Stambeno pitanje i buducnost

Poruka
22.458
Da li je to pitanje svih pitanja pre venčanja? Tezina podstanarskog života? Problemi zajednice sa roditeljima? Troškovi, krediti..
Iskustva vas koji živite vani: da li u sređenim i bogatijim društvima lakše rešavanje ovog problema utiče na porast broja bračnih zajednica ili ne? Ili tamo gde je jedan problem rešen individualizam stvori drugi?

Tema je čisto radi osvrta na komentare koje često čujemo kod porodica u kojima živi sve više trideset&četrdeset godišnjaka: kako da se žene/ udaju kada ne mogu ni za sebe zaraditi, a kamo li obezbijediti krov nad glavom i materijalnu sigurnost porodici.
Za kraj.
Nevezano a povezano, zašto naši roditelji i stariji ljudi smatraju posle dece kuću/stan glavnim životnim postignucem. Bolje da su putovali :malav: Mentalitet, kultura, briga za naciju?:malav:
 
Zato što je podstanarski život jako skup. Moji roditelji su za života dali dovoljno novca na kiriju da naprave sebi kuću. Kapiram da je to veoma depresivno za čoveka, znati da si radio ko konj samo da bi platio da sediš na mestu na kome se odmaraš od tog istog rada.
 
Bolje biti i podstanar, nego ziveti za petim jahacem apokalipse, zvanim tasta. :malav:

Pošteno :malav:

- - - - - - - - - -

ets...si useljiv? ;)

Ne, ja sam sretno oženjen :malav:

- - - - - - - - - -

Zato što je podstanarski život jako skup. Moji roditelji su za života dali dovoljno novca na kiriju da naprave sebi kuću. Kapiram da je to veoma depresivno za čoveka, znati da si radio ko konj samo da bi platio da sediš na mestu na kome se odmaraš od tog istog rada.

Jeste, moj kum je digao kredit na 10 god sa ratom koja je bila veličine kirije, starci su mu pomogli sa učešćem
 
U Skandinaviji, gde ja zivim, mladi su vrlo samostalni. Vecina nije sa roditeljima od 18. te godine a kada su u braku ili u nekoj ozbiljnoj vezi kupe sebi stan ili kucu. Skoro je nemoguce naci dve odrasle generacije roditilji/deca u istoj kuci ili stanu.

To je zdrava ekonomija koja pruža lako dolaženje do posla, visoke plate i male kamate na kredite, to u Srbiji nema ništa i mladi sa 18 mogu samo da se ubiju ako im se ne živi s roditeljima. Mladi s 23,24 takođe, ako odluče da ozbiljno studiraju, mogu takođe da se ubiju.
Nije slučajno što svi žele da beže.
 
To je zdrava ekonomija koja pruža lako dolaženje do posla, visoke plate i male kamate na kredite, to u Srbiji nema ništa i mladi sa 18 mogu samo da se ubiju ako im se ne živi s roditeljima. Mladi s 23,24 takođe, ako odluče da ozbiljno studiraju, mogu takođe da se ubiju.
Nije slučajno što svi žele da beže.
Da, ali sa 18 godina ne traze svi posao, pa se ipak odsele i zive za jako mali novac Koji dobijaju studenti. Zato svako od njih ima neki poslic kako bi finansirao zivot i studije. U kaficima na primer , benzinskim pumpama i sl.
Mislim da se radi o prioritetu i vaspitanju od detinjstva.
 
Da, ali sa 18 godina ne traze svi posao, pa se ipak odsele i zive za jako mali novac Koji dobijaju studenti. Zato svako od njih ima neki poslic kako bi finansirao zivot i studije. U kaficima na primer , benzinskim pumpama i sl.
Mislim da se radi o prioritetu i vaspitanju od detinjstva.

