Stapanje




“Godinama je sam lutao šumom dok mu vremenom ne izraste gusta smeđa dlaka i kljove oštre kao ženske reči. “ Vepar se priseti ovih misli i nasmeja se. Stajao je na ivici šume i gledao u nebo. Video ga je. Zaista je video svu lepotu tog beskrajnoj mora iznad svoje glave. Veličanstvenost svetlosti kojima su oblaci bili ispunjeni. Silinu koju je čitav svod isijavao ka njemu.

Vepar snažno i duboko udahnu vazduh, kao da želi da udahom unese u sebe svu tu lepotu i pomisli: “Prelepo!” Više od toga bilo bi suvišno reći. Suvišno i teško, jer misli se u takvim trenucima valjaju kao ogroman teret. Još par trenutaka zadrža plavetnilo u očima a zatim se lagano okrete i zaputi nazad u šumu. Nakon izvesnog vremena našao se pokraj hrasta lužnjaka, onog istog pokraj koga je davno upoznao Slobodu. Video ga je. Zaista je video svu lepotu tog zemaljskog dragulja, lepotu kojom je isijavala svaka grančica i svaki list. Veličanstvenost koju je hrast delio sa svim oko sebe. Vepar se ponovo nasmeja u sebi. “I Roza I Sloboda zračile su istu svetlost. To me je privuklo ka njima. Tu svetlost sam u njima zavoleo. Njihova lepota i pamet, sve što sam u njima grčevito tražio, bili su samo odsjaji. Odsjaji svetlosti koja se probijala kroz slojeve zakorele prljavštine na njima.”
Tada se seti jedne priče koja je potisnuta u dubinama duše čekala pravi trenutak da postane deo njega.”Volimo Boga u drugom biću. Volimo Boga u svemu što je stvorio,” izgovori šapatom.

“Nekada, negde, zaboravio sam da je Bog ono što tražim i zamenio stvoreno i Tvorca. Obožavao sam Rozu, obožavao Slobodu, divio se nebu i šumi. A sama mi je reč vikala da se sme obožavati samo Bog, da diveći se lepoti oko nas ustvari slavimo Onoga ko je sve to stvorio.

“Sada sam konačno spreman za pravu ljubav”, zaplaka Vepar i svetlost u njemu stopi se sa Šumom.
 
Napast;bt285782:
Ne bi mogao da bude bilo koji drugi ali bi mogli na njegovom mestu da se nađu, mnogi, mnogi drugi muškarci.
Ipak je potrebno određeno poklapanje, ali to je duga priča...
a kako misliš da ih ubiješ? Daj neki primer..zašto bi morala da ih ubiješ npr.?

Nadovezala sam se na ono Sanjino da ako voliš sve ljude pustio bi psihopatu (ili šta već, pedofila...) da napadne devojčicu... Ja sam po prirodi brzopleta pa mi tek za 10 minuta se "spusti" do mozga šta je trebalo da kažem... :lol: Razmišljala sam o tome pa sam pogledala sa druge strane. Recimo, volim mačke (i sve životinje, ali mačke baš, baš). I da sretnem mačku sa besnilom ubila bih je bez imalo griže savesti. Kad bi bila mrtva bilo bi mi žao što je bila bolesna i što sam morala da je ubijem. Ni malo manje ne bih volela mačke posle toga. Do sad mi je bar 30 životinja prošlo kroz kuću i odživelo svoj vek sa različitim sudbinama, pa znam o čemu govorim. Na to sam mislila. Pomislila sam - svaki muškarac je muškarac, i svaki čovek je čovek, i ako je zao, bolestan ili šta drugo treba ga kazniti, čak i smrtnom kaznom ako je zaslužio. Ali ne mogu da prestanem da volim Čoveka u njemu i ono što je mogao postati, a mogao je biti i drugačiji. Dakle, eto, to sam zaključila, ja u ljudima volim njihov potencijal i posle svih gadosti koje je naša simpatična vrsta počinila na ovoj planeti, i dalje verujem u čoveka... Idealista, šta ću... :D
 
Napast;bt285784:
sprečava itekako, jer kada bi videli svetlost u drugima svet bi bio raj.
A prljavština nas sprečava i da pustimo da svetlost u nama zasija.
A šta je prljavština to je duga priča :)

