aleksandarhakler1992
Domaćin
- Poruka
- 3.797
imam 24 godine,radio sam na nekoliko mesta do sada,razmisljam nesto...svi kazu da treba navika i da posle toga ide lako,mislim nije bas lako,ali je kao lakse posle nekog vremena...navikne se covek na rad. uzevsi u obzir situaciju u ovoj nazovi ''drzavi'',koja nimalo nije sjajna,nije cak ni vredna zivljenja,pitao sam se cesto kako vi ljudi ovo podnosite,ovaj haos? evo na sta mislim zapravo...
ovi koji rade u drzavnim ili barem donekle boljim firmama imaju vise srece,mada ni njima nije med i mleko...ostatak koji radi u privatnim firmama,za gazde lopuze itd itd...rade vise od osam sati,rade od 7 ujutru pa uvece do 6,7,ma dok ne zavrse...kako opstajete? i to pritom trpeci na poslu svasta,mobing,stres i sta ti ja znam...ja sam na vise poslova imao neprijatnosti i onda posle nekog vremena umesto da mi bude lakse,ja steknem neku tenziju,pritisak...neko iscekivanje u novom danu,kakav ce taj dan biti,da li ce opet biti neko s r a nj e,da li ce biti napeto...i onda mi to vec u jutarnjim casovima stvara lose osecanje i pritisak,ono kao da tu ne pripadam uopste,da sam na skroz pogresnom mestu,da mogu da radim daleko bolje poslove koji mi leze,ali nema posla za to trenutno i ne mogu da nadjem to u ovoj drzavi ili gradu...jer kod nas se ne napreduje na polju tehnologije i informatike,nego se samo presipa iz supljeg u prazno...takve lose poslove uglavnom i brzo ostavim i idem dalje,ne odgovara mi,nisam srecan,ne pronalazim se nimalo,za te bedne pare nije vredno ni 10% da se nerviram zbog toga. kako da radim nesto,ako me to cini nesrecnim i nezadovoljnim? bolje cu kuci sedeti onda,tu mi je daleko bolje,nisam napet uopste...cu da secem drva i prodajem,lakse je,PSIHICKI je lakse! jer FIZICKO opterecenje u poredjenju sa PSIHICKIM je za mene NULA. i nekako,kako vreme prolazi nakon sto ostavim,umesto da sve manje mrzim taj bivsi posao i to bivse radno mesto,ja ga sve vise mrzim. nekako shvatam kako je to bila velika greska,svaki dan se prisecam toga i gadi mi se. samo mi ostavlja nove komplekse i jos nekoliko ljudi koje mrzim. evo i da kazem otvoreno,kako bi vama bilo da vam je posao da predajete papire na salterima ceo dan,6 sati dnevno vam prodju u cekanju redova? ne,ne salim se. i da se raspravljate sa nervoznim salterusama ceo dan? mozda sam jos mlad i ne znam da kuliram,nisam oguglao jos uvek,zdravog sam razuma i nesto sto bi trebalo da bude dobro,to me najvise kvari i cini da postajem los covek,da budem preg,ostar i zao! drugi ljudi kazu au bravo momce,zaposlio si se,pa super je to,samo radi,ne odustaj. sta bre da radim? svaki dan mi je sve losije i losije,boli me glava,ovo nije posao,ovo je UBICA!
ali u ovoj temi sam nesto drugo hteo da pitam. gledam ljude po gradu,rade od ujutru do uvece i to lose poslove,stresne...rade i subotom...dodjes kuci umoran,ne mozes ni da jedes kako treba,nemas vremena da prdnes (da me izvinete na izrazu). ja tada budem jako nesrecan i rastrojen,usporene mi reakcije,nisam veseo. cak umem ponekad i na mojima kod kuce da iskalim bes,al se posle kajem. i to sve zbog tog loseg posla. a vi? sta vas vuce dalje,kako podnosite to? sta vas gura u zivotu,jesu to deca,porodica? da li je ta zalosna 'plata' dovoljna za vas tera da radite taj los posao? da li vam daje motivaciju? da li ste srecni,ljudi moji?
ovi koji rade u drzavnim ili barem donekle boljim firmama imaju vise srece,mada ni njima nije med i mleko...ostatak koji radi u privatnim firmama,za gazde lopuze itd itd...rade vise od osam sati,rade od 7 ujutru pa uvece do 6,7,ma dok ne zavrse...kako opstajete? i to pritom trpeci na poslu svasta,mobing,stres i sta ti ja znam...ja sam na vise poslova imao neprijatnosti i onda posle nekog vremena umesto da mi bude lakse,ja steknem neku tenziju,pritisak...neko iscekivanje u novom danu,kakav ce taj dan biti,da li ce opet biti neko s r a nj e,da li ce biti napeto...i onda mi to vec u jutarnjim casovima stvara lose osecanje i pritisak,ono kao da tu ne pripadam uopste,da sam na skroz pogresnom mestu,da mogu da radim daleko bolje poslove koji mi leze,ali nema posla za to trenutno i ne mogu da nadjem to u ovoj drzavi ili gradu...jer kod nas se ne napreduje na polju tehnologije i informatike,nego se samo presipa iz supljeg u prazno...takve lose poslove uglavnom i brzo ostavim i idem dalje,ne odgovara mi,nisam srecan,ne pronalazim se nimalo,za te bedne pare nije vredno ni 10% da se nerviram zbog toga. kako da radim nesto,ako me to cini nesrecnim i nezadovoljnim? bolje cu kuci sedeti onda,tu mi je daleko bolje,nisam napet uopste...cu da secem drva i prodajem,lakse je,PSIHICKI je lakse! jer FIZICKO opterecenje u poredjenju sa PSIHICKIM je za mene NULA. i nekako,kako vreme prolazi nakon sto ostavim,umesto da sve manje mrzim taj bivsi posao i to bivse radno mesto,ja ga sve vise mrzim. nekako shvatam kako je to bila velika greska,svaki dan se prisecam toga i gadi mi se. samo mi ostavlja nove komplekse i jos nekoliko ljudi koje mrzim. evo i da kazem otvoreno,kako bi vama bilo da vam je posao da predajete papire na salterima ceo dan,6 sati dnevno vam prodju u cekanju redova? ne,ne salim se. i da se raspravljate sa nervoznim salterusama ceo dan? mozda sam jos mlad i ne znam da kuliram,nisam oguglao jos uvek,zdravog sam razuma i nesto sto bi trebalo da bude dobro,to me najvise kvari i cini da postajem los covek,da budem preg,ostar i zao! drugi ljudi kazu au bravo momce,zaposlio si se,pa super je to,samo radi,ne odustaj. sta bre da radim? svaki dan mi je sve losije i losije,boli me glava,ovo nije posao,ovo je UBICA!
ali u ovoj temi sam nesto drugo hteo da pitam. gledam ljude po gradu,rade od ujutru do uvece i to lose poslove,stresne...rade i subotom...dodjes kuci umoran,ne mozes ni da jedes kako treba,nemas vremena da prdnes (da me izvinete na izrazu). ja tada budem jako nesrecan i rastrojen,usporene mi reakcije,nisam veseo. cak umem ponekad i na mojima kod kuce da iskalim bes,al se posle kajem. i to sve zbog tog loseg posla. a vi? sta vas vuce dalje,kako podnosite to? sta vas gura u zivotu,jesu to deca,porodica? da li je ta zalosna 'plata' dovoljna za vas tera da radite taj los posao? da li vam daje motivaciju? da li ste srecni,ljudi moji?

Poslednja izmena: