Ironično je reći da konzumacija mesa zatvara ''treće okce'', dok konzumacija podjednako živih organizama poput biljaka to ne čini. A o tome koliko mikroorganizama, koji su takođe živi svet, redovno umire i rađa se na (i u) čoveku i da ne počinjem. Svako tuširanje i pranje ruku - pravi genocid!
Još kada se uzima u obzir da većina rituala, što paganskih, što hrišćanskih, što generalno duhovnih, zahteva žrtvu u vidu životinje i da ne počinjem.
Čovek će se na kraju svakako vratiti istoj Zemlji od koje tokom života uzima.
Raditi stvari koje odudaraju od tog prirodnog toka i poretka je upravo ono što bi se moglo okarakterisati neduhovnim.
Inuiti su jedan od idličnih primera realne duhovnosti.
Neko ko je vegeterijanac svakako nije duhovnija osoba od nekoga nije vegeterijanac. To je čista miskoncepcija s obzirom da duhovnost se uopšte ne pronalazi u ljudskom želucu i biološkim funkcijama ishrane, već u nekim drugim sferama samospoznaje sebe i okoline, racionalisanja i prihvatanja.
Vegeterijansvo može biti odlično za ljude koji su jeli puno mesa u životu isključivo kako bi stekli jedan od vidova samokontrole, te suzbili svoje porive. To je vrsta treninga, kontrole nad telom, vrsta mantre. Isto se postiže i sa, recimo, odstupanjem od interneta. Štaviše je
daleko efikasnije graditi duhovnost
bežanjem od modernog sveta, pogotovo nakon što se provodi dosta vremena uz isti.
Nakon toga dolazi test samokontrole, a on je u vidu jačanja mentalne snage - da li osoba ima tu vrstu samokontrole ili ne?! Da li može nakon vraćanja u civilizacijske trendove da se istima odupre ili im podleže?! Da li može da svoj mobilni telefon jednostavno baci u reku, ili se vezuje za isti nomofobično?!
Istinski duhovna osoba neće imati problem ni sa čim, pa tako ni sa konzumacijom mesa. I to je istina.
Laku noć