U Srbiji studenti dobijaju oko 60 evra mesečno, i to samo ako su budžetski i to sa prosekom iznad 8,5 inače moraju sve da vrate kasnije.
Da bi živeo odvojen od roditelja u praksi ti treba najmanje 150e, a realnih 200e mesečno, i to samo ako imaš cimera ili cimere.
Uopšte ne sumnjam da bi se svi studenti u Srbiji osamostalili da je to finansijski moguće, ali to nije slučaj ni blizu.
Ako hoćeš da radiš u Srbiji, zarađivaćeš 200-250 evra na takvim poslovima, ali ćeš raditi 8-10 sati dnevno 6 dana nedeljno, zbog čega ćeš verovatno morati da zapostaviš studije, a ako ispadneš sa budžeta, godina je 1000 evra.
 
U Srbiji studenti dobijaju oko 60 evra mesečno, i to samo ako su budžetski i to sa prosekom iznad 8,5 inače moraju sve da vrate kasnije.
Da bi živeo odvojen od roditelja u praksi ti treba najmanje 150e, a realnih 200e mesečno, i to samo ako imaš cimera ili cimere.
Uopšte ne sumnjam da bi se svi studenti u Srbiji osamostalili da je to finansijski moguće, ali to nije slučaj ni blizu.
Ako hoćeš da radiš u Srbiji, zarađivaćeš 200-250 evra na takvim poslovima, ali ćeš raditi 8-10 sati dnevno 6 dana nedeljno, zbog čega ćeš verovatno morati da zapostaviš studije, a ako ispadneš sa budžeta, godina je 1000 evra.
Razumem, sistem je sasvim drugaciji, mada jos uvek stojim Iza toga da u mnogome zavisi od nacina vaspitanja. Da me pogresno ne razumete, ne kazem da je ovde bolje ili obrnuto. Sve ima svoje pluseve i minuse.
 
Da li je to pitanje svih pitanja pre venčanja? Tezina podstanarskog života? Problemi zajednice sa roditeljima? Troškovi, krediti..
Iskustva vas koji živite vani: da li u sređenim i bogatijim društvima lakše rešavanje ovog problema utiče na porast broja bračnih zajednica ili ne? Ili tamo gde je jedan problem rešen individualizam stvori drugi?

Tema je čisto radi osvrta na komentare koje često čujemo kod porodica u kojima živi sve više trideset&četrdeset godišnjaka: kako da se žene/ udaju kada ne mogu ni za sebe zaraditi, a kamo li obezbijediti krov nad glavom i materijalnu sigurnost porodici.
Za kraj.
Nevezano a povezano, zašto naši roditelji i stariji ljudi smatraju posle dece kuću/stan glavnim životnim postignucem. Bolje da su putovali :malav: Mentalitet, kultura, briga za naciju?:malav:

Putovanja i upoznavanja drugih ljudi i predela su svakako pozeljno iskustvo, mogu zadovoljiti coveka, medjutim negde i nekome se treba i vratiti. Moji prijatelji su godinama po vise meseci provodili na putovanjima, praznina u njihovim zivotima je ispunjena tek kada se pojavila usvojena kcerkica, to dete je dalo neki novi smisao cak i putovanjima.
 
Meni kada spomenu Norvesku ja izgubim kompas, obožavam fjordove i prirodu :)

Norveska je prelepa zemlja.

- - - - - - - - - -

Putovanja i upoznavanja drugih ljudi i predela su svakako pozeljno iskustvo, mogu zadovoljiti coveka, medjutim negde i nekome se treba i vratiti. Moji prijatelji su godinama po vise meseci provodili na putovanjima, praznina u njihovim zivotima je ispunjena tek kada se pojavila usvojena kcerkica, to dete je dalo neki novi smisao cak i putovanjima.

Vredi imati neki svoj kutak za sebe ali ne treba preterivati kao u Srbiji sa nekim vilama, koje godinama stoje ne dovrsene..
 
...rekla bih da dobar plan spasava glavu...

...ukoliko je veza ozbiljna, treba porazgovarati i napraviti neki razuman plan...makar se vencanje oduzilo a zabavljanje protegnulo.