Prljavština je deo "paket aranžmana" bez koga nema sagledavanja svetlosti... Umrem od smeha kad vidim one divne, savršene ljude koji nikada ne bi ovo ili ono uradili. Ja svoju prljavštinu poznajem uzduž i popreko, učinjenu, misaonu, emotivnu i potencijalnu... Štaviše, trudim se da je nikada ne gubim iz vida jer tek tada dobro vidim svetlo u drugima. Setim se da je i njihova prljavština kao i moja, ni malo gora, pa ako sam ja posle toga videla svetlo, mogu i oni. Nikada svet ne bi bio raj, a ni raj verovatno nije bio kao što ga zamišljamo... Ili bi bio da nikada nismo postali svesna bića... :lol: čujemo se, ili kako se već ovde kaže - pišemo se :bye:
 
sanja*;bt285780:
Ma suština priče je jasna, ali priča nije uverljiva i napisana je kao propoved. I to sa stanovišta nekog ko nema to iskustvo, nego je čuo o tom iskustvu pa bi hteo i on.
Pa se stavlja u poziciju nekoga ko određuje "kome je vreme", iako je što se tiče ljubavi - kako i sam kažeš - još u problemu težnje za uzvraćanjem :)

To bi bilo tako da je svet linearan i jednodimenzionalan.
Ali u stvarnosti, čovek rešava problem svoje "neljubavi" paralelno, th. multidimenzionalno. Jednovremeno.
To ti je isto kao u onim komentarima o ćutanju i čakrama na blogu zxy-ona.
Ljubav nije jednodimenzionalna i svaka čakra voli na svoj način.
U tom smislu moguće je u isto vreme imati nerazrešenu problem nedostatka ljubavi kod sebe u smislu:
neuzvraćenosti, nestopljenosti i td.
U isto vreme čovek nema ljubav na najrazličitije načine i u isto vreme čovek ima ljubav (i onu stapajuću) na najrazličitije načine.

I još nešto za tebe.
Ti sstalno govoriš o prljavštini unutra.
Prljavština je spolja. To je simbol (i ne samo simbol) uvaljanosti čoveka u nešto što izvorno nije bilo tu.
Zamisli sijalicu umazanu prljavštiinom. Prljavština je na sijalici. Ne svugde. Na mestima gde je nema (ii gde je prljavština tanja) svetlost uspeva da se probije.
 
Sfyontull;bt285802:
Napast;bt285784:
sprečava itekako, jer kada bi videli svetlost u drugima svet bi bio raj.
A prljavština nas sprečava i da pustimo da svetlost u nama zasija.
A šta je prljavština to je duga priča :)

Prljavština je deo "paket aranžmana" bez koga nema sagledavanja svetlosti... Umrem od smeha kad vidim one divne, savršene ljude koji nikada ne bi ovo ili ono uradili. Ja svoju prljavštinu poznajem uzduž i popreko, učinjenu, misaonu, emotivnu i potencijalnu... Štaviše, trudim se da je nikada ne gubim iz vida jer tek tada dobro vidim svetlo u drugima. Setim se da je i njihova prljavština kao i moja, ni malo gora, pa ako sam ja posle toga videla svetlo, mogu i oni. Nikada svet ne bi bio raj, a ni raj verovatno nije bio kao što ga zamišljamo... Ili bi bio da nikada nismo postali svesna bića... :lol: čujemo se, ili kako se već ovde kaže - pišemo se :bye:

Prvi put sam tu tezu da je čovek pao zato što je postao svesno biće čuo ovde na krstarici.
Ko kaže da čovek pre toga nije bio svestan?
Čovek je bio svestan taman u skladu sa svojim godinama (bio je i sada je dete).
Problem je nastao kada je detetu u ruke dato nešto jako opasno. Nešto čime barataju samo odrasli.
KAo da detetu daš dinamit. Pre nego što dete odraste.
Otac kaže detetu, čekaj, kad porsteš, kad dođe vreme za to, naučićeš da rukuješ i danimitom i mnogim drugm stvarima. Sada je opasno.
Ali dete je požurilo i htelo nešto pre vremena.
Dan danas mi kao deca hoćemo ono što nam još ne pripada.
 
Napast;bt285859:
I još nešto za tebe.
Ti sstalno govoriš o prljavštini unutra.
Zato što je često zamaskirana u šarenu ili svetlucavu ambalažu :)

Prljavština je spolja.
Spolja je laž.
A ona može biti svetlucava, elpa i primamljiva.
Ono što laž krije može biti nešto sa čim se trebamo izboriti. Nešto gadno duboko unutra.
Mislim da Sfyontull ovo jako dobro razume (na osnovu onoga što je pisala).
Mislim da i alles-gut razume.
Za tebe nisam sigurna :)

To je simbol (i ne samo simbol) uvaljanosti čoveka u nešto što izvorno nije bilo tu.
Zamisli sijalicu umazanu prljavštiinom. Prljavština je na sijalici. Ne svugde. Na mestima gde je nema (ii gde je prljavština tanja) svetlost uspeva da se probije.
razumem ja taj simbol. Ja razumem šta ti pričaš.
Problem je obrnuto. :)

Što se tiče sijalice: mislim da su neke sijalice crkle. Pukla ona žičica.
U tome je glavna razlika u našim stavovima - menščini da postoje i crknute sijalice.

