnosti žene da se razvije kao individua (jer, ne zaboravimo, majka je podjednako individua kao to dete koje rađa).

Kada sam na nekoj temi na Ljisu napisala da bih podržala svoju majku da je odabrala da prolongira trudnoću zarad svog obrazovanja ili uopšte ličnog sazrevanja (koje realno nije gotovo do kasnih dvadesetih), ili da uopšte ne želi da me rodi, napadnuta sam.
Očigledno da neki ljudi ne mogu da razumeju da ljubav ide u u tom pravcu, a ne samo u pravcu roditelj dete ili u pravcu samoobožavanja - važno da sam se ja rodila. Nije važno, jer da se nisam rodila ne bih trpela nikakvu štetu, samo ne bih postojala.
 
Primetio sam da ljudi koji dobiju decu u kasnijem životnom dobu (naročito ako su niže obrazovani ili loše inteligencije) često loše utiču na svoju decu, a i čitao sam da je radjanje u kasnijem dobu biološki loše po decu, dobijaju se razne bolesti tipa autizam i slično.

Kakav psihološki uticaj ima ova, najblaže rečeno pomalo bizarna situacija, da recimo izmedju roditelja i deteta ima četrdeset ili četrdeset i pet godina razlike? Kad dete bude imalo osamnaest ovi će se već bližiti šezdesetim, iako naizgled nije bitno to su ipak ogromne razlike u iskustvu, percepciji životnih situacija, ukusima, doživljaju života, ali i životnoj dinamici...

Meni se čini da to itekako utiče, često postavljaju razna ograničenja na dečiju svest i dušu, bune se protiv raznih novotarija, ne shvataju mnogo toga, ne snalaze se, opterećuju, preteruju... da li bi trebalo da postoje neka ograničenja oko starosne granice dobijanja dece kao i oko provere inteligencije potencijalnih roditelja? Često se isto tako dešava da neko glup dobije dete sa normalnim, pa ostane samohrani roditelj i muči to dete svojom glupošću i nerazumevanjem mnogo toga što je bitno. Da li na razmnožavanje treba da se stave neke provere i ograničenja?
A novotarije su dobre a,pa vidimo gde su odvele svet,deca nezrelih roditelja i prave svet raspalim,razvijaju se iz kesice hrane
 
Desava se i znam primer devojke kojoj majka kada je dolazila na roditeljski prvi utisak uciteljice je bio a zasto je baka dosla a ne otac ili majka? Uzas. Ne znam kome je bilo neprijatnije.
Stariji ljudi koji silno zele decu treba da razmisle da li su i dalje dobar genetski materijal.

Zmijo ne uvijaj u "oblande" napisi da sam te ja napao sa pitanjem.

Stariji roditelji su ne generacijski jaz vec dve galaksije od dece i mogu imati lep odnos zasto da ne. Mada licno mislim da je ubijanje u pojam deteta da mu je otac kao deda (po godinam i izgledu)

I jos nesto Zmijo ko tebi brani bilo koju pricu sa mamom i tatom ? Meni je bolestina da ti njima dajes savete.
A mozda bi i bilo bolje da se nisi takva jezicara rodila sve ti znas pa cak i na engleskom woooow, pa ne bih citao ovakve gluposti od Tebe jer slicnih tebi sa tim razmisljanjem nisam procitao na forumu da pamtim.
Pa se zapitaj ko je "ovuda" u pravu pametnice.
 
Ma kakve veze,kakve gluposti vezivati autisam down I slično ...koliko mladih roditelja je imali tu " nesreću"...o čemu pričamo danas dan u 21 veku!!!
Koliko samo pregleda i kontrola prodje svaka trudnica,a naročito starija,ma shanse su ravne nuli danas dan,da se da krivica starijoj majici.
Naravno samo majci,ne ocu starom...ma u srednjem veku ste.
P.s."stare" majke su pod posebnom kontrolom tokom trudnoće i imaju istu shansu da rode zdravo dete kao i "mlade" majke.
P.s.s.smatram ovu temu uvredljivom i sramotnim prema svim majkama i deci ovog sveta.
 