...ne bih podigla kredit koji ne znam kako bih vratila...nisam pristalica impulsivne kupovine bilo cega, kamoli nekretnine...pokusala bih da sa dragim ustedim za ucesce a nalazili bismo se u osam uvece...
...postoji onaj termin house poor, to su ljudi koji po svaku cenu zele i kupe kucu/stan a ostanu siromasni i osim golih zidova nemaju nista drugo...svekrva mi bolje zvuci, bar za neko vreme...

...vani...ne znam, znam da u Nemackoj masovno rentiraju, u Engleskoj balavci kupuju, imaju cak i neko poresko oslobodjenje kao prvi kupci...ovde gde sam ljudi mahom imaju visok standard a kultura im ne dopusta razvode tako da nisu najbolji primeri, kompanije po pravilu obezbedjuju stanove zaposlenima, ako se udas i hoces da odes dobijes odredjenu svotu novca za stanarinu...
 
Evo uzmi moje forumsko dete Kreptomana, vanserijski pametno i inteligentno dete, kulturan, gledam ga 7 godina kako raste. Baš ga volim :zag:
A ti i ja možemo dzidzi midzi kad dodjem u posetu :prstic:

Ja se ne pitam ništa a :lol:

Razumem, sistem je sasvim drugaciji, mada jos uvek stojim Iza toga da u mnogome zavisi od nacina vaspitanja. Da me pogresno ne razumete, ne kazem da je ovde bolje ili obrnuto. Sve ima svoje pluseve i minuse.

Da me razumeš pravo, mislim da skandinavske zemlje imaju mnogo više pluseva nego minusa, dok je ovde obrnuto, a to sa vaspitanjem nema mnogo veze :)
 
Da, starije generacije mnogo boluju za svojom kućom i zaziru od iznajmljenih stanova. Možda to dolazi sa godinama. Ja sam se opuštenije osjećao dok sam plaćao kiriju svaki mjesec, ništa te ne zadrzava imas potpunu slobodu da odeš kad hoćeš, ne sviđa ti se zgrada dio grada ili grad samo pokupiš stvari u torbu i odeš.
 
Ja se ne pitam ništa a :lol:



Da me razumeš pravo, mislim da skandinavske zemlje imaju mnogo više pluseva nego minusa, dok je ovde obrnuto, a to sa vaspitanjem nema mnogo veze :)

Mislim da gresis. Ovde ne mislim na nevaspitanje, vec na razlicitosti u vaspitanju. Hoces reci da mladici od 18.godina u Srbiji znaju da operu sebi ves, da ispeglaju, ociste i operu sudove, spreme sebi hranu, placaju svoje racune?
 
Da li je to pitanje svih pitanja pre venčanja? Tezina podstanarskog života? Problemi zajednice sa roditeljima? Troškovi, krediti..
Iskustva vas koji živite vani: da li u sređenim i bogatijim društvima lakše rešavanje ovog problema utiče na porast broja bračnih zajednica ili ne? Ili tamo gde je jedan problem rešen individualizam stvori drugi?

Tema je čisto radi osvrta na komentare koje često čujemo kod porodica u kojima živi sve više trideset&četrdeset godišnjaka: kako da se žene/ udaju kada ne mogu ni za sebe zaraditi, a kamo li obezbijediti krov nad glavom i materijalnu sigurnost porodici.
Za kraj.
Nevezano a povezano, zašto naši roditelji i stariji ljudi smatraju posle dece kuću/stan glavnim životnim postignucem. Bolje da su putovali :malav: Mentalitet, kultura, briga za naciju?:malav:

dzaba ti i krov nad glavom,mnogim ženama ni to nije dovoljno...izvoljevaju mnogo,neće u predgrađe,maštaju o stanu u centru Bg
pored toga što nisam podstanar i živim sam jedna kretenuša mi je rekla da sam goljo...
malo je skromnih i normalnih čeljadi...možda negdje na jugu Srbije postoje,ali budi uvjeren da to što imaš stan i ne plaćaš kiriju mnogim nije dovoljno da ti Šime kaže...:zimag:
 

Back
Top