I nemam ja problem s neljubavlju, nego s nepraštanjem.
Jako sam teška na praštanju onima koji su nesposobni za pokajanje.
 
Spolja je laž.
A ona može biti svetlucava, elpa i primamljiva.
Ono što laž krije može biti nešto sa čim se trebamo izboriti. Nešto gadno duboko unutra.
Mislim da Sfyontull ovo jako dobro razume (na osnovu onoga što je pisala).
Mislim da i alles-gut razume.
Za tebe nisam sigurna :)

Razume, razume, a i ja mislim da on ne razume... Ali, se trudi da razume, i to je već mnogo... Reči naše ništa ne znače, reči bilo čije, one su vetar koji zanjiše kosu i prođe. Ni ne treba da nam veruje, mora svoga da se drži nepokolebljivo dok se ne zalepi u zid... Tada će naučiti... Od reči samo nastane naopako i lažno razumevanje... Ni mi nismo tako naučile (za sebe znam, a i za tebe pretpostavljam...). Život nas ne štedi i svako će se suočiti sa svojom prljavštinom na ovaj ili onaj način... Ko ne želi da je vidi njemu nema pomoći, a ko želi tada može da progleda, pa posle da istu ovu priču ispriča sa mnogo dubljim razumevanjem... Ja pozdravljam želju za razumevanjem i saznanjem! Dosta smo pričali o ljubavi, to treba da se živi punim plućima u svim njenim vidovima... :D
 
sanja*;bt285866:
Zato što je često zamaskirana u šarenu ili svetlucavu ambalažu :)

Spolja je laž.
A ona može biti svetlucava, elpa i primamljiva.
Ono što laž krije može biti nešto sa čim se trebamo izboriti. Nešto gadno duboko unutra.
Mislim da Sfyontull ovo jako dobro razume (na osnovu onoga što je pisala).
Mislim da i alles-gut razume.
Za tebe nisam sigurna :)

razumem ja taj simbol. Ja razumem šta ti pričaš.
Problem je obrnuto. :)

Što se tiče sijalice: mislim da su neke sijalice crkle. Pukla ona žičica.
U tome je glavna razlika u našim stavovima - menščini da postoje i crknute sijalice.

I nemam ja problem s neljubavlju, nego s nepraštanjem.
Jako sam teška na praštanju onima koji su nesposobni za pokajanje.

Sanja pročitaj moj potpis. Praštanje je...?
Prljavština jeste spolja. to što se nekom čini kao neka svetlucava ambalaža to je druga stvar.
To je problem tog koji gleda i prevari se.
Kada kažem da prljavština nije unutra mislim sledeće.
Unutra (kada sam govorio "unutra" mislio sam skroooz unutra :) , mislio sam na dušu.
Ti kad govoriš o "unutra" ne ideš tako duboko, ti ideš do krajnjih dometa psihologije i onoga što psihologija izučava i može da izuči.
Ali ima i dublje od toga, i više od toga.
Duša nije prljava ali ima potencijal za sve. Da se ispolji na najrazličitije načine.To je slobodna volja.
Potencijal sam po sebi nije prljavština.
Prljavština je zato uvek ono što obavija dušu i nije duša sama.
Postoji i prljavština koja nije naša a mislimo da jeste ali to je druga priča.
 
@ Sfiontull meni vaše reči znače. Dok god su zaista vaše ;)
I ovo što sam pišem mi znači...

Ne pozivam vas na nastavak konverzacije, to zavisi od vas. Slažem se da treba stati i praviti pauzu, pročitati opet.
Kažem samo da ova diskusija i moje propovedanje nije bilo zalud, barem ne za mene. A za vas...to zavisi od vas.
 
