Pravilo je da se telefon ne koristi tokom vožnje, propisano je i korišćene žmigavca, tako da....
Čak i kao pešak na pešačkom prelazu bez posebne signalizacije imam respekta prema vozačima, pa čekam propust da pređem pešačku stazu i plus se govorom tela zahvalim.
Saobraćaj nije filosofska stvar koja dozvoljava slobode mišljenja i zaključivanja, i ako nema propisa koji se usvajaju kao pravila disanja, da se primenjuju napamet i uvek za sve učesnike isto, od toga je slaba vajda.
Ne nervira me ništa posebno, verovatno jer moje vreme nije tako skupo, ali definitivno imam sumnju prema onima koji izdaju vozačke dozvole ljudima koji i te kako pokazuju tendenciju da svima poznata pravila saobraćaja ne poštuju uvek, nego ono... sporadično.
Zbog sporadičnih se i naprave nemili događaji!