Nije receno.
Roditelji od 40+ ce skoro obavezno da zove bar 20-30-40 i + godina jos.
Sad ne verujem da detetu od 30 godina jos treba sisa.
I nije receno da deca mladih roditelja ce imati taj " luksuz" da ih imaju.
Pogledjaj sirotista napustene ili nesrećne dece po celom svetu.
Pogledaj i NE napuštenu decu koja žive sa drogiranim i alkoholisanim "
mladim"roditeljima u teškom teroru.
Tako,nije receno...
Život nije čokolada...
 
Nema zakonske granice,sta vam pada napamet.
Žena može da radja dok je fertilna tj dok ima ovulacije,oko 50i više.Dok ima menstruaciju može da radja ako hoće.Tacka.
Sad ima i faktor sperme jelte,da bi se napravilo dete.
Obicno u tim poznim godinama žena je fiziološki,fizički i mentalno spremna ,ali na drugoj strani se pojavljuje impotencija,manjak spermatozoida,i manjak svega ostalog.
Mislim da je jasan koncept.
 
U stvari ima veze ta fraza.
Sada ću da odem u off teme,izvinjavam se na depresiji.
Moj drug Moca,u 25 godina drugovanja u Keniji,je uvek usklikivao " life is not a chocolate"
Tako mi je ostalo...kad mi hvale reci,ova mi bas pase.
 
Primetio sam da ljudi koji dobiju decu u kasnijem životnom dobu (naročito ako su niže obrazovani ili loše inteligencije) često loše utiču na svoju decu, a i čitao sam da je radjanje u kasnijem dobu biološki loše po decu, dobijaju se razne bolesti tipa autizam i slično.

Kakav psihološki uticaj ima ova, najblaže rečeno pomalo bizarna situacija, da recimo izmedju roditelja i deteta ima četrdeset ili četrdeset i pet godina razlike? Kad dete bude imalo osamnaest ovi će se već bližiti šezdesetim, iako naizgled nije bitno to su ipak ogromne razlike u iskustvu, percepciji životnih situacija, ukusima, doživljaju života, ali i životnoj dinamici...

Meni se čini da to itekako utiče, često postavljaju razna ograničenja na dečiju svest i dušu, bune se protiv raznih novotarija, ne shvataju mnogo toga, ne snalaze se, opterećuju, preteruju... da li bi trebalo da postoje neka ograničenja oko starosne granice dobijanja dece kao i oko provere inteligencije potencijalnih roditelja? Često se isto tako dešava da neko glup dobije dete sa normalnim, pa ostane samohrani roditelj i muči to dete svojom glupošću i nerazumevanjem mnogo toga što je bitno. Da li na razmnožavanje treba da se stave neke provere i ograničenja?
Od toga nema, ni "mnoga" !
Odavno bi se reprodukcija stavila pod neki vid kontrole, da to sistemu u kome živimo odgovara.
Međutim, iako je ova tema jedna od retko inteligentnih na forumu, možda je bolje da se ne oglašavam na istu, ali neka bude! 😁
'Elem...nekad se i sama zapitam da li je realno, toliko jak taj nagon za produženjem potomstva, da se na takav korak odlučuju i oni da teškim naslednim bolestima, psihičkim bolestima, zavisnici, narkomani...ova starija grupacija ljudi 40+ je još najmanje diskutabilna.
Imam dobrog prijatelja, nažalost sa jako lošom genetikom.Kako je pametan, vredan i inteligentan čovek, nije mi nikad bilo jasno zašto toliko insistira na svom potomstvu? Realno, on i žena bi mogli usvojiti dete i tako učiniti dobro delo, nekom zdravom i pravom detetu, umesto što bi uopšte i pomišljali na svoje.Ofc, to je nešto lično i svačije pravo...nikada mu nešto tako nisam ni rekla u lice, niti bih.
Gledajući te emisije od hendikepiranoj deci, pomislim, koji je to pakao od života! I toj deci i njihovim roditeljima.Vredi li baš tolike žrtve? Kad dete rodiš, izbora više nemaš.To je sastavni deo tvog bića, zauvek.
Msm, k'o što neko već reče...pojedini bi baš u smislu svega toga, mogli i da se suzdrže!
 
Poslednja izmena:

Back
Top