Ne pozivam vas na nastavak konverzacije, to zavisi od vas. Slažem se da treba stati i praviti pauzu, pročitati opet.
Kažem samo da ova diskusija i moje propovedanje nije bilo zalud, barem ne za mene. A za vas...to zavisi od vas.[/QUOTE]

Ma ne, nisam mislila skroz ozbiljno, i jesmo ovde da pričamo... :D Znam da znače i naravno da samo znače one kojima neko iznosi svoje iskustvo... Znaš, sve je veoooma relativno... Nekada (veoma davno) mislila sam da sam mnogo pametna i sve sam znala i sve mi je bilo jasno i govorila - ovo nikad ne bih prihvatila, ono nikada ne bih uradila... Evo sad 25 godina kasnije skoro tri četvrtine toga sam i uradila i prihvatila i promenila svoja mišljenja, stavove i pogled na život 1000% i 1000 puta... Nekada sam i analizirala i pokušavala da shvatim zašto se stvari događaju... Znaš šta sad o svemu tome mislim? - :zcepanje::zcepanje::zcepanje: I to o sebi na prvom mestu... Nakon razočarenja, padanja na kolena, očajanja i milion drugih sr... naučila sam da se baš iz srca svemu smejem, a sebi najviše! Ono što je od mene to sve preživelo ostalo je moje i neotuđivo mi pripada, ali nikada ne bih saznala šta je to da nisam sve pomenuto prošla... Zato i kažem da moraš svoga da se držiš i, ko zna, možda to za tebe i jeste pravi put. To ćeš samo ti otkriti i niko ne sme ni da se usudi da se tu meša. Smatram da su saveti najopasnije stvari koje ljudi jedni drugima mogu da urade... Naravno da pišemo još, kad god ti se piše ti izvoli, a ja ću da odgovorim čim budem mogla... :zag::bye:
 
Sfyontull
mislio sam na ovu rečenicu iz priče:
Tada se seti jedne priče koja je potisnuta u dubinama duše čekala pravi trenutak da postane deo njega
tako i reči tuđe čekaju u nama. Pa jednom posle lupanja glavom u zid i truda na 99.9% :) ta reč u nama se probudi i kažemo:
ahaaa to je znači pisac hteo da kaže!
Pišemo se :bye:
 
Napast;bt285869:
Sanja pročitaj moj potpis. Praštanje je...?
Prljavština jeste spolja. to što se nekom čini kao neka svetlucava ambalaža to je druga stvar.
To je problem tog koji gleda i prevari se.
Kada kažem da prljavština nije unutra mislim sledeće.
Unutra (kada sam govorio "unutra" mislio sam skroooz unutra :) , mislio sam na dušu.
Da, jasno.
Kao što rekoh, meni je sasvim jasno šta ti pričaš.
Obrnuto ne stoji :)

Ti kad govoriš o "unutra" ne ideš tako duboko, ti ideš do krajnjih dometa psihologije i onoga što psihologija izučava i može da izuči.
Dakle, kao što rekoh - obrnuto ne stoji :)
 
ok onda mi objasni šta je za tebe unutra?

Spolja je laž.
A ona može biti svetlucava, elpa i primamljiva.
Ono što laž krije može biti nešto sa čim se trebamo izboriti. Nešto gadno duboko unutra

šta je to gadno duboko unutra i koliko je duboko unutra :) ?
 
Pa ne mogu da se ponavljam. Zamorno je :)

Ali što se dubine tiče: neke stvari su duboke skroz dole, do duše. I nešto su kao ujed za dušu.
Nema veće bliskosti od bliskosti ujeda. Ujed zadire u samo tkivo onoga što grize.

A ima i crknutih sijalica.
 
jeste zamorno, a pretpostavio sam da nećeš objasniti.
a sijalice, valjda nisu crknute nego isključene sa glavnog izvora struje.
Snabdevaju se energijom na druge načine.
 
Divno! Uporedila bih ovaj deo tvoje priče...

"Nekada, negde, zaboravio sam da je Bog ono što tražim i zamenio stvoreno i Tvorca. Obožavao sam Rozu, obožavao Slobodu, divio se nebu i šumi."

...sa ovom rečenicom iz knjige Tajne vere i života (osnovno bogoslovlje) Velimira Hadži-Arsića i Svetog Justina Ćelijskog:

“Ne znajući Boga, ali nemajući snage da živi bez Njega, čovek obožava ono što mu je poznato, ono u čemu vidi nešto naročito božanstveno, prema stupnju svoga umnog razvića i znanja o svetu.”

I ponoviću ono što je Vepar prošaputao:

”Volimo Boga u drugom biću. Volimo Boga u svemu što je stvorio.”

Hvala Bogu što je ta potisnuta priča dočekala trenutak da postane deo Vepra! :)
 

Back